U ovo vrijeme velikih vrućina pravo osvježenje je slika našeg velikoga umjetnika Marina Topića. Slika naziva Carinski most u Mostaru vraća Marina u mladost, u vrijeme kada je za ljetnih mjeseci poznata plaža ispod mosta bila prepuna kupača. Kako sam Marin kaže on je emotivno vezan za ovo mjesto gdje je kao i velika većina Mostaraca naučio plivati i to je njegov mali dio svemira.
“CARINSKI MOST U MOSTARU”
Ulje na platnu, 80x120cm, 2007.god.
Opasan presedan dogodio se na jučerašnjoj redovitoj sjednici Vlade Federacije BiH kada je na inicijativu ministara SDA, uz potporu većine ministara SBB-a, s dnevnog reda skinuto izvješće Neovisnog odbora Parlamenta Federacije BiH o provedenom javnom natječaju za imenovanje ravnatelja Federalne uprave policije, piše Večernji list BiH.
Nove zavrzlame
Nakon što je probijen zakonski rok od mjesec dana, spomenuto izvješće s popisom najuspješnijih kandidata na čelu sa Zoranom Galićem, aktualnim ravnateljem Granične policije BiH, te Milanom Galićem, policijskim ravnateljem Zapadnohercegovčke županije, konačno se našlo na dnevnom redu.
No, umjesto očekivanog imenovanja, Edin Ramić (SDA), ministar za izbjegle i raseljene osobe, predlaže da se ova točka skine s dnevnog reda i ostavi novoj Vladi FBiH na odlučivanje.
Obrazloženje ministra Ramića bilo je da se na ovaj način želi spriječiti diskriminacija Bošnjaka jer ne znaju hoće li u novoj Vladi FBiH Bošnjacima pripasti mjesto ministra unutarnjih poslova iako je u zakonu jasno navedeno da ministar i ravnatelj FUP-a ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda.
“Ako Bošnjak ne bude ponovno ministar MUP-a, onda će Bošnjaci biti diskriminirani. Zato mislim da je bolje imenovanje ravnatelja FUP-a ostaviti novoj Vladi FBiH”, obrazloženje je ministra Ramića čiju je inicijativu o skidanju točke s dnevnog reda, koja je u nadležnosti drugog ministarstva, presedanom ocijenila Jelka Milićević (HDZ BiH), dopredsjednica Vlade FBiH i ministrica financija.
“U ove četiri godine nismo imali slučaj da jedan ministar traži da se s dnevnog reda skine točka čiji je predlagatelj drugi ministar koji je također na sjednici”, istaknula je Milićević aludirajući na činjenicu da je ministar MUP-a Aljoša Čampara (SDA) također bio na sjednici.
Nakon što je i Ramićev argument o navodnoj diskriminaciji Bošnjaka imenovanjem najbolje ocijenjenih kandidata iz reda hrvatskog naroda doveden u pitanje, Ramić se pozvao na stručnost kandidata.
“Nama treba isključivo profesionalac, osoba koja zadovoljava najviše propisane standarde. Ne trebamo mu sad brojati krvna zrnca”, izjavio je Ramić pobijajući vlastitu tezu da bi Hrvat na čelu FUP-a ugrozio Bošnjake ako ne zadrže poziciju ministra MUP-a.
Za i protiv
Osim ministara iz SDA, za skidanje s dnevnog reda izvješća Neovisnog odbora Parlamenta FBiH koje je provelo natječaj za izbor ravnatelja FUP-a, bila su trojica ministara iz SBB-a Vesko Drljača, Nermin Džindić i Zlatan Vujanović. Edita Đapo, ministrica iz SBB-a, prilikom glasovanja priklonila se ministrima HDZ-a BiH koji su bili za to da se postupak imenovanja ravnatelja FUP-a završi odabirom najuspješnijeg s ponuđene liste kandidata.
Iza ovakvog opasnog presedana koji je inicirao SDA, a podržala većina ministara SBB-a, mogla bi se vrlo lako kriti namjera bošnjačkih stranaka za osnivanjem pričuvnog sastava policije u ovom entitetu.
Budući da su proces započeli bez suglasnosti Hrvata, na ovaj način mogu ga i završiti jer ravnatelj FUP-a iz reda hrvatskog naroda mogao bi ga zaustaviti.
Kada čujemo riječ California, većina nas će pomisliti na američku saveznu državu na zapadnoj obali uz Tihi ocean. Vjerojatno će nam prve asocijacije biti filmska i televizijska industrija Hollywooda u Los Angelesu, prelijepi San Francisco sa Golden Gateom, ali i mnogi tehnološki giganti i globalne kompanije nastale doslovce u garažama kreativnih i marljivih pojedinaca.
Prostor je to idealnog geografskog položaja, plodne zemlje, dobre klime, podjednake blizine mora i planina, prostor s puno sunca i mnogih drugih bogomdanih pogodnosti.
Bez idealiziranja, može se reći da su stanovnici ove američke regije svojim radom, organizacijom, kvalitetnom vizijom i strategijom uspjeli od Kalifornije napraviti mjesto u kojem prosječan čovjek kvalitetno živi, djeluje te ima mogućnost ispunjenja vlastitog životnog sna.
Ukratko, Kalifornija jest bogata regija, koja je gotovo iz ničega postala jedna od najjačih svjetskih ekonomija na svijetu.
Iako su određeni pojedinci već uspoređivali Californiu i Hercegovinu u nekim, više ili manje ozbiljnim observacijama, idemo vidjeti po čemu je Hercegovina slična regiji iphona, McDonaldsa i mnogih drugih nama dragih i korisnih stvari.
Uz samu usporedbu nameću se logična pitanja: Što je nama potrebno da postanemo ekonomski i društveno razvijeni kao California? Koje su naši najznačajniji potencijali, a što nas to koči u našoj ‘kalifornizaciji’? Imamo li ikakvu viziju, strategiju ili prepuštamo da nam netko drugi uređuje i upravlja životom i životnim prostorom?
VIZIJA, STRATEGIJA, LJUDSKI RESURS…
Za svaki dugoročni i održivi napredak potrebno je nekoliko temeljnih faktora, točnije uvjeta bez kojih nije moguće ništa dobro i održivo uraditi, ali ni planirati.
Pretpostavka razvoja svakog područja, pa tako i Hercegovine su: ljudi, jasna vizija, strategija i strateški planovi te kvalitetan pravni, politički i vrijednosni okvir.
Iako postoji još važnih uvjeta, ovi uvjeti su baza bez koje ne postoji mogućnost za daljnje korake napretka, te ću ih stoga ukratko i objasniti.
Ljudi su prva i najvažnije pretpostavka. Ukoliko imamo ljude, imat ćemo i sve ostalo.
Kad kažem ljude, mislim na niz kvaliteta potrebnih za kreiranje razvoja, a prije svega na poštenje, marljivost, obrazovanje, samosvjesnost, hrabrost te mentalitet spreman na promjenu i teški rad.
Vizija predstavlja pitanje svih pitanja: Kakvu Hercegovinu zamišljamo u budućnosti? Mislim da bismo se svakako trebali odlučiti za jednu od tri ponuđene opcije:
1. Hercegovina kao poljoprivredno i turistički orijentirano područje s visokim stupnjem održivosti, tehnološki i znanstveno usmjereno, sa društvenim i socijalnim uređenjem temeljenom na znanju, kulturi i europskim i općeljudskim vrijednostima.
2. Hercegovina kao područje visoke prljave industrije, usmjerene na stvaranje profita, bez pretjerane brige za očuvanje okoliša, sa društvenim uređenjem bez značajne društvene i socijalne osjetjivosti, solidarnosti i poštivanja.
3. Hercegovina kao regija upravljana od strane interesnih skupina ili inozemnih vladara.
Ne znam što želi većina, ali moja vizija Hercegovine definitivno je broj 1 – poljoprivredna, turistička, ekološki čista regija sa društvenim uređenjem utemeljenim na znanju, kulturi i zapadnoeuropskim vrijednostima.
Strategija bi trebala dati temeljne smjernice o načinu postizanja naše vizije te na osnovu nje i planove kako svaki pojedini cilj i ostvariti. Bez strateškog i detaljnog planiranja, nema ni kvalitetnih i mjerljivih rezultata.
Naši ciljevi i vizije mogu biti ostvareni jedino predanim i pametnim planiranjem i radom.
Pod pravnim, političkim i vrijednosnim okvirom mislim na širi skup djelatnosti, koji uključuje donošenje jednostavnih i jasnih zakona, težnju političkoj stabilnosti i moralnim društvenim odnosima.
Potrebno je naš zakonodavni okvir prilagoditi europskim normama, pojednostavniti birokratske procedure osnivanja i poslovanja gospodarskih subjekata, smanjiti nepotrebne visoke poreze i parafiskalne namete, srediti imovinsko-pravne odnose i sl.
Sve su to stvari od fundamentalnog značaja za razvoj gospodarstva i privlačenja investitora. Jednostavno i lijepo to izgleda na papiru, ali ove stvari je moguće provesti i u stvarnosti, ukoliko za to postoji potrebna volja i znanje. Uostalom, postoje zemlje i regije koje su to uspjele, zašto ne bi i mi?
GEOGRAFSKI POLOŽAJ – PROMETNA, ENERGETSKA I TRGOVINSKA PRILIKA
Baš kao što sam na početku teksta opisivao Kaliforniju, gotovo isto bih mogao prenijeti na Hercegovinu.
Plodna zemlja, puno sunčanih dana, blizina mora i planina, odlična varijacija klima i mikroklima, prirodni resursi – sve to ima Hercegovina.
Uz to, Hercegovina je na odličnom geostrateškom položaju kroz koji će u budućnosti možda prolaziti mnogi prometni i energetski pravci.
Kažem možda, jer to uvelike ovisi o nama samima i o tome koliko ćemo se uspjeti nametnuti i organizirati. Autocesta A1 kao dio Jadransko-jonskog koridora, te paneuropski koridor Vc su savršene prilike za povezati Hercegovinu sa ostatkom Europe te joj time povećati investicijski i atrakcijski kapacitet.
Svakako, uz prometnu važnost, treba pratiti i energetske mogućnosti, koje u ovom području nisu nikako zanemarive.
Ukoliko rješimo imovinsko-pravne odnose, prilagodimo zakone europskim normama, pametno razgovaramo i lobiramo, imamo velike mogućnosti iskoristiti geografski položaj za povećanje vrijednosