Oršić je kao Štef Lamza, a nadmašio je još jednu Dinamovu europsku legendu

Samo jednom u Dinamovoj povijesti izvjestitelji iz Maksimira drznuli su se bogohuliti i izvedbu jednoga igrača plavih uspoređivati s antologijskom prezentacijom Stjepana Lamze protiv Eintrachta.

Zbilo se to u ljeto 2011. godine, kada je maestralni, vickasti Sammir režirao pobjedu nad Malmöom u Zagrebu, a novinski naslovi bili su prekopirani iz 1967. godine: Desetka za deset! “Igrao je poput Lamze”, tepalo se lepršavome, otkačenom Brazilcu i ne sluteći da bi se ikada takva predstava u Maksimiru mogla ponoviti.

Naime, to kako je Sammir valjao Šveđane u Lamzinu stilu bio je vrhunac svih vrhunaca jednoga Dinamova igrača u jednoj odlučujućoj europskoj utakmici, onoj koja je odlučivala o Dinamovoj sudbini, odnosno o prolasku. I, zamislite, deset godina nakon Sammira i 54 godine nakon Lamze odoše obje legendarne plave desetke u antikvarijat uspomena.

Tamo ih je pospremio neki fini, uglađeni, zagrebački fakin s brojem 99, dečko koji je umjesto sa 17 za Dinamo debitirao s 26 godina i koji je u nepune tri godine postao najbolji Dinamov europski strijelac sa 17 pogodaka (samo jedan iz jedanaesterca).

Mislav je dobio i novu dimenziju

“Igraš kao Oršić” odsad će biti paradigma svih Dinamovih nadolazećih heroja, ako se ikada uopće dogodi da jedan Dinamov igrač praktički sam pobijedi jednu momčad iz vrha engleske lige. To se doista čini kao SF-predložak…Može li se Oršićeva prezentacija protiv Spursa uspoređivati s Lamzinom poezijom nogometa protiv Eintrachta?, pitali smo nekadašnjeg Dinamova kroničara, umirovljenoga doajena Večernjeg lista Zvonka Vukelića.

– Teško je to usporediti, jer Lamza 1967. godine protiv Eintrachta u Zagrebu nije zabio nijedan gol, a Dinamo je pobijedio s 4:0. No Lamza je u toj utakmici ocjenu deset zavrijedio fenomenalnim driblinzima kojima je unosio takvu pomutnju u redove Nijemaca da nisu znali gdje su.

I to nisu bili driblinzi radi zabave, nego funkcionalni driblinzi kojima je Lamza stvarao višak i omogućavao suigračima situacije iz kojih su padali golovi. Na kraju, Lamza je u produžecima bio iznudio i jedanaesterac iz kojega je Belin zabio za 4:0 – kaže Vukelić pa se osvrće na Oršića:

– I u ovom slučaju bila je to simultanka jednoga igrača, pritom začinjena trima prekrasnim pogocima. Nevjerojatno mi je kako su igrači Tottenhama ostavljali prostor Oršiću da se namjesti na šut desnom nogom, a zna se da je on svojih 30-40 posto golova postigao na taj način. Pa tako je zabijao i Atalanti.

Međutim, Oršić je sada dobio i novu dimenziju, a ta je da on ulazi u poziciju špice i s nje postiže golove. Je li to ona razina dominacije kakvu je i Sammir iskazivao protiv Malmöa?

– Ovo Oršićevo, pa i ono Lamzino, ipak je jedna viša razina u odnosu na Sammirovu protiv Šveđana, jer suparnici su ipak znatno jači. Eintracht je u to vrijeme bio u vrhu Bundeslige, a zna se gdje pripada Tottenham – ističe Vukelić.

U Interu je bio igrač ‘li-la’

Fasciniran je činjenicom da je Oršić u samo tri godine u Dinamu eksplodirao i postao svjetska klasa.

– On je u zaprešićkom Interu bio igrač “li-la”, nije se tada moglo naslutiti kakav potencijal posjeduje. Ali, ima igrača koji nešto kasnije sazrijevaju i u kasnijoj dobi dolaze do svojih vrhunaca. Oršić je očito jedan od njih – dodao je Vukelić.

Nisu Lamza, Oršić i Sammir jedini Dinamovi igrači koji su zavređivali desetke u Europi. U toj kategoriji svakako su Cvitanovićeva izvedba protiv Grasshoppera, pa i one Prosinečkog protiv mađarskog MTK-a ili Celtica, Silvija Marića protiv Partizana ili Marija Mandžukića protiv Ajaxa. Ali, nitko od njih nema onu težinu koju ponosno nosi Mislav Oršić: samo je njegova genijalnost eksplodirala u proljeće, nadomak razdoblju kratkih rukava.

Te kratke rukave Cico, Zeko, Mlinka, Boban, Šuker, Cvita, Žuti, Mara, Luka… u Dinamu su mogli samo sanjati. Stjepan Lamza: Dinamo – Eintracht 4:0, uzvrat polufinala Kupa velesajamskih gradova, 14. lipnja 1967.

  • Zlatko Škorić: Leeds United – Dinamo 0:0, uzvratna utakmica finala Kupa velesajamskih gradova, 6. rujna 1967.
  • Igor Cvitanović: Grasshopper – Dinamo 0:5, uzvratna utakmica 1. kola Kupa Uefe, 30. rujna 1997.
  • Robert Prosinečki: Dinamo – MTK 2:0, uzvrat 2. kola Kupa Uefe, 4. 11. 1997.
  • Mario Mandžukić: Ajax – Dinamo 2:3, uzvrat 1. kola Kupa Uefe, 4. 10. 2007. Jorge Sammir: Dinamo – Malmö 4:1, prva utakmica 4. pretkola Lige prvaka, 17. kolovoza 2011.
  • Mislav Oršić: Dinamo – Tottenham 3:0, uzvrat osmine finala EL, 18. ožujka 2021.

Najnovije:

spot_img