Daniela Škegro: Bolesni, odbačeni, ucviljeni i vezani za krevete. Njihove krike i jecaje niste čuli!

21. studenoga 2019.

Sjeti se što je Isus rekao:

„Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.“

Jadan ti je onaj, koji se ne sjeti toga svakoga dana !

Zašto se ljudi ” igraju Boga” pokraj živoga Boga!?

Izbjeći se na zemlji može sve ,i porez i odgovornost i sve moguće zakonske sankcije.
Ali,e to “ali” sve okreće u drugi smjer.

Ne može se izbjeći onaj Sudac pred kojeg ćeš morati doći!
Neće tu pomoći nikakva preporuka, ni veza jer “znao si što činiš”.

Zaboravljao si da Svevišnji Isus Krist reče:

“Što učinite jednom od moje najmanje braće, meni učiniste”

Tako ste po tko zna koji put “mučili Isusa”,rastužili Njegovo srce i oglušili se na Njegove riječi.

Podlegli ste kušnji kao i nebrojeno puta do sada!

Bog broji suze djece-to ne zaboravite!

Nevine suze kod Njega ne prolaze nekažnjeno!

Možda ste baš danas imali priliku, iskupiti se za neke svoje grijehe, ali niste to učinili.

Ponovno zaboraviste što Isus reče:

“Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste”

I tko zna koja po redu “prilika za otkup grijeha” ode u nepovrat.

I tko zna koja po redu prilika “biti čovjek” ode u nepovrat!

I tko zna koji po redu smrtni grijeh počiniste!

Opet, i opet se oglušiste na riječi Svevišnjeg Isusa Krista koji reče :

“Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste”

Bolesni, odbačeni, ucviljeni i vezani za krevete i ormare-vapaj za pomoć.
Njihove krike i jecaje niste čuli!

Imali ste priliku služiti Bogu na Njegovu sliku, ali odbiste….po tko zna koji put.

On je grlio i prigrlio svakoga!
I pred Njega će doći svatko.
Neće doći ogrnut skupocjenim kaputom već ogrnut svojim djelima ili nedjelima poput ovih danas.

Zaboraviste što Isus reče:

“Što učiniste jednom od moje najmanje braće,meni učiniste”

Danas i tko zna koliko puta ste to zaboravili, ali On će vas podsjetiti!

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in

Posušje: Evo kako je prošao susret kojeg su Anđela i Boris čekali 21 godinu

21. studenoga 2019.

U godinu dana dobila sam i sina i sestru”, bilo je prvo što nam je rekla Anđela Palac iz Posušja, držeći svoga sinčića Marka u naručju. Oboje ih je čekala nestrpljivo.

Naime, nakon 21 godine traženja, Anđela (26) i Boris (27) su pronašli svoju sestru Mariju (24). Susret prepun emocija odigrao se nedavno u Posušju u domu obitelji Ante i Marije Penava koji su 1998. posvojili tada petogodišnju Anđelu i šestogodišnjeg Borisa, piše Ero.tel

– Prvo nam na početku nisu ni rekli za Mariju. Posvojili bi mi i nju, ne bi ih sigurno razdvajali, no rečeno nam je da je Marija dogovorena za drugu obitelj. Sada smo otkrili da to nije bila istina, govore nam uglas Ante i Marija.

Svih troje bilo je u Dječjem domu u Zagrebu. Nakon posvojenja, Anđela i Boris su svoj dom našli u Posušju, okruženi samo ljubavlju. No, uvijek je srce bilo napola.

-Cijeli život smo se pitali gdje je, kako je, patili za njom. Tražila sam je, ali nisam imala uspjeha. Do nedavno. Marija je na Facebook stranici ‘Pokidane veze’ objavila svoju priču i napisala kako traži brata i sestru. Njoj se javio Hanas Kovačević, a mene je kontaktirala Marijana Penava. Tada smo se prvi put Marija i ja čule, kazuje nam Anđela. Ubrzo nakon toga, dogodio se i emotivni susret kojeg je Anđela pokušala opisati. Pale su suze, zagrljaji…sve ono za čim su tolike godine žudili svih troje.

-Bilo je neopisivo napokon je sresti. U istom trenutku i sreća i tuga, govori Anđela, koja se prije nekoliko godina udala za Gruđanina i žive u Švedskoj.

-Sasvim slučajno smo ja i sin ostali u Hercegovini. Trebali smo ići ubrzo, no tada sam dobila poziv…priča nam Anđela koja ističe kako je Marija završila fakultet, radi i živi u Zagrebu, kako je komunikativna, nasmijana…

-Nije mi žao ni mene i mog brata, jer smo ipak došli u dobru obitelj. To su naši mater i ćaća. Ima puno djece koja su predugo u domu. Prva moja sestra koja je prošla gore od nas, jer je posvojena tek nakon sedam godina, a puno je bolja od mene, kaže Anđela, ne krijući koliko je ponosna na svoju sestru.

Svih troje biološka majka je ostavila u domu. Anđela je ostavljena s devet mjeseci.

– Jedino što znam o biološkim roditeljima je da je otac u Šibeniku, gdje sam se ja i rodila, a majka je u Italiji. Udana je i ima kćer.

-Prvi i posljednji put sam se čula s njom prije nekoliko godina. Zvala sam je da mi kaže gdje je Marija, no nije mi ništa htjela reći… S moje strane joj je sve oprošteno, ali ja imam svoju majku i oca. Njoj samo hvala što nas je rodila. Boris i ja nismo mogli dobiti bolje roditelje, govori nam Anđela.

Anti i Mariji u Domu je rečeno da ih je ostavila jer je bila mlada i siromašna, te da se nije mogla skrbiti o njima.

-Nikad Anđeli ni Borisu nisam ništa negativno rekla o njoj. Žao mi je samo zbog svega što su djeca prošla, kaže Anđelina majka, koja je presretna što su Anđela i Boris napokon pronašli svoju sestru koja opet dolazi u Posušje za Božić.

-Ma svi su oduševljeni Marijom, kaže Ante, dodajući kako su je i susjedi došli upoznati.

-Čudo od diteta i sviđa joj se Hercegovina, reče nam ponosno.

I cijelo vrijeme dok smo razgovarali, u domu obitelji Penava odisala je ljubav. Prava, istinska ljubav roditelja prema svojoj djeci i obratno.

-Neki su se čudili kada smo rekli da ćemo posvojiti djecu, no nas nije bilo briga. Mi smo to istinski, srcem željeli i da sam znao, još bi ih posvojio. Ma više ih volimo, nego da smo ih rodili, izgovara Ante riječi koje samo otac može izreći dok pored njega sjedi njegova kći Anđela.

A da je to bila ljubav na prvi pogled svjedoči i Anđelino sjećanje iz Doma.

-Sjećam se četvrtkom nisam mogla zaspati, jer sam znala da petkom ćaća i mater dolaze. Svaki petak sam virila na prozor i jedva čekala kada ću ugledati ‘kockicu’, odnosno BMW kojeg je ćaća vozio, priča kroz smijeh Anđela koja je Mariju gotovo odmah počela zvati majkom.

-Kada smo napokon svi krenuli za Posušje, sjećam se da smo pjevali u autu pjesmu “Sunce moje, to si ti…”, prisjeća se Anđela, a Boris je, kada su se već približili uzviknuo: Eno naše kuće!

Tu su stvorili život. Koji je sada još potpuniji…

‘Veselila sam se prvom seksu s novim dečkom, ali toliko me boli da ne znam što napraviti’

21. studenoga 2019.

Upoznali smo se prije tri tjedna online i odmah kliknuli. Zanima me je li bol možda posljedice rane menopauze i hoće li korištenje kondoma s lubrikantom pomoći?” Kaže kako njen partner suosjeća, ali boji se da će ga izgubiti.

Deidre odgovara: “Smanjena količina hormona može uzorkovati vaginalnu suhoću. Pa probajte s lubrikantima i drukčijim pozama. Raspitajte se i kod ginekologa kakvu vam terapiju može dati. Ali pitam se je li uzrok možda jednostavniji? Jeste li imali predigru? Možda ste samo bili nervozni.”

Teška prometna nesreća: Ozlijeđene četiri osobe

21. studenoga 2019.

U zeničkom naselju Brist, u ulici ZAVNOBiH-a kod pekare “Čorbegović” večeras se dogodila prometna nesreća u kojoj su ozlijeđene četiri osobe.

Prema informacijama iz Operativnog centra Ministarstva unutarnjih poslova Zeničko-dobojske županije, u nesreći su sudjelovala dva vozila.

Ozlijeđenima je prva pomoć ukazana u Službi hitne medicinske pomoći, nakon čega su prevezeni na Odjel urgentnog bloka Županijske bolnice Zenica.

U tijeku je očevid koji obavlja zenička policija te je na ovoj dionici potpuna obustava promet.

Na automobilima je pričinjena znatna materijalna šteta, a još nisu poznate okolnosti koje su dovele do nesreće, piše Avaz

Mladi nogometaš poginuo u teškoj prometnoj nesreći

20. studenoga 2019.

U teškoj prometnoj nesreći život je izgubio mladi nogometaš Alexandru Liviu (19).

Alexandru Liviu je inače Rumunj, koji je nogometnu karijeru gradio u Italiji, točnije u ekipi Veressea, koja se natječe u Seriji D. Alexandru Liviu je bio jedan od boljih igrača i budućnost Varessea.

Nesreću je prema nalazima vještačenja prouzrokovala brza vožnja i mokar autoput.

sportske.ba

Marina Kljajo Radić nominirana za Hercegovku godine: Afirmirana je književnica i majka šestero djece

20. studenoga 2019.

marina-kljajo-radic-promocija — Marina Kljajo Radić

Popratno pismo za Marinu Kljajo Radić ,prenosimo u cijelosti;

Marina Kljajo-Radić rođena je 25. siječnja 1962. u Mostaru. Živi u Bijelome Polju. Majka je šestero djece. Završila je Filozofski fakultet u Mostaru, Odjel hrvatski jezik i književnost, a u okviru PDS-a Jezici i kulture u kontaktu obranila doktorsku disertaciju Pjesništvo Lucijana Kordića. Radi kao profesorica na Filozofskome fakultetu u Mostaru.

Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Društva hrvatskih književnika u Zagrebu te Hrvatskoga intelektualnog zbora.

Afirmirana je književnica, a dužnost predsjednice Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne obnašala je od 2008. do 2013. Pjesme su joj zastupljene u mnogim bosanskohercegovačkim, hrvatskim i svjetskim antologijama. Uređuje časopise za književnost, kulturu i društvene teme (Osvit i Bjelopoljska zora). Osim pjesama piše književne kritike, oglede, priče i autorica je brojnih znanstvenih radova. Istražuje i prikuplja usmeno-književno stvaralaštvo u okolici Mostara, a i šire.

Piše od najranije mladosti. Svoje radove objavljuje u časopisima: Osvit, Motrišta, Marulić, Most, Hercegovina, Hrvatsko slovo, Republika, Hum…

Objavila je zbirke pjesama: Tragovi, Mostar, 1997.; Narančasti cvijet, Mostar, 1998.; Sjaj slova, Mostar, 2004., Svitac kameniti, Mostar, 2007.; S neba cvjetovi, Mostar – Zagreb, 2010.; San na rijeci, Mostar, 2015. knjigu književnih ogleda i kritika Plodovi pjesme, Mostar, 2015.; studiju Pjesništvo Lucijana Kordića, Mostar, 2017. i roman za mladež Borba za život, Zagreb, Alfa, 2017.

Dalipagić i Trninić razgovarali o autocesti Sarajevo- Beograd i izgradnji mostova preko Save

20. studenoga 2019.

Zamjenik ministra komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine Saša Dalipagić sastao se u Banja Luci s ministrom prometa i veza Republike Srpske Neđom Trninićem. Na sastanku je, između ostaloga, razgovarano o izgradnji autoceste Sarajevo – Beograd – Sarajevo, međudržavnom mostu s Republikom Srbijom na rijeci Savi kod Rače na trasi ove autoceste, međudržavnom mostu s Republikom Hrvatskom na rijeci Savi kod Gradiške te o drugim infrastrukturnim projektima u Bosni i Hercegovini kao što su Jadransko – jonska autocesta na dionici kroz našu zemlju i pruga Čapljina – Nikšić, kao i o aktivnostima iz oblasti komunikacija, javlja Hrvatski Medijski Servis.

Nakon sastanka, Dalipagić je u prisustvu veleposlanika Japana u Bosni i Hercegovini Hideyuki Sakamota i direktora Pošta Republike Srpske Miladina Radovića sudjelovao na svečanosti održanoj u Poštama RS povodom dodjele grant sredstava u iznosu od 50.000,00 CHF Japanskog specijalnog fonda putem Svjetske poštanske unije (UPU), a u okviru projekta za pomoć u upravljanju rizicima od prirodne katastrofe za Pošte RS. Ova sredstva će Pošte RS iskoristiti za nabavu generatora i vodenih crpki, koji će olakšati rad i spriječiti velike gubitke u slučaju prirodnih katastrofa.

„Ovim putem se zahvaljujem Vladi i narodu Japana koji svesrdno pomažu Bosni i Hercegovini u raznim djelatnostima, a vjerujem da će se ovim projektom i dodjelom grant sredstava Pošti Republike Srpske poboljšati okolnosti rada poštanskih operatera, posebice pošta Republike Srpske“, istaknuo je Dalipagić.

Također, tijekom posjeta Banjoj Luci, Dalipagić je u prisustvu veleposlanika Sakamota i direktora Autoputeva Republike Srpske Dušana Topića sudjelovao i na svečanosti primopredaje vozila donacije Japana Autoputevima Republike Srpske. Radi se o donaciji u vrijednosti od oko 600.000,00 KM koja je realizirana suradnjom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, odnosno Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine i Vlade Japana. Predmet donacije su tri specijalizirana patrolna vozila Nissan x-trail s dodatnom opremom i dijelovima.

Tom prigodom Dalipagić je istaknuo da je svrha nabave ovih vozila još više povećati nadzor nad sigurnosti prometa za sve korisnike autocesta te još jednom iskazao veliku zahvalnost narodu i Vladi Japana na osiguranoj vrijednoj donaciji

Tako je govorila Martina Mlinarević: Imam problem sa Sarajevom koje konstantno preglasava volju Hrvatskog naroda

20. studenoga 2019.

Književnica Martina Mlinarević predložena je za veleposlanicu BiH u Republici Češkoj, a njeno službeno imenovanje se očekuje na sljedećoj sjednici Predsjedništva BiH.

Kako saznaje Klix.ba prijedlog za imenovanje Mlinarević za veleposlanicu u Pragu, a koja dolazi iz reda Ostalih, uputio je član Predsjedništva BiH Željko Komšić. Vijest o imenovanju Martine Mlinarović objavljena je 11. ožujka tekuću godine.

Ovih dana vijest o istoj tematici puni novinarske stupce u BiH. Ukratko ona kaže: Željko Komšić, član Predsjedništva BiH koji je na ovu funkciju izabran glasovima Bošnjaka, ponovno se našao u diplomatskom skandalu. Naime, spisateljica i književnica Martina Mlinarević, koju je Komšić postavio za veleposlanicu ove zemlje u Češkoj – nema fakultetsko obrazovanje.

Samo par mjeseci prije imenovanja za ovu funkciju Martina je gostovala u emisiji Nedjeljom u 2 i tada se dotakla čovjeka koji ju je imenovao riječima:” Imate Željka Komšića koji je na poziciji gdje predstavlja narod koji ga prezire i bez obzira na to uzima plaću. Komšić nikad nije došao u Hercegovinu i rekao ja sam i vaš predsjednik iako me niste birali”.

Dok se predstavljala kao Hrvatica bila je još brutalnija: “koja pička materina od države, imam osjećaj da su namjerno išli da nam ga biraju, do ujutro će garant ići na 200.000 i više glasova, ovo je odvratno, da smo imali 5 glasova u jednom čovjeku, ne bi ga (Komšića) mogli skinuti” . (izvor: hercegbosna.org) napisala je Martina Mlinarević nakon izbora 2010. kada je Komšić bošnjačkim glasovima drugi put otuđio fotelju narodu svog oca.

Vezano za sve to otrgli smo od zaborava i kultnu emisiju Dobar, loš, zao u kojoj je gostovala Martina u kojoj ona kaže: Ja imam problem s medijskim Sarajevom. Problem sa Sarajevom koje dopušta da jedan Bakir Hadžiomerović na javnoj televiziji moj Široki Brijeg naziva hramom fašizma. Imam problem sa Sarajevom koje konstantno preglasava volju Hrvatskog naroda. Imam problem sa Sarajevom onaj podobnih Hrvata koji sada rade gospoda Lijanović i Jurišić gdje se njih frizira kao poželjne Hrvate.

Što danas Marina govori možete pročitati u onim medijima s kojima je ne tako davno Martina imala problem.

Kako je istetovirani redar, bivši vođa Torcide, dospio u – National Geographic

20. studenoga 2019.

U Splitu svi znaju tko je Jurica Galić Juka. Mnogi ga znaju iz navijačkih dana, kao jednog od nekadašnjih najistaknutijih članova Torcide. Mnogi ga znaju kao redara, neizostavnu figuru noćnog života. Mnogi ga znaju kao društvenog kroničara koji na društvenim mrežama opisuje kako Split diše kao što bi to malo tko znao.

U zadnje vrijeme Juru znaju i izvan granica Splita, i to mnogo šire. Znaju ga kao putopisca, nevjerojatnog fotografa i čovjeka koji živi život punim plućima.

Mi smo popričali s njim i otkrili kako je došlo do prijelaza od navijača do putopisca, fotografa i umjetnika.

Kako biste u tri riječi opisali sebe?

Nisam siguran jeste li mislili po osobnosti ili stručnim karakteristikama. Ako je u pitanju prvo, onda bi to bilo ‘iskren, uporan i emotivan’, a ako je drugo, onda bi pak to bilo ‘Fotograf, putnik i pisac’.

Bili ste istaknut član ekstremne frakcije Torcide, često vas opisuju kao “navijača koji je postao (puto)pisac”… Kako je došlo do tog prijelaza? Ili je pisanje zapravo oduvijek bilo nešto što ste kombinirali s ostalim dijelovima svog života?

Bio sam dijete koje se s deset godina zanimalo za povijest, zemljopis, biologiju, astronomiju, filozofiju… Poznavao sam kemijske elemente, sazviježđa, latinske nazive životinja, čak sam ih znao i preparirati. Shvaćao sam da su naša tijela sačinjena od zvjezdanih elemenata i da se zvijezdama nakon smrti vraćamo. U tim zvijezdama sam vidio Boga, nikako u pozlaćenim hodnicima modernih hramova. Mogu reći da sam bio znatiželjno dijete. Pravi sanjar. A u školi – katastrofa. Ona me opće nije zanimala. Jedva s dva prolazio. Vjerujem da sam bio najgluplji đak osnovne škole ‘Bratstvo i jedinstvo’ iz Splita. Nastavnica me tukla glavom o ploču, drobila krede o čelo… (op.a. kroz smijeh naglašava Juka).

I onda mi se događa ono što se većini splitske djece po defaultu dogodi. Otkrivam Hajduk i Torcidu. I tako u ranom pubertetu, s ni 13 godina – opijen generacijom koja je na klupi, sa spitfire jaknama i frizurom ‘na repe’ (op. a. fudbalerka) pričala uzbudljive priče s gostovanja – postajem navijač. I to onaj zagriženi. Već u sezoni 1991./92. idem na svoje prvo navijačko gostovanje. Slijede mnoga nakon toga, pa i inozemna, što bismo mogli nazvati prvim počecima mojih putovanja. Dakle, navijači su ‘krivi’ što sam počeo putovati. A i pisati. Naime, Torcida je imala svoj forum, koji je danas ugašen, i podforum ‘Zajebancija’. Ja sam u tom podforumu 2005. otvorio podforum podforuma zvani ‘TheMladichi – funny pictures’ i objavljivao kratke šale, komentare i fotomontaže. Dakle, u jednom skrivenom dijelu navijačkog, lokalnog foruma imao sam svoj mali svijet. Međutim, u desetak mjeseci od kreiranja podforuma on je imao preko milijun pogleda. Skoro više od primarnih tema foruma.

Veoma je čitan i poznat vaš današnji blog pod istim nazivom – ‘The Mladichi’. Kako je pokrenut?

Nakon popularnosti na forumu, godinu nakon, 2006., otvaram svoj prvi blog. Bavim se uglavnom satirom i izrugivanjem društvenih devijacija, politike i raznih događaja. Cijeli Balkan je brujao kada sam srpskom Kuriru uvalio priču o fantomskom Čika Šaji Partizanovcu koji je strah i trepet u Splitu. Dodao liku u primitivnom paintu ‘tetovažu’ PFC na prsa, dogovorio intervju s novinarom i ostalo je antologija. Eto Šaje na naslovnici Kurira, a ‘vijest’ su mahom prenijeli svi domaći mediji. Čak ga je uprava Partizana htjela zvati na derbi Partizan – Zvezda…

Onda šaljive montaže s našim ljudima na seoskim bikijadama, dernecima, političkim skupovima.. Slobodno možemo reći da su ‘TheMladichi’ bili preteča internetske zajebancije na ovim prostorima.

Pisali ste “Redarske kronike”, “Priče s tribina“, a u posljednje vrijeme posvetili ste se putopisu – što vam lakše ulazi u pero od toga? Društvene kronike svakodnevnih situacija ili opisi putovanja i približavanje egzotičnih mjesta koje ste posjetili? Na što ljudi bolje reagiraju?

Gledajte, nakon bloga, radim i vlastiti web blog u formi portala. I danas je još aktivan na adresi www.themladichi.com. Rijetko na njemu pišem, al’ neka ga. Napravio sam ga 2014. godine, kada sam već sazrio u razmišljanju i dosegao neki viši nivo svijesti. Ruganje su zamijenile društvene kritike, reagiranja na nepravdu, putopisi i nostalgične priče o starom Splitu, njegovim originalima, običajima.

Osobno najviše volim pisati putopise, ali naše ljude to malo zanima. Također, svakodnevno pišem i kratke društvene osvrte na Facebook stranici TheMladichi. Volim to pisati, a i ljudima je nekako draže od putopisa.

Je li postojao neki događaj u Vašem životu koji je bio prijeloman? Zbog kojeg ste odlučili istaknuti tu vašu kreativnu stranu?

Godine 2012. sam saznao da imam ozbiljan zdravstveni problem, uzrokovan neodgovornim i divljim životom. Našao sam se na stolu, prekopčan na sve one silne uređaje, cijevi i infuzije i jednostavno – zamislio nad životom. Patetično bi bilo sada reći da sam doživio katarzu, ali od tada sam odlučio živjeti. I tako je i bilo. Ne samo da sam odlučio, ja sam ubrzo i pobijedio bolest. A ono što je najzanimljivije, kreativno sam provrio. Odbacio sam stari način života i vratio se u fazu onog znatiželjnog dječaka s početka ove priče. Počeo sam ekspedicijski putovati, fotografirati, pisati i istraživati prirodu i životinje te uživati u svakom novom danu.

Pišete prvu knjigu? O čemu se radi?

Imam ideju za barem dvije knjige koje želim ostaviti za života. Prva, na kojoj upravo radim, zvat će se ‘Mladić’. Izvedenica od onog ‘TheMladichi’. Radi se o autobiografiji i mome svjedočenju vremena, ali u trećem licu. Znači, ne ono ‘ja pa ja’, već sve viđeno kroz moje oči. Priče malih ljudi, svjedočanstva vremena jedne generacije na prijelazu iz analognog u digitalno doba, iz komunizma u demokraciju, pa sve one nostalgične teme iz svima sličnih djetinjstva, starog Splita i sve ono što sam na ‘TheMladichima’ pisao sažeto u jednu osebujnu knjigu u kojoj će se mnogi prepoznati. Knjiga počinje i završava mojim boravkom u bolnici. A to je dobar uvod u drugu knjigu koja će se zvati ‘Putnik’. Nju ću posvetiti svojim putešestvijama i nekom zaključku kojem težim.

Naime, jako me zanimaju pitanja postanka svijeta i smisla života pa ne čudi što su glavne teme mojih putovanja drevni i autentični narodi, ostaci misterioznih civilizacija, od Maja i Asteka, preko Rapa Nuija i egipatskih piramida, pa sve do ostataka ilirskih građevina u Dalmaciji.

Na svojoj web stranici govorite o projektu “Nomad”. O čemu je točno riječ?

‘Nomad’ je projekt koji sam osmislio i zamislio kao otkrivanje zanimljivih priča iz mikrolokacija Hrvatske. Tu bi bilo povijesti, zemljopisa, biologije, ekologije, drevnih priča i mitova, svega u epizodi od 45 minuta u kojoj sam ja voditelj. Nešto kao Bear Grylls, ali ne u smislu preživljavanja u prirodi, već mene kao nekog prekaljenog avanturista koji vas na zanimljiv i edukativan način vodi kroz emisiju. Ideja je bila za 10, samo je falio jedan bitan detalj – novac.

Međutim, spojio sam se s tvrtkom za videoprodukciju Jedina.hr iz Splita i izbacili smo pilot epizodu ‘U postojbini Klukasa’ na temu Vrlike. U samo par kilometara sam obradio 20 tema, od uštipka, kubura, Ere s onoga svijeta, preko mlinica, špilja, šišmiša, tvrđava i mitova o Turcima i mitskoj Karakonđuli, pa sve do scene mog plivanja u 5 stupnjeva hladnom izvoru Cetine i hvatanja zmije poskoka golom rukom. Na premijeri u Vrlici 200 ljudi je ustalo i pljeskalo, a neki su i plakali od sreće. Međutim, kada je došlo do pokušaja realizacije s HRT-om i ponude za otkup još 10 epizoda koje je tek trebalo snimiti, došlo je do mog razlaza s tvrtkom s kojom sam snimao. Nisam mogao dozvoliti da budem isplaćen za svoje autorsko djelo i odreknem ga se kao svog vlasništva. Tako da još sanjam da netko solventan prepozna ogromnu vrijednost ovog projekta.

Koje ste zemlje dosad posjetili i što je u planu što se putovanja tiče?

Teško bi sada bilo nabrojati 70-ak država koje sam posjetio. Lakše bi bilo reći da nisam bio u Australiji, Sjevernoj Americi i na Antarktici. Trenutno obilazim Indiju, ali temeljito. Upravo se spremam na drugo od četiri planirana putovanja. U prvom sam posjetio sjevernu Indiju, sada idem prema istočnoj i Nepalu, treći put bih obišao zapadni dio sa Šri Lankom te u konačnici južnu Indiju s Bangladešom. Na listi prioriteta su mi Namibija, Etiopija, zemlje drevnih Maja srednje Amerike, Turkmenistan, Jordan, plemena Papue Nove Gvineje i najveća špilja svijeta Son Doong u Vijetnamu.

Mnogi smatraju da za putovanja treba imati i mnogo novca. Kako financirate sva ta putovanja?

Rođen sam u radničkoj obitelji. Imam sina Dina od 20 godina i kćer Petru od dvije godine. Stambeni kredit na 28, bez ikakvog nasljedstva i novca na banci. Praktički osoba koja nije imala šanse po Balkanu putovati, a kamoli istraživati drugu stranu planeta. Uspio sam samo zato što se trudim, imam viziju, cilj i fanatičnu upornost. Na primjer, stalni sam suradnik ‘Meridijana’, nacionalnog časopisa za povijest, zemljopis, ekologiju i putovanja. Da čuje ona nastavnica, koja me kao najlošijeg đaka tukla glavom o ploču, da danas pišem u časopisu koji se čita u školskim klupama, jadna bi opet umrla, haha…

I tako dođem do budžeta za dobar dio putovanja. Uz to prodajem svoje fotografije, kačim na društvene mreže i blog neke sponzore koji su prepoznali moj rad i slično. Ti sponzori su uglavnom moji prijatelji, sitni poduzetnici i dragi ljudi koji su me prepoznali. Za razliku od države koja me nikad lipom nije podržala.

Uglavnom, tako dođem do neke sume dovoljne za putovanje, opremu i print fotografija za izložbe. Dakle, ne živim od tih novaca, ali sam našao način da s njima živim svoj san. To je iznimno naporna misija iz godine u godinu, ali uspjevam. Usprkoj tome što živim u zemlji apsurda.

Uspješno se bavite fotografijom. Otkud ljubav prema fotografiranju?

Opet isti ‘krivci’ – navijači. Osim što su me navukli na put, navukli su me i na fotografiju. Kako? Pa lijepo, nosio sam na sva gostovanja ‘idiot’ aparatić da zabilježim ekipu na stadionu, trgu, birtiji. Jednog dana, u Budimpešti, okrenem aparat prvi put prema jednoj katedrali… i tako je sve počelo. Danas imam dva profi Canon tijela, desetak objektiva i moji radovi, osim ‘Meridijana’, krase još i časopise poput ‘National Geographica’ i slične.

Autor sam čak sedam samostalnih fotoizložbi u Splitu i Zagrebu.

Što najčešće fotografirate? Što vas inspirira?

Mogu reći da sam dokumentarni fotograf, pretežito putopisnog smjera. Specijalnost su mi portreti i ulična fotografija, a omiljene teme nepristupačni dijelovi planeta i ostaci drevnih civilizacija. Kao dokumentarni fotograf, jako malo koristim Photoshop obradu. Ne postoji istinita fotografija, ali se trudim da vjerno svjedočim nekom događaju.

Osvojili ste i brojne nagrade za fotografije – o kojim fotografijama je bila riječ i kako su nastale?

Iako nisam tip koji potvrdu o svome fotografskom umijeću traži putem natjecanja, i ja se ponekad pohrvam sa sve jačom i brojnijom fotografskom silom svijeta. I znate što ću vam reći? Gotovo da nema natjecanja s kojeg nisam donio odličje. Zadnja dva priznanja, na koja sam jako ponosan, su u 2018. godini putopisna fotografija godine koju je organizirao Canon, kao i prvo mjesto u kategoriji ‘News’ međunarodnog natječaja ‘Balkan Photo Award’ u Sarajevu. I ove godine sam u finalu dva globalno jaka natječaja, ali ne bih o tome još, da se ne ureknem…

Postoji li neka fotografija koja vam je posebno draga i koja se priča krije iza nje?

Ufff… postoje mnoge drage fotografije. Kao jednu od najdražih bih izdvojio sliku ribara u Laosu, na rijeci Mekong. Savršeno mi se poklopila kompozicija, zalazak sunca i njegova silueta s tradicionalnom mrežom. Došao sam do njega i svjedočio njegovoj sreći iako je uhvatio tek – tri ribice.

Postoji fotografija i s negativnom emocijom koja mi se urezala u sjećanje. To je scena uplakane kurdske mladenke na vjenčanju u turskom selu, pored grada Dogubeyazita. Naime, bila je maloljetna i udavali su je protiv njene volje. Jako me potresla ta situacija.

Najluđa stvar koja vam se dogodila na nekom putovanju?

Na istom tom putovanju su me zaustavili nepoznati ljudi s kalašnjikovima. Međutim, ispostavilo se da se ipak radilo o turskoj policiji. Ali mi nije bilo svejedno. U Meksiku, na autoputu Ciudad de Mexico – Puebla, našao sam se usred sukoba naroda i vojske. Bilo je zapaljenih autobusa, ozlijeđenih… A i sad u Indiji mi je nepoznati čovjek prišao na ulici i pokušao mi pogledom ‘ući u glavu’. Fizički sam osjetio kako točno to pokušava. Otrgnuo sam se i zateturao, a kada sam se okrenuo, nije ga više bilo. Nisam praznovjeran, ali uvjeren sam da se radilo o nečem nadnaravnom. I nedobronamjernom.

Proputovali ste mnoga mjesta, prije toga proveli mnogo vremena na tribinama, a poznato je i da ste se bavili zaštitarskim poslom o čemu ste pisali u “Redarskim kronikama” – kada se sve to zbroji, koja je najopasnija situacija u kojoj ste se ikad našli?

Split je grad komedijanata i galamdžija. U svojoj mladosti sam napadnut nožem, pogođen ciglom u glavu, ali to je sve zanemarivo. Više je na redarskim vratima bilo smiješnih stvari nego opasnih. Pamtim zaguljenu situaciju kada sam se našao usred sukoba Hells Anglesa s Banditosima pa zatim i s redarima i policijom. Nezgodna situacija.

Nemoguće je ne primijetiti mnoštvo tetovaža koje imate. O čemu govore?

Moje tetovaže pričaju priču o mome životu. Prvi put sam se s 13 godina tetovirao. Sjedio sam na portunu, dok mi je prijatelj iglom, koncem i školskim tušem satima crtao 6 slova – Hajduk. Slijedili su dalmatinski motivi pa navijački, a danas tetoviram svoje fotografije po sebi. Dakle, sa svakog putovanja izaberem najbolju sliku i tetoviram je. I znam koje bi bilo sljedeće pitanje. Odgovorit ću preventivno: “Dabogda nestalo mjesta za tetoviranje.” To znači da ću još dugo putovati.

Uz putovanja, fotografiju… što još čini Jukin život?

Pa recimo da ja i žena jako volimo životinje. Prije dolaska na svijet naše Petre kuća je vrvjela zmijama, gušterima, majmunima, sovama i Bog zna još čime. Naš stan je bio tranzitno mjesto u posredovanju i udomljavanju napuštenih i odbačenih životinja. Na desetke smo ih proslijedili u dobre ruke, neke zaliječili i pustili u prirodu. Danas samo psa Donu imamo. Vrijedno je napomenuti da sam osnovao i udrugu TheMladichi za kreativnost, putovanja i pozitivu te okupio desetak istomišljenika – fotografa i putnika.

Konačni cilj?

Hm.. Teško pitanje. Jednom sam radio plakat na kojem sam nadodao titule: svjetski putnik, fotograf, bloger, suradnik ovoga i onoga… a žena mi reče: “Nemoj je stavljati u okvir. Ko zna što će te sutra puknut.”

I bila je u pravu. Za mjesec dana sam postao i režiser ‘Nomada’. Tako da se kod mene nikad ne zna.

U globalu, prvenstveno bih volio živjeti od onog što radim. Od fotografije već djelomično živim, a volio bih i nastaviti snimati ‘Nomada’ u Hrvatskoj, a u konačnici i po cijelom svijetu, za najjače svjetske TV kuće. I rado bih uzeo status slobodnog umjetnika. Ma, kod mene je želja puno, a život… On je kratak.

Index.hr

Blidinje: Hajdučke vrleti – od vizije do remek djela

20. studenoga 2019.

Sjećate li se kako su nam kad smo bili djeca započinjali pričati bajke? Preko sedam mora, preko sedam gora, živjela je jedna djevojka, dobra kao kruh, lijepa kao vila. E tako započinje i ova naša jedinstvena priča.

U davno vrijeme još 1996. djevojkin otac Vinko Vukoja Lastvić imao je san, veliki san koji, kad ga je s velikom strašću počinjao realizirati, ljudi nisu baš razumjeli, piše hedonist-magazin.

Na vjetrometini pašnjaka gdje je u prošlosti samo stoka ljeti plandovala, usred nestvarne prirodne ljepote Blidinjskog parka prirode, izgraditi hotel i restoran. Kreacija tog nadasve energičnog vizionara oživjela je podno Čvrsnice, Vran planine i Blidinjskog jezera te postala utočište ne samo ‘vucima, vilama i hajducima’ nego svakom putniku namjerniku i čovjeku dobre volje. Živopisnog imena “Hajdučke Vrleti” postaje kultno mjesto muzejske kulise, sinonim hajdučke duše i dobrog zalogaja. Osnivanjem Hajdučke Republike Mijata Tomića 2002. godine, hercegovačkog Robin Hooda, postalo je apolitičan prijatelj svim ljudima te samim svojim izgledom poput bijele golubice širi svoja krila dobrodošlice. Utjelovljena Vinkova kreacija postalo je remek-djelo koje kao najvrijedniji testament nasljeđuje njegova kćer Marija sa samo sedamnaest godina nakon tragične smrti oca.

Sjedeći uz vatru, jedući davno zaboravljena jela kao puru s lučnicom, učiniti će vam se da ste ugledali muževan hajdučki brk Mijata Tomića i njegovu družinu kako se gosti domaćim pršutom i polama, uštipcima i kajmakom. Meso i sirevi stoke koja pase Blidinjskim pašnjacima i kapljice iz hercegovačkih vinograda pridonose organoleptičkoj senzaciji okusa. Lokalno spareno s lokalnim ponovno se pokazalo kao perfect match u autentičnom ambijentu koji ima svoju istinitu priču. Kako nebi pomislili kako je to samo još jedna konoba takvog tipa razuvjeriti će vas bijele rukavice na vještim rukama sommeliera koji vam elegantno ulijeva, osim domaćih, i vrhunska strana vina. Servis kojeg se nebi posramili i razvikaniji restorani.

Pod budnim Marijinim okom te edukacijom, zalaganjem i profesionalnim radom njenog tima, priča njenog oca i dalje živi, pa čak življa je nego ikada. Ubrzani tempo suvremenom čovjeku često ne dopušta luksuz dugog pripremanja starih, dobrih recepata te dolazak u Hajdučke Vrleti zasigurno je vraćanje u djetinjstvo, pogotovo onim ljudima koji već dugo žive po raznim svjetskim destinacijama. Strani gost zasigurno ne dolazi u naše krajeve probati pizzu i burger, te je gastro ponuda koja se zasniva na domaćim autohtonim specijalitetima as u rukavu na kojeg uvijek možemo igrati. Osim zavidne eno-gastro ponude te blizine poznatog skijališta i prirodnih ljepota, Hajdučke Vrleti nude i osmišljene manifestacije za zabavu. Lude trke s terencima za hrabre, te humoristična natjecanja ”Dobro slaži i ostani živ” gdje je zabranjeno sudjelovanje političarima jer su oni ipak profesionalci u laganju.

Kao čovjek koji je dotakao stvaralačku snagu koja postoji u svima nama, a ovakva mjesta i ljudi kao Vinko i Marija je i osvijeste. Ipak ova priča nije bajka. Ona je stvarni život jedne djevojke koja živi san svog oca koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Padaju mi na pamet svi ti glamurozni restorani u koje zalazimo koji često imaju sve mondeno i ekskluzivno međutim nemaju priču, dušu koja ih pokreće i služi kao najegzotičniji začin jelu. Hajdučke Vrleti puno su više od mjesta starih jela i starih priča. Oni su svoju tradiciju upakirali u celofan suvremene eno-gastonomije te tako čuvaju leđa svojoj povijesti, ali i otvaraju vrata suvremenom hedonistu. Putokaz je to koji stoji na putu čekajući da nas primi i ugosti poput stare majke koja vjerno čuva ognjište./

Da nije bilo Hercegovaca danas ne bi bilo slobodne Hrvatske

20. studenoga 2019.

Tijekom 1990. godine Hrvati porijeklom iz Bosne i Hercegovine značajno doprinose uspostavi demokracije i višestranačja u Hrvatskoj, djelovanjem najčešće u strankama državotvorne političke orijentacije.

Posebno je velik broj Hrvata iz BiH djelovao u okviru Hrvatske demokratske zajednice, stranke koja je dobila prve parlamentarne izbore u Hrvatskoj sredinom 1990. godine te je potom predvodila hrvatski narod na putu u samostalnost.

Popisi polaznika tečaja „Prvi hrvatski redarstvenik“, na kojima je oko 1800 momaka, kazuju da ih je porijeklom iz Bosne i Hercegovine bilo više stotina, odnosno izrazito nerazmjerno postotku bosanskohercegovačkih Hrvata u ukupnom broju hrvatskog naroda. Tako naprimjer u jedinici za posebne namjene MUP-a RH iz Kumrovca, odnosno trećoj generaciji tečaja, od 335 polaznika samo 30-ak nije bilo porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Ja se sjećam kada je Predsjednik išao u Rakitje (…) i kad se vratio u Ured pričao je kako je pitao dečke: Odakle si ti? Iz Posušja, odakle ti? Iz Širokog, odakle si ti? Iz Gruda, odakle si ti? Iz Tomislavgrada. Nakon toga je rekao: „Što je ovo, sami Hercegovci?” 90% ljudi je bilo iz BiH (…) Tako je to tada bilo, ja to ne želim potencirati zato što sam ja iz Hercegovine. Dragovoljci iz Hercegovine vidjeli su da stiže hrvatska država te su govorili idemo ginuti, pa što bude! Ja se sjećam, Predsjednik je bio u čudu, i to najozbiljnije.

On je znao da s Gojkom kao ministrom obrane može kontrolirati te ljude, što je užasno bitno, inače bi se konci pogubili, otišlo bi to Bog zna kud. Nitko nije slušao na ratištu (…) Gojka se slušalo, vojska je Gojka slušala i cijenili su ga, i kad je god trebalo nešto riješiti na ratištu, mislim da nijedan drugi ministar obrane ne bi uspio što je Gojko uspijevao (…) Na ratištu, neki bitni, oni koji su vodili vojsku, odnosno glavne brigade, slušali su Gojka. On je jednostavno bio ta čvrsta sigurna veza između vojske i Predsjednika.

Mislim da ne treba nikome posebno isticati da bez tih 1800 momaka, svojevrsnih „hrvatskih spartanaca“, i njihove spremnosti da se u presudnom povijesnom trenutku suprostave pobunjenim Srbima i Jugoslavenskoj narodnoj armiji, danas ne bi bilo slobodne Hrvatske, a posljedično ni samostalne Bosne i Hercegovine. Presudno je također da su hrvatski policajci u takvim okolnostima vjerovali političarima koji ih predvode.

Prema podacima koji dolaze iz relevantnih krugova, 64% poginulih branitelja iz Oružanih snaga RH porijeklom su iz Bosne i Hercegovine. Važno je napomenuti da bi navedene podatke trebalo svakako i znanstveno verificirati.

Ivana Njavro/ Braniteljski.hr

Šest medalja za Biciklistički klub Mostar u Konavlima

20. studenoga 2019.

Iza nas je “BikeEnd” događaj koji se proteklog vikenda održao u Konavlima, pod organizacijom istoimenog klub “BK Konavle”, a na kojem su članovi BK Mostar predstavljali svoj Grad Mostar i polučili izvrsne rezultate.

Događaj je uključivao dvije utrke i to Cestovnu “Konavli 100km” koja se održavala u subotu, te MTB utrku IV.kola XC zimske lige Dalmacije. Na događaju koji se održavao preko vikenda nastupilo je čak 20 članova Biciklističkog kluba Mostar, a mi u narednim redovima donosimo njihove plasmane.

U subotu na utrci “Konavle 100” najbolji rezultat je ostvatila Ines Popovac koja je nastupila u ženskoj kategoriji cestovne utrke u dužini 60km, gdje je izborila zlatnu medalju za svoj klub i Grad Mostar. Zatim je slijede Petar Spaić koji je osvojio zlato na utrci u dužini od 30km, kao i Biljana Krtalić, na istoj stazi. Vanja Trivun je pak izborio 3.mjesto na utrci od 30km i vratio se kući sa brončanom medaljom. Matej Zorić je na 4.mjestu, dok je Mitar Miljković zauzeo 8.mjesto u kategoriji MTB 30.

Na cestovnoj utrci koja se u subotu vozila u dužini od 60km Toni Zorić je završio na 9.mjestu, Dragan Popovac na 15.mjestu i Andreo Glas na 17.mjestu. U cestovnoj utrci od 120km za BK Mostar nastupio je Nermin Palić, inače član triatlon kluba “Triton”, te završio utrku na 7.mjestu.

Nedelja je bila rezervirana za IV.kolo XCZLD, a natjecatelji u kategoriji do 17 godina i ženama zadatak u Konavlima bio je staza duga 15.4 kilometra sa 349 metara uspona, gdje je Vanja Trivun izborio srebro za svoj klub i Grad Mostar, dok su Matej Zorić na 4.mjestu, Samed Krpo na 5.mjestu i Mitar Miljković na 6.mjestu. Oni malo stariji i snažniji, odnosno ostale kategorije vozile stazu dugu 24.4 kilometra sa 609 metara uspona, a najbolji rezultat ispred BK Mostar ostvario je Petar Spaić koji je za svoj klub izvojevao još jedno srebro. Andreo Glas je završio na 10.mjestu, dok je Mario Tepeš zauzeo14.mjesto. Zinedin Kevelj i Sanjin Memić su bili primorani da odustanu od utrke zbog kvara na biciklima.

“Izuzetno smo sretni prije svega zbog aktivnog vikenda velikog broja naših članova, a zatim i ostvarenih rezultata. Ekipa vrijedno trenira i danas su pokazali rezultat svojih treninga. Ovo je za nas posljednja utrka u ovoj sezoni i sada idemo na kratki odmor, a zatim slijede pripreme za 2020. sezonu”, kratko je komentirao Toni Zorić, predsjednik kluba.

No, godina za naše članove još nije završila, sljedeća organizacija ili događaj koji ćemo prirediti našem gradu jeste Biciklijada Djed Božićnjaka, koja se i ove godine organizira zajedno sa Zimskim gradom “Winterville”. Ho-ho-ho…

Hercegovina sve naseli, a sebe ne raseli: Hercegovka godine projekt o kome se priča diljem Europe

20. studenoga 2019.

Već smo kazali, kako ni u najvećim snovima nismo mogli zamisliti ovakav odaziv na potpuno novi projekt.
Ne samo da imamo iz više Europskih zemalja prijedloge za nominaciju već stranci iz drugih država šalju prijedloge na Engleskom jeziku.

Tako je za Mostarku Emicu Ćorić uz prijedloge za nominaciju iz BiH i Hrvatske, stiglo čak sedam poratnih pisama od stranaca iz Europe.

To svakako daje značajan doprinos samom projektu “HERCEGOVKA GODINE”,ali i potvrda koliko se stručni ljudi cijene u inozemstvu.

Sada već slobodno i s ponosom možemo kazati,kako je projekt “HERCEGOVKA GODINE” jedinstven i da nitko nikada nije uspio napraviti toliki interes i privući toliku pozornost doslovno na Europskom nivou.

Uz to imamo prijedloge za nominaciju od 16 godina do 85 godina,što na svoj način opet projekt čini jedinstvenim.
Ne možemo u masi ovih prelijepih stvari ne spomenuti, kako su već počeli i sa prijavljivanjem fb profila i str.za kandidatkinju ,što je dokaz da se kod nas još uvijek nažalost ljudi “boje” zdrave i dobre konkurencije.
Nadamo se, da takvih slučajeva neće više biti jer nijedna pobjeda nema smisla,ako “protivnika” na bilo koji kukavički način sabotiraš.

Hvala svima na sudjelovanju i što vašim prijedlozima veličate ovaj projekt i ljepotu naše Hercegovine.

Sretno svima

Zastupnici podržali promjenu Poslovnika o radu Doma bez HDZ-a i SNSD-a

20. studenoga 2019.

Zastupnici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne Hercegovine podržali su danas izmjene Poslovnika o radu Doma kojima se predviđa onemogućavanje blokade konstituiranja parlamenta i izbor članova komisije.

Zahtjev za sazivanje hitne sjednice zatražili su zastupnici Srpske demokratske stranke (SDS) i Partije demokratskog progresa (PDP), a izmjenama se uvodi još jedan član u Poslovnik i predviđa da ukoliko zastupnički klubovi ne dostave imena članova komisija tu obvezu izvrši Kolegij, a ukoliko oni to ne urade da se komisije oforme privremeno od onih zastupnika čija su imena dostavljena.

Zastupnici Mirko Šarović i Branislav Borenović napomenuli su kako zbog sadašnje situacije u kojoj još nisu imenovani članovi šest radnih tijela ispašta cijela država budući da su na čekanju brojni akti koji trebaju potvrdu u PSBiH, a među njima je i ugovor u vrijednosti od 400 milijuna KM namijenjenih za nastavak izgradnje Koridora Vc.

Tijekom rasprave o razlozima za hitnost usvajanja tih izmjena dopredsjedavajuća Doma Borjana Krišto (Hrvatska demokratska zajednica – HDZ) najavila je da Klub HDZ-a neće podržati ni hitnost procedure niti izmjene Poslovnika.

– Poslovnik je dokument odmah iza Ustava BiH po važnosti i temeljem njega treba funkcionirati u BiH, a on treba odražavati stanje u BiH. Izmjene su potrebne, ali ne po hitnom postupku – stava je Krišto.

S njom se složio i zastupnik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Staša Košarac ocjenjujući da postoje različiti razlozi za izmjenu tog dokumenta, ali ocjenjujući istovremeno da nije način da se to radi po hitnom zakonodavnom postupku.

Bez obzira na ovakav odnos zastupnika, izmjene Poslovnika su usvojene nakon što je 26 zastupnika glasalo za to, čime je okončanja današnja sjednica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Za izmjene i dopune Poslovnika Predstavničkog doma glasao je iz Federacije BiH 21 zastupnik, protiv je bilo pet i jedan suzdržan, dok je iz Republike Srpske za glasalo pet poslanika, a devet je bilo protiv.

Prema usvojenim rješenjima, Zastupnički dom će, na prijedlog Kolegija, odlučivati o članstvu u komisijama, ako klubovi zastupnika ne dostave prijedloge u propisanom roku.

Spreman sam pomoći Širokom, na Grbavicu idemo po bodove

20. studenoga 2019.

angelov-siroki — Foto: Jabuka.tv | Viktor Angelov

Nakon reprezentativne stanke, idućeg vikenda nastavlja se Premijer liga BiH, a 17. kolo donosi derbi na Grbavici između domaćeg Željezničara i Širokog Brijega.

Širokobriježani su iskoristili ovo razdoblje za dodatno podizanje kvalitete svoje igre, a po svemu sudeći trener Toni Karačić neće moći računati na Tonija Jovića koji je zadobio ozljedu u posljednjem kolu protiv Veleža. Težina njegove ozljede znat će se nakon dodatnih pretraga, piše portal Jabuka.tv.

A kako je Jović iz grupe od pet stranaca u Širkom Brijegu, to bi trebalo otvoriti priliku makedonskom napadaču Viktoru Angelovu.

Angelov je usred ove sezone stigao kao pojačanje u klub s Pecare, no nije dobivao puno prilika, jer je zbog svoje fizičke (ne)spremnosti uglavnom proglašavan “strancem-viškom” za prethodne utakmice Plavo-bijelih.

Sada je znatno podigao svoju spemnost, a nakon ozljede pouzdanog Jovića, ukazala mu se prilika koju će pokušati čvrsto ugrabiti.Hoće li Širokobriježani imati od njega veće koristi, pokazat će vrijeme, a pravo mjesto za pokazivanje svojih igračkih vrijednosti je upravo Grbavica, gdje je Široki u prošlosti znao prikazati vrlo dobre igre.

A njihov protivnik Željezničar je po rezultatima ove sezone uz bok vodećem Sarajevu i ima velike ambcije, na čelu s trenerom Osimom, konačno donijeti trofej prvaka u Dolinu Ćupova.

A ovaj Makedonac koji je bio vrlo razigran i agilan u prošlotjednom prijateljskom susretu protiv Gruda u kojem je postigao dva pogotka i upisao jednu asistenciju, najavio je kako je sada spreman pomoći svojoj momčadi.

Za svaku se utakmicu pripremamo sa željom za osvajanjem tri boda, a tako i za nedjeljni derbi protiv Željezničara na Grbavici. Spreman sam pomoći momčadi u borbi za nove bodove. Ipak, stručni će stožer sigurno izabrati najboljih jedanaest za ovu utakmicu. Osobno, vrijedno radim i strpljivo čekam svoju priliku. Siguran sam kako će doći, kazao je Angelov.

Utakmica se igra u nedjelju u 16 sati, uz izravan TV prijenos na Moja TV.

Daniela Škegro: “Ljubav je umjetnost iznad svih umjetnosti”

20. studenoga 2019.

LJUBAV JE…….

Ni o čemu na ovom svijetu se nije toliko pisalo,govorilo,spominjalo i pjevalo kao o ljubavi.

A, opet s druge strane, ničega nam toliko ne fali,kao ljubavi.

Gdje se ljubav sakrila?

Zbog čega mislimo da je drugi imaju više već mi?

Zbog čega je to tako,postoje razna pojašnjenja, teorije,uvjerenja i kategorije.

Smatram da ljubav traži razloge da bi opstala,da bi preživjela!

Zbog toga mogu slobodno kazati da volimo nekoga,onoliko koliko nam dadne razloga za to.

Nekoga previše,nekoga malo…nekoga nimalo….

Ljubav zahtijeva da ju se njguje ,održava,pazi,posvećuje pažnja…

Jer kada nam se dešavaju takve stvari- nazivamo ih ljubavlju.

Ljubav je otporna, a opet tako krhka.

Ljubav je dostupna, a opet tako nedostižna.

Ljubav je laž – reći će neki.

Ljubav je jedina istina -kazat će drugi.

Ljubav je slijepa ponavljaše .

Ne, ljubav vidi, odgovaraše .

Ljubav se živi, dokazuje i pokazuje.

Ona se ne može skriti, baš kao ni kašalj.

Traži da ju se čuje,osjeti i primijeti.

Manifestira se na rzane načine.

LJUBAV OSTAVLJA TRAG NA MJESTIMA- ZA KOJE NISMO NI ZNALI DA POSTOJE!

Ljubav preživljava nemoguće,ali se i lomi na sitnicama.

Ljubav je dar koji nisu u stanju svi primiti,ali ni uzvratiti.

Ljubav je blagoslov u čistom srcu i teret u hladnom.

Ljubav nije samo “Volim te ” i ” Trebam te”!

Ljubav je :

-podijeljen zalogaj

-pružena ruka pri padu

-ogrnut džemper za studeni

-izmamljivanje osmijeha na zgrčenom licu

-zagrljaj bez riječi

-budan čekati

-moliti se i blagoslivljati

-davanje

-trpljenje

-jedan jorgan za dvoje

-odgovor bez pitanja

-prijatna tišina

-usrećivanje

-ruka u ruci

-razumijevanje

-oslobađanje od svakog ropstva

-najljepši osjećaj

Ljubav je pronaći se u pogledu i osjetiti u uzdahu.

Ljubav je umjetnost iznad svih umjetnosti!

Ljubav ti daje bezbroj mogućnosti,ako ljubav nosiš u sebi….

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in

Odbijena žalba Mostarke zbog obustavljanja istrage o bludnim radnjama nad njenim kćerkama

20. studenoga 2019.

U Tužiteljstvu FBiH, kako doznaje Dnevni avaz, nakon tri mjeseca, odbili su žalbu koju je preko svojih odvjetnika, zbog odluke Tužiteljstva Hercegovačko-neretvanske županije o obustavi istrage za bludne radnje, uložila Mostarka, koja je u javnosti poznata pod pseudonimom “Molitva majke”.

Podsjetimo, ona se pod tim imenom oglašavala preko društvene mreže Facebook, na kojoj je koncem veljače u jednoj zatvorenoj grupi obznanila da njen bivši muž seksualno uznemirava njihove dvije maloljetne kćerke.

Zbog njene tvrdnje da su odgovorni u nadležnim institucijama zakazali, apelirala je na javnost da joj pomogne, nakon čega su organizirana dva prosvjeda u Mostaru.

Rješenje Tužiteljstva FBiH kojom je njena žalba odbijena, kako je potvrđeno, postalo je pravosnažno, a time je okončan i krivični postupak u ovom slučaju.

Podsjetimo, nakon što su u Tužiteljstvu Hercegovačko-neretvanske županije početkom lipnja donijeli odluku o obustavi istrage, ta je majka preko svojih odvjetnika uložila prigovor Tužiteljstvu FBiH.

U toj pravosudnoj instituciji su, kao potpuno osnovan, prihvatili njen prigovor te su predmet vratili u Tužiteljstvo HNŽ na dopunu istrage.

U Tužiteljstvu HNŽ su potom dopunili istragu, koja se odnosila na preciziranje psihijatrijskog i psihološkog vještačenja. Ponovnu odluku o obustavi istrage za bludne radnje u Tužiteljstvu HNŽ su donijeli početkom kolovoza, nakon čega je uslijedila žalba ove Mostarke Tužiteljstvu FBiH, koja je rezultirala odbijanjem.

Općinski sud je, također, početkom lipnja donio odluku o ukidanju zabrane po zahtjevu oca djevojčica, a iz Centra za socijalni rad Mostar na press-konferenciji negirali su sve optužbe koje je majka iznijela na račun ove ustanove.

Mostar: Stiže sustav javnih bicikala i punjači za električna vozila

20. studenoga 2019.

Pravo na korištenje sredstava, koje je na osnovu javnog poziva dodijelio Fond za zaštitu okoliša FBiH, a koji se odnose na projekte zaštite zraka ostvarilo je 20 aplikanata koji će ukupno dobiti 1.250.000 KM. Sredstva će dobiti: Grad Srebrenik za projekt:

“Izgradnja toplovoda za distribuciju toplotne energije za potrošače u zoni II u Srebreniku” s iznosom do 125.000,00 KM, Centrotrans Eurolines d.d. Sarajevo za projekt: “Uvođenje ekološki prihvatljivih vozila u javni gradski saobraćaj” s iznosom do 100.000,00 KM, Općina Lukavac za projekt:

“Toplifikacija netoplificiranih dijelova grada Lukavca – Priključenje poslovne zone na sistem daljinskog grijanja” s iznosom do 100.000,00 KM, Grad Mostar za projekt: “Postavljanje punionica (2) za električne automobile u gradu Mostaru” s iznosom do 25.000,00 KM, JP ELEKTROPRIVREDA BiH d.d. Sarajevo-direkcija za projekt:

“DC punionica za električna vozila na autocesti A1 – odmorište Lepenica” s iznosom do 50.000,00 KM, te DSEZ d.o.o. Mostar za projekat: “Uspostava sistema javnih bicikla u Gradu Mostaru” sa iznosom do 50.000,00KM.

Sustav javnih bicikla postaje jedan od europskih trendova koji se rapidno širi po europskim gradovima korištenje sustava javnih bicikala, a sve pod motom zdrav život i podizanje ekološke svijesti građana.

Ekološki javni prijevoz sve više postaje realnost, a ne samo nadolazeći trend te građani sve više razmišljaju zeleno, a samim time i biraju turističke destinacije za svoj odmor koje su ekološki osviještene. “Naravno da smo ovu vijest dočekali sa velikim uzbuđenjem i radosti.

Riječ je o sustavu koji se zasniva na ekonomski i ekološki održivom sustavu mobilnosti koji pomaže u smanjenju prometnih gužvi, rješavanju problema parkiranja, pridonosi zaštiti okoliša, obogaćuje turističku ponudu, pozicionira destinaciju kao poželjnu cikloturističku destinaciju, a utječe i na produljene sezone.

Već ranije imali smo sastanke sa Gradom Mostarom i predstavnicima “Next Bike” sustava i evo pozitivnih pomaka ima. Nadamo se da ćemo već u idućoj godini vidjeti prve korisnike sustava javnih bicikla na ulicama Grada Mostara”, komentirao je Toni Zorić, predsjednik BK Mostar.

Ždrijeb Eura 2020: Poznate sve jakosne skupine

20. studenoga 2019.

Završile su sve utakmice kvalifikacija za Euro 2020. koji će se sljedeće godine održati u čak 12 gradova koji će predstavljati 12 zemalja domaćina. Zbog toga će i sam ždrijeb Eura biti prilično kompliciran. Reprezentacije koje izbore Euro moraju igrati u skupinama u kojima su domaćini njihovi gradovi, a to je unaprijed određeno.

U kvalifikacijama smo dobili 20 sudionika, a još četiri saznat ćemo u ožujku, kada se igraju finalni turniri u Ligi nacija. Pobjednik turnira svake lige izborit će Euro, a to mogu biti još čak četiri domaćina – Irska, Škotska, Mađarska i Rumunjska.

Znamo već gotovo cijelu jednu grupu

U Bukureštu će se u subotu 30. studenog održati ždrijeb skupina Eura s 20 poznatih i četiri nepoznata sudionika. Poznate su sve jakosne skupine ždrijeba, a zbog mnogih pravila, čak i većina jedne grupe Eura.

Radi se o grupi B, u kojoj moraju igrati dva domaćina (Rusija i Danska) te iz prve jakosne skupine Belgija koja može jedino biti izvučena u tu skupinu (Ukrajina ne može zbog političke situacije biti izvučena iz prvog pota s Rusijom).

Hrvatska ne može u grupe B i C

Hrvatska se nalazi u drugoj jakosnoj skupini i zbog toga već sada znamo da ne može biti izvučena u grupe B i C koje su već popunjene reprezentacijom iz druge jakosne skupine.

To će se sigurno svidjeti hrvatskim navijačima koji neće morati putovati na sjever Europe. U našem slučaju navijamo za skupinu F u kojoj su gradovi domaćini relativno bliski München i Budimpešta.

Već sada znamo s kojim reprezentacijama Hrvatska sigurno neće igrati. To su reprezentacije iz 2. jakosne skupine te reprezentacije iz spomenutih grupa B i C (Belgija, Danska i Ukrajina).

U grupu E sa Španjolskom će iz 4. jakosne skupine ići pobjednik turnira Lige B (BiH/Sj. Irska, Slovačka/Irska).

Grupe Eura (ono što je poznato i prije ždrijeba)

Skupina A (Rim i Baku): Italija
Skupina B (Kopenhagen i Sankt Peterburg): Belgija, Rusija, Danska
Skupina C (Amsterdam i Bukurešt): Ukrajina, Nizozemska
Skupina D (London i Glasgow): Engleska
Skupina E (Bilbao i Dublin): Španjolska, pobjednik turnira Lige B
Skupina F (München i Budimpešta): Njemačka

Jakosne skupine na ždrijebu:

1. jakosna skupina: Italija, Belgija, Španjolska, Engleska, Njemačka, Ukrajina
2. jakosna skupina: Francuska, Hrvatska, Poljska, Švicarska, Nizozemska, Rusija
3. jakosna skupina: Portugal, Turska, Danska, Austrija, Švedska, Češka
4. jakosna skupina: Finska, Wales + četiri pobjednika turnira Lige nacija

Na mobitelu Lane Bijedić nema dokaza koji bi upućivali na njenog ubojicu

20. studenoga 2019.

Vještačenje telefona svirepo ubijene Lane Bijedić, po svemu sudeći, neće mnogo pomoći istražiteljima ovog misterioznog događaja koji već mjesec i po privlači pažnju cijele regije.

Telefon, koji je otključan u jednoj Njemačkoj agenciji, a prošlog tjedna dostavljen Federalnoj upravi policije, ne sadrži dokaze koji bi upućivali tko je ubojica 19-godišnje Mostarke i nesuđene studentice građevine na sarajevskom Burchu.

Kako je potvrđeno za Klix, opsežna analiza poruka preko niz besplatnih servisa za komuniciranje nije donijela osobit napredak u istrazi.

Istraga tako nastavlja tapkati u mraku.

Marin Čilić objavio fotografiju iz djetinjstva iz Međugorja

20. studenoga 2019.

Hrvatski tenisač Marin Čilić, inače rođeni Brotnjak, objavio je na svom Facebook profilu fotografiju, kako ju je nazvao – Uspomene iz djetinjstva, a uz današnje obilježavanje Međunarodnog dana djeteta.

– Na ovoj fotografiji smo moja braća i ja na teniskom terenu pored naše kuće koji su naši roditelji izgradili u dvorištu obiteljske kuće. Tu je moja ljubav prema tenisu počela, tu sam se igrao s prvim prijateljima i naučio prve životne lekcije. Kada gledam unatrag, osjećam veliku zahvalnost prema svojim roditeljima, obitelji, prijateljima i cijeloj zajednici koja je stvorila okruženje za sigurno i sretno odrastanje mene i moje braće.

Svako dijete ima pravo biti dijete u punom smislu te riječi, dijete koje znatiželjno otkriva svijet oko sebe i sanja prekrasne snove. Budimo im podrška u ostvarenju tih snova! – stoji u Čilićevoj objavi uz fotografiju iz djetinjstva nastalu u njegovu rodnom Međugorju.

Direktor Zavoda u Pazariću: Strogo sam zabranio da štićenike vežu, provest ćemo istragu

20. studenoga 2019.

Nakon što je Sabina Ćudić, zastupnica Naše stranke u Parlamentu Federacije BiH, prezentirala jutros fotografije vezane djece u Zavodu Pazarić, Redžep Salić, direktor Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić, rekao je za “Avaz” da ove fotografije nisu nastale u njegovom mandatu.

– Garantiram životom da fotografije nisu nastale dok sam ja direktor. Zgrožen sam ovim fotografijama, a osobno sam svim odgajateljima i odgajateljicama strogo zabranio da to rade nemoćnoj djeci. Ukoliko se našom internom istragom pokaže točnim ovo što je jutros objavljeno, svi će snositi sankcije. U tijeku dana obavijestit ćemo javnost priopćenjem – kazao je Salić za “Avaz”.

Podsjetimo, upravo je direktor Salić taj koji je prvi progovorio u Parlamentu FBiH o kriminalnim radnjama u ovom zavodu, kad je poručio da će svi oni koji su se okoristili i pljačkali sredstva namijenjena Zavodu, odnosno njegovim štićenicima, odgovarati pred zakonom.

Salić je nekoliko puta ukazivao na to pravosudnim organima, policijskim agencijama, FUP-u i SIPA-i te ih pozivao da dođu u Zavod i pročešljaju dokumentaciju.

Strava u Pazariću!! U zavodu djecu vežu za radijator i namještaj, ovo je ropstvo!

20. studenoga 2019.

Zastupnica objavila šokantne fotografije: u zavodu kraj Sarajeva djecu vežu za radijator i namještaj!; ‘Ovo je ropstvo! Mališani često sami pružaju ruke jer su naviknuti da po 14 sati budu vezani’.

Sabina Ćudić, zastupnica u Federalnom parlamentu Bosne i Hercegovine, javno je prezentirala uistinu šokantne fotografije o tretmanu štićenika Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine u Pazariću kod Sarajeva.

Na fotografijama pokazanima u Parlamentu vide se djeca vezana za namještaj i radijatore, nekima su ruke vezane iza leđa, a prema onome što je iznijela Ćudić, mnoga od njih čitav dan i noć drže se u takvom polažaju. Zbog toga su kod štićenika Centra zabilježene brojne fizičke ozljede i pogoršano psihičko stanje.

– Ova situacija se može nazvati modernim ropstvom. U zavodu ima 149 uposlenih od čega je 27 ekonomista i 47 bolesne djece. Noću je angažirana jedna njegovateljica koja je vrlo često nestručna osoba.

Djeca često sama pružaju ruku da im se vežu zato što su navikla da čak i po 14 sati budu vezana. Kao rezultat ovih metoda mnoga djeca imaju ozbiljne zdravstvene poteškoće, pored vidnih trauma – kazala je je zastupnica Ćudić.

Kaže da se na ovakav potez i prikazivanje fotografija na kojima su zamagljena lica štićenika odlučila nakon što je Vladi i resornom Ministarstvu uputila zahtjev za hitnom smjenom članova Upravnog i Nadzornog odbora Zavoda, ali parlamentarni Odbor za rad i socijalnu zaštitu nije mogao o tome raspravljati zbog nedostatka – kvoruma.
Čudić tvrdi da je podastrla i dokaze o financijskim malverzacijama i zloupotrebi sredstava namijenjenih štićenicima.

– Dio dokaza javnosti je poznat i kroz službeni zapisnik Porezne uprave FBiH o zloupotrebi sredstava namijenjenih štićenicima, ali ove fotografije dodatno govore o obimu tragedije koja se dešava ovoj djeci – upozorila je Ćudić, najavivši da će zatražiti hitno zaustavljanje zlostavljanja djece i svih štićenika zavoda, izradu kodeksa postupanja s njima, redovite nenajavljene inspekcije, izdvajanje hitnih interventnih sredstava za privremeno zapošljavanje njegovatelja do izrade novih zakonskih rješenja..

Ovo nije prvi put da je zastupnica Naše stranke progovorila o stanju u Pazariću. Kada je to učinila prošlog tjedna, stigao joj je ekspresan odgovor potpredsjednice Glavnog odbora SDA Jasmine Tokić-Biščević.

– Što se tiče zastupnice Ćudić, prije nego što počne držati moralne i druge lekcije, neka najprije da nekoliko odgovora u vezi sa Zavodom Pazarić sakojima ima veze politička opcija kojoj pripada.

Zašto se, naprimjer, zastupnica Ćudić nije oglasila kada je Vlada KS, na čelu sa Edinom Fortom, nedavno za članicu UO Sarajevošuma imenovala Zarfu Dupovac, koja je pravomoćno pred sudom osuđena za pronevjeru novca u Zavodu Pazarić. Je li to temelj za držanje zakonskih lekcija – zapitala je Tokić-Biščević.

Našu stranku optužila je i za nepotizam prilikom kadroviranja.

– Prije samo nekoliko dana, objavljeno je da je sestra zastupnice Naše stranke Neire Dizdarević dobila posao na očigledno naštimanom natječaju u KJKP Rad. Štoviše, kroz političke pritiske taj posao je faktički otet od majke djeteta sa cerebralnom paralizom.

Ćudićeva poznata po tome da se upliće u sve, nije rekla ni riječ o tome. Ako zastupnica Ćudić želi imati kredibilitet pričati o ovim temama, neka najprije kaže nekoliko riječi o ovim postupcima njene stranke, pa neka nastavi dalje”, još je dodala Tokić-Biščević.

Posljednje informacije iz Sarajeva govore da u Federalnom parlamentu, unatoč šoku u javnosti koji je proizvelo objavljivanje fotografija iz Pazarića, jutros odbijeno da se ova točka uvrsti u raspravu.

Jablanica: Kilometarske kolone zbog sudara dva vozila

20. studenoga 2019.

Danas oko 12 sati, na području općine Jablanica došlo je do prometne nesreće u kojoj su sudjelovala dva vozila.

Kako su kazali iz Odsjeka za odnose s javnošću Ministarstvo unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije, još uvijek nemaju informacije o povrijeđenim osobama, ali su pripadnici policije na terenu.

Na ovoj dionici stvorile su se kilometarske kolone, s obzirom da se promet odvija jednom trakom naizmjenično.

Više od stotinu migranata provelo noć na peronu Željezničke stanice

20. studenoga 2019.

migranti_tuzla — Foto: Dnevni avaz | Migranti na željezničkoj stanici u Tuzli

Na peronu Željezničke stanice u Tuzli i jutros je osvanulo više od stotinu migranata, mahom iz Afganistana, Pakistana, Iraka…

Od kiše koja je padala tijekom noći većinom su se sklonili pod nadstrešnicu željezničkog perona, gdje su, umotani u deke, spužve i kartone, i prespavali.

Većina onih koje smo jutros zatekli u Tuzli, od kojih su neki bolesni i teško iscrpljeni, namjerava krenuti prema Bihaću, dok jedan broj njih, iako su u Tuzlu stigli iz Srbije, želi da se ponovo vrati u Srbiju, piše Dnevni avaz.

Inače, tuzlanski volonteri danonoćno pomažu migrantima donoseći odjeću, obuću i hranu.

Uhićena dvojica napadača koji su pokušali oteti nogometaša Fiorentine

20. studenoga 2019.

