Teško pogođeni pandemijom manje-više svi su vidovi umjetnosti. No, Vlatko Bošković, konceptualni umjetnik i scenarist iz Čapljine, za probleme koje je pandemija donijela našao je izlaz, piše Večernji list BiH.
Pejzaži, balerine…
– Stjecajem okolnosti i lutanjima po Splitu, Makarskoj, Čapljini, Mostaru…, otkrio sam kućicu u Višićima gdje su mi se rodili i djed i pradjed i tu sam se skrasio. Čovjek se umori od tih silnih lutanja, a u vrijeme korone, svi smo ostali u nekim svojim mjestima. Nisu to vremena od izložbi, modnih revija i svega što sam radio do sada. U ratu je objekt bio urušen, ja sam ga malo obnovio i povukao se u tu moju etnokućicu. Kad mi je teško ili dobijem neku inspiraciju, bježim u ovu moju čaroliju i radim to što radim – kaže Vlatko.
– Svi ti mali ateljei simpatični su. Bio sam po Istri, Podravini, Dalmaciji, većinom umjetnici rade u sličnim prostorima. Mene ne inspiriraju modernistički prostori u staklu. To su neke naše male tišine gdje stvaramo. Trenutačno je ovdje mali dio slika, nešto apstrakcije, nešto realizma, dođu ljudi kad traže neki dar, uviđaju da je upravo slika lijep dar koji traje – kaže Bošković.
Ponuda je raznovrsna, tu su radovi od sakralnih motiva pa do pejzaža, ali dame su glavna tema. – Vidite ovdje jedan ciklus. To je bila izložba prije korone u prekrasnoj galeriji “Gojak” u Makarskoj, gdje sam živio i radio sedam godina. Bili smo organizirani u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, ove prekrasne balerine jedan su ciklus koji nas je inspirirao u tom razdoblju – kaže osebujni Vlatko.
– Ovdje je i jedan sakralni ciklus dok sam radio i živio u Međugorju, tamo sam izlagao i nešto prodavao. Tu je i jedan akt, meni posebno drag. To se dugo radi. Čak me je malo bilo strah slikati aktove, naši ljudi većinom traže slike s motivima konja, šipka, suncokreta, Mostara… Ja nisam akademski umjetnik, ali imam školu primijenjenih umjetnosti i jedno veliko iskustvo pa se uklapam u različite trendove – kaže Bošković koji inspiraciju za tmurnih i kišnih dana nalazi u svom ateljeu slikajući različita djela.
Na kraju nam, uz slikarstvo, otkriva i jednu novu preokupaciju – cvjećarstvo.
Otkrio i cvjećarstvo
Dok priča o cvijeću, stječe se dojam da mu je umjetnost u ovom trenutku sporedna djelatnost jer je u ovim za umjetnost nezahvalnim vremenima novi sadržaj i izvor prihoda našao u cvjećarstvu. Bio je inicijator okupljanja čapljinskih cvjećara nakon uspješne sezone čija je kulminacija bila namjensko cvijeće za blagdane Svih svetih i Dušnog dana.
U svakom slučaju, zanimljiva priča o konceptualnom umjetniku i scenaristu koji je, što iz ljubavi, što iz objektivnih okolnosti, djelatnost proširio i na cvjećarstvo.
