I dok svijet bilježi crne statistike oboljelih i umrlih od korona virusa u BiH Je stanje najnormalnije. Naime u BiH se, kao i prethodnih tridesetak godina neki vraćaju u prošlost, dok neki u sadašnjosti i dalje love u mutnom. Lud je bio onaj koji je povjerovao da će nas ova pandemija opametiti ili zbližiti na bilo kom osnovu. Kada se sve oduzme i zbroji ispada da je jedna Sveta misa najveći problem u ovoj državi.
Sveta misa je održana, ali ona će biti predmet svađe i podjela još dugo vremena, najvjerojatnije do izbora. Kako sada stvari stoje u BiH se ništa neće promijeniti, pogotovo ne na bolje, kako nam političari obećaju svih ovih godina. Sve dok ljude u ovoj državi više brine ono što mu radi susjed, nego to što su mu djeca gladna ovdje nema napretka.
Mi u BiH i ne zaslužujemo da nam bude bolje jer izbor je naš i mi smo izabrali da nam ne bude bolje. Postoje i iznimke gdje su u naše ime birali drugi, a isti su na strateška mjesta postavljali podobne istomišljenike bez obzira na to što nisu kvalificirani za ta radna mjesta. Žalosno je i koliko su ljudi neinformirani u ovo vrijeme kada su informacije dostupne svima, a još žalosnije što se većina ljudi vodi onom : Nek susjedu crkne krava, a što će za to vrijeme crknuti moje dvije ne predstavlja mi problem.
Što je još najcrnje narodi ove države su žestoko opljačkani za vrijeme pandemije, a to nažalost nije dovoljan razlog da se iskaže bunt. Ispada da su afere nešto normalno i da mogu proći jer su nas opljačkali “naši”, a sve tuđe je nelegalno i nezakonito. Ova država je propatila puno, a ceh su platili obični, mali ljudi svih nacionalnosti. I opet se nismo dozvali jer i danas ceh plaća mali čovjek koji je ostao gladan, ali ga glad ne sprječava da radi što radi.
Dragi građani BiH kada idući puta osjetite glad izvolite u voćnjake da tamo utolite glad, a onda tako siti možete i kolo igrati. Virusi su među nas bačeni puno prije korone. Opametiti se nećemo nikada, i sada se možemo samo moliti da se korona ne vrati među nas ili je možda bolje da se opet vrati pa da počnemo brinuti o sebi, a ne o tome što nam susjedi rade.