Policija je u srijedu ujutro brzom akcijom uhitila dvoje od troje napadača na nogometaša Aleksu Terzića (20), prenosi “Kurir”.

U Policijskoj upravi grada Beograda utvrđuju se razlozi i detalji incidenta, a mladi reprezentativac Srbije i prvotimac Fiorentine zadobio je lakše tjelesne povrede – frakturu nosa, iščašenje ruke, hematome na glavi i licu.

Po povratku iz Niša, gdje je Terzić u nacionalnom dresu igrao utakmicu protiv Rusije, na autoputu oko Autokomande primijetio je da ga prati Audi A6 i da se “unosi” u njegov BMW talijanskih tablica. Aleksa je procijenio da nije siguran i ubrzao je, ali su napadači krenuli da ga jure i da voze paralelno s njim tražeći mu da otvori prozor, što je on i učinio.

Tada su od njega tražili da stane i da im da 5.000 eura. Terzić je nastavio da vozi i u jednom momentu, već na Novom Beogradu, udario u taksi koji se našao na putu. Tu je utrka prestala i uslijedio je fizički napad. Dva momka su izašla iz Audija A6, izvukla ga iz automobila i nanijela mu lakše tjelesne povrede.

Svemu tome je svjedočio taksista, koji je bio priseban i pozvao policiju. Policija i Hitna pomoć brzo su stigli na mjesto događaja, a napadači su pobjegli. Terzić je prevezen u zemunsku bolnicu, gdje su mu ustanovljene povrede.

U Audiju A6 je bila i djevojka, koja je rano jutros uhićena sa jednim momkom, dok se za drugim još traga.

Isplivali detalji veze Jelene Rozge i 12 godina mlađeg Beograđanina

20. studenoga 2019.

Jelena Rozga, prema pisanju regionalnih medija, od ljetos uživa u ljubavi sa 12 godina mlađim Beograđaninom, o kome ne želi da govori za javnost, a kako se navodi, pored njega je neizmjerno sretna.

Riječ je o Beograđaninu koji se bavi konsaltingom, a Jelena ga je upoznala ljetos preko zajedničkih prijatelja, piše magazin “Story”.

– Razlika od 12 godina ne pravi im nikakav problem, on je mazi i pazi i okrenut joj je sto posto. Poslije Stjepana Hausera, koji je prema njoj bio loš, bio joj je više nego potreban muškarac koji mu je potpuna suprotnost – naveo je izvor ovog lista.

Kako se dalje navodi, Rozga želi da njihova veza barem još neko vrijeme bude tajna.

– Jelena ne želi da izgubi privatnost i sreću koju pored tog dečka ima. Odmah na početku ga je zamolila da ni po koju cijenu ne otkriva da je s njom. Za njih znaju samo najbliži prijatelji i sigurno još neko vrijeme neće biti spremna da javno istupi i kaže da je zaljubljena u toliko mlađeg muškarca. Ipak, planiraju zajedničku budućnost i pitanje je dana kada će morati da objelodane vezu – ispričao je izvor spomenutog magazina.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Zelim vam lijepu nedjelju❤️

Objavu dijeli Jelena Rozga (@rozgajelenaofficial) Stu 17, 2019 u 9:05 PST

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

A ona spava njena kosa plava 👩🏼 ❤️😂

Objavu dijeli Jelena Rozga (@rozgajelenaofficial) Lis 30, 2019 u 12:00 PDT

Optuženi zbog nečovječnog postupanja prema zarobljenom pripadniku HVO-a

20. studenoga 2019.

Tužiteljstvo Brčko distrikta BiH podiglo je optužnicu protiv Pantelije Ćurguza i Željka Slijepčevića zbog osnovane sumnje da su u rujnu 1994. godine u Krepšiću kod Brčkog mučili zarobljenog pripadnika HVO-a i nečovječno postupali prema njemu kao ratnom zarobljeniku.

Ćurguz (61) i Slijepčević (54), oba iz Kozarske Dubice, optuženi za nasilje protiv života i tijela, okrutno postupanje i mučenje pripadnika HVO-a Orašje I. S., koga je prilikom pokušaja prelaska borbene linije ka Brčkom zarobila Vojska Republike Srpske, priopćeno je iz Tužiteljstva Brčko distrikta BiH.

Oni se terete se da su kao pripadnici 11. kozarsko-dubičke brigade VRS-a, oštećenom koji je bio zatvoren u privatnim objektima u Krepšiću kod Brčkog, vezanom nanosili udarce po licu i tijelu, ispitujući ga tako do priznanja o zločinima prema srpskom stanovništvu, navode iz Tužiteljstva.

Prvooptuženi Ćurguz, tadašnji načelnik stožera brigade i drugooptuženi Slijepčević, referent za sigurnost, optuženi su da su kao suizvršitelji mučili, nečovječno postupali i nanosili velike patnje i povrede tjelesnog integriteta zarobljenom.

Optužnicu protiv njih za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz člana 144 Kaznenog zakona SFRJ, Tužiteljstvo je dostavilo na daljnje postupanje Osnovnom sudu Brčko distrikta BiH, gdje je u cijelosti potvrđena.

Iz Tužiteljstva podsjećaju da je oštećeni u ovom predmetu I. S. početkom 2013. godine pred pravosuđem Distrikta pravosnažno oslobođen optužbi za ratne zločine protiv civilnog stanovništva na području Posavine u okolici Brčkog, po preuzetoj optužnici Osnovnog vojnog tužiteljstva Banja Luka iz 1996. Godine.

Papa Franjo iz zrakoplova iznad BiH uputio pozdrave i blagoslov bh. narodima

20. studenoga 2019.

Papa Franjo uputio je blagoslov bh. narodima dok je prelijetao zrakoplovom Bosnu i Hercegovinu na apostolskom putovanju za Tajland i Japan.

Kako saznaje Fena u uredu predsjedatelja Predsjedništva BiH, na frekvenciji prilazne kontrole letenja Sarajevo u utorak navečer javio se pilot zrakoplova tvrtke Alitalia u preletu za Bangkok. U zrakoplovu je bio papa Franjo koji je ovim putem zamolio da se proslijedi poruka predsjedatelju Predsjedništva BiH.

– U trenutku kada prelijećem preko Bosne i Hercegovine na svom apostolskom putovanju u Tajland i Japan šaljem srdačne pozdrave Vama i vašim sugrađanima, uz Božiji blagoslov za narod Bosne i Hercegovine, i molitvu da vam podari mir i blagostanje – naveo je Papa Franjo u poruci.

Poraz SG Staklorada na startu turnira futsal Lige prvaka

20. studenoga 2019.

Mostar SG Staklorad, aktualni prvaka Bosne i Hercegovine u futsalu, poraženi je na startu turnira elitne runde Lige prvaka, koji se igra u Moskvi. Od mostarskog kluba u prvoj utakmici u utorak bolja je bila domaća momčad KPRF, koja je slavila pobjedu 7:2.

U drugoj utakmici skupine slovenski Dobovec rezultatom 3:1 pobijedio je Halle-Gooik iz Belgije. Već danas u 14.45 sati Mostar SG Staklorad igra drugu utakmicu, a protivnik je slovenski Dobovec. Samo će se pobjednik skupine plasirati u sljedeću fazu natjecanja, priopćeno je iz Mostar SG Staklorada.

Šezdesetogodišnjak iz Gruda krijumčario droge u Hrvatsku

20. studenoga 2019.

heroin-vrecice — Foto: Shutterstock | Ilustracija

Šezdesetogodišnji Ante Tomas iz Gruda priznao je krivnju te se nagodio s Tužiteljstvom BiH za krijumčarenje narkotika u Hrvatsku i prodaju ovih droga u Bosni i Hercegovini, za što mu je predložena kazna zatvora u trajanju od pet godina.

Kako su u srijedu prenijeli mediji, optuženi je u cijelosti je priznao da je od ožujka 2017. do travnja prošle godine krijumčario i kupovao te posredovao u prodaji heroina i kokaina s područja BiH u Hrvatsku te da je dalje preprodavao drogu na području BiH.

Ante Tomas, zvani Sadić, uhićen je u kolovozu prošle godine u akciji nazvanoj “Solinjanka”, koju su na području Mostara i Gruda provele državna policijska agencija SIPA.

Optuženi se nalazi u pritvoru, a Tužiteljstvo je, uz izricanje kazne od pet godina zatvora, zatražilo oduzimanje predmeta korištenih pri izvršenju kaznenih djela, uključujući mobitele i SIM kartice, kao i putničko motorno vozilo. Ovu odluku treba potvrditi Sud BiH.

Ante Tomas iz Gruda i ranije je osuđivan za krijumčarenje droga. Sud BiH ga je u studenom 2010. godine, zbog organiziranja skupine koja je iz Crne Gore u BiH krijumčarila heroin, osudio na 10 godina zatvora, prenosi Hina.

Humanitarna akcija za pučku kuhinju u Livnu

20. studenoga 2019.

Mreža vijeća učenika Hercegbosanske županije organizira humanitarnu akciju u kojoj će se prikupljati sredstva za pučku kuhinju koja djeluje u sklopu SSŠ “Silvija Strahimira Kranjčevića” u Livnu.

Stanovnici Livna moći će svojim donacijama na Trgu kralja Tomislava u četvrtak, 21. studenoga, od 9 do 14 sati pomoći radu pučke kuhinje koja trenutno osigurava obroke za pet obitelji u stanju socijalne potrebe.

U pučkoj kuhinji djelatnici i učenici koji se školuju za zanimanje kuhar pripremaju obroke te ih dostavljaju ljudima u stanju socijalne potrebe.

-Na taj način kod naših učenika razvijamo osjećaj za uvažavanje drugih i drukčijih. Pri spremanju obroka učenici paze da ne povrijede vjerske osjećaje drugih i spremaju univerzalna jela. Također, promičemo ideju voluntarizma i drugih vrijednosti koje bi trebale krasiti naše društvo – kazao je ravnatelj škole Saša Grabovac.

Namirnice potrebne za rad pučke kuhinje prikupljaju sami učenici tijekom školske godine, a ovogodišnja humanitarna akcija tradicionalno započinje na Međunarodni dan srednjoškolaca, dodao je ravnatelj.

Nedavno je postavljen i plastenik u kojem će učenici uzgajati povrće koje će spremati u pučkoj kuhinji.

UrbanObserver

UrbanObserver