5.8 C
Mostar
Srijeda, 21 travnja, 2021

Ovo su jeli naši stari u Hercegovini: Pura, varenika, zelje i uštipci

Najčešće se jela pura, a i kruh je obično bio kukuruzni, rijetko pšenični (šenični). Mlijeko je također bilo jedno od glavnih namirnica. Jelo se kao varenika – skuhano mlijeko u kotluši, ali se varenika skupljala i u veće posude, potom se ulijevala u stap i mlatila mećajom. Meteno mlijeko davalo je maslo, koje bi izašlo na površinu stapa, vadilo se i spremalo. Preostalo mlijeko u stapu zvalo se kiselo mlijeko ili mlaćenica. Jelo se i nemeteno mlijeko, ali vrlo rijetko. Mlijeko se rijetko sirilo. Meso je bilo rijetkost. Katkad bi u toplije dane bila za ručak kokoš.

Klanje svinje za Božić iščekivano je od svih ukućana s golemim nestrpljenjem jer su znali da će se najesti mesa. Kad bi tkogod klao svinju, djeca bi išla k njemu jer su znala da će dobiti komadić mesa zvan peka. Svaki je domaćin znao sam tranširati svinju. Prvo se čekala džigerica da se od nje pripremi toć uz koji se obvezno posluživala pura. Iznutrice su prane i od crijeva su pravljene divenice – krv pomiješana s kukuruznim brašnom i isjeckanim malim komadićima slaninie. Neki su dodavali mirodije od trava, vrlo često koromač, salo je motano tako da bi se moglo objesiti u konobu za sušenje. Tijekom godine od njega je pravljen začin za kuhanu zelen kad više ne bi bilo mesa, ali i za druga jela. Kore slanine bile bi posebno izrezane i pripremljene zasoljenje, a nakon toga za sušenje na dimu. Rebra sa šarenom slaninom odvajana su i sušena na dimu. Parić zelje kuhano na sušenim svinjskim rebrima bilo je (a i danas je) pravi specijalitet u seoskoj prehrani. Povor s kraćim dijelom rebara zvao se isik. Kuhao se sa zeljeni. Povisme bi se također rezalo tako da se može objesiti za sušenje na dimu. Uzduž kralježnice odvajano je crveno meso, pečenica, koja je osušena na dimu prava poslastica. Pekle su se na žaru ili prigane s jajima. Ukusna je bila i samo dimljena. Izrezivana su četiri pršuta. Dva prednja i dva zadnja. Zadnji su kvalitetniji i veći. Oni su najprije soljeni, potom pod pritiskom cijeđeni, a zatim sušeni. Oglavina je kuhana s kiselim kupusom i davala mu je poseban ukus.

Kolači su bili rijetkost, tek katkad bilo je ušćipaka i to najčešće za vrijeme poklada. Nedostajalo je naime pšeničnoga brašna, ali i masti. Ulja seljaci nisu imali, koristila se svinjska mast.

Najnovije:

spot_img