Novinari Večernjeg lista BiH zaputili k Mostarskom blatu gdje se trenutačno izvode radovi na jednom od dvaju susjednih kapitalnih graditeljskih projekata koji će jedan do drugoga krasiti ovo područje, svjedočeći na najbolji način unikatnom hercegovačkom poduzetničkom duhu.
Maleni odvojak s desne strane, kad se ide iz smjera Mostara k Širokom Brijegu, prije naselja Ovojci, vodi nas ka krivudavoj i prašnjavoj stazi koja se spušta do dionice ceste Široki Brijeg – kružni tok Miljkovići. Na jednom od njih bili smo prije dvije godine kada je u jeku bila izgradnja akumulacijskog jezera za HE Mostarsko blato.
U tom trenutku nismo ni slutili ni imali viziju kako bi to jezero trebalo izgledati kad se završi. Jučer smo se još jednom uvjerili koliko je truda, vještine, a i strpljenja trebalo kako bi se završilo akumulacijsko jezero koje uistinu impozantno izgleda.
Dvije godine poslije slika je gotovo ista, samo nekoliko desetaka metara od tadašnjeg gradilišta.
Radovi u punom jeku
Mnoštvo zahuktale mehanizacije, oblak prašine, grmljavina moćnih strojeva te mnoštvo radnika u plavim i crvenim kombinezonima na gradilištu dionice tzv. južne obilaznice na potezu Međine – Miljkovići. Na više mjesta duž planirane trase ovog dijela južne obilaznice nalaze se skupine radnika koje organizirano provode radove na samoj cesti i pratećoj infrastrukturi oko nje.
Prva skupina radnika koju smo sreli u trenutku odmora u hladovini nadvožnjaka upravo je završila posao na polaganju polukružne betonske osnove za odvode koji će oborinske vode s ceste odvoditi do kolektora. Kako su nam kazali, gdje god se ukaže mogućnost rigola, oni se izvode uz rub kolnika, a služe za preuzimanje površinske vode i njezinu odvodnju. To se radi kanalicama koje preuzimaju vodu s ceste i odvode je do separatora.
Jedan od radnika imena Ramo, dok pregleda posljednje metre odvoda, kaže nam kako je ovdje kratko, ali radovi se provode predviđenom dinamikom. I drugi radnici se pridružuju ekipi u hladovini ispod nadvožnjaka.
“Radimo sve dok sunce ne postane neizdrživo, a onda uzmemo kratku stanku da se osvježimo i malo odmorimo jer valja čuvati snagu, posao valja odraditi kako spada”, kaže nam Ramo.
Njegov mlađi kolega za upravljačem moćnog Caterpillara, utovarivača, pomiče grdosiju visoku od tri do pet metara da bismo mogli izaći na put do druge dionice gradilišta, gdje je i šef i rukovoditelj smjene.
Sve je više zmija
Kod improvizirane barake u kojoj se smjestilo 10-ak djelatnika dočekuje nas Mirsad Špago, poslovođa i voditelj radova tvrtke HP Investing, koja u konzorciju s tvrtkom Putovi Grude obavlja radove na ovoj zahtjevnoj dionici.
“Trenutačno se izvode radovi na gradnji tamponskog materijala na trasi i postavljaju se zaštitne mreže na ‘škarpama’. Sve ide predviđenom dinamikom i jako smo zadovoljni, a uskoro bismo trebali pristupiti i izradi rubnika, nakon čega slijedi finalno asfaltiranje”, kazao nam je Špago.
Riječ je o cesti koja se jednim svojim dijelom veže na kružni tok koji se nalazi u Miljkovićima i dalje ide k Rodoču te će biti povezana s cestom M-17. Kako nam je naglasio Špago:
“Značaj ove ceste je višestruk, a primarna njezina funkcija bila bi funkcija obilaznice, čime bi se rasteretio promet u samom gradu Mostaru. Primarno transportni promet, ali i za sva ostala vozila koja se žele uključiti na M-17, a pri tom izbjeći gradske gužve”.
Trenutačno se na ovom dijelu gradilišta nalazi oko 35 radnika koji rade u jednoj smjeni, što je, prema planu, sasvim dovoljno uz adekvatnu mehanizaciju da se radovi izvedu do kraja u predviđenom roku. Radnici iz tvrtke HP Investinga, na čelu s rukovoditeljem Špagom, ističu više nego dobru i korektnu suradnju s kolegama iz konzorcijske tvrtke Putovi Grude.
Dok smo se osvježavali u radničkoj baraci hladnom vodom zajedno s prisutnim radnicima prišao je jedan stariji vozač kamiona koji nam je povjerio da im je sad jedan od najvećih problema pojava sve većeg broja zmija.
Ima ih raznih, od onih bezopasnih i blavora pa sve do prepoznatljivog poskoka, čija nam karakteristična šara i podignuti rog na nosu odmah signalizira opasnost. Kako nam je rekao, svaki dan ubije po najmanje jednu, a jutros je u više susreta ubio jednog poskoka koji se primakao jako blizu gradilišta.
Nakon posjeta gradilištu južne obilaznice, vratili smo se putom koji nas duž akumulacijskog jezera HE Mostarsko blato vodi do mjesta gdje se voda iz akumulacija ulijeva u podzemne tunele u brdu. Prvo što smo uočili na jezeru je njegova ogromna veličina te močvarno raslinje i ptice koje su plutale i slijetale na površinu u potrazi za hranom.
Zbog žege i vrućine došli smo u iskušenje da uskočimo u plavetnu vodu jezera, ali smo odoljeli znajući da se ipak vraćamo u udobnost klimatizirane redakcije dok će junaci naše priče u vrućim kabinama moćnih strojeva provesti još jedno vrelo “blaćansko” popodne radeći na kilometrima ceste koja niče iz srca hercegovačkog polja.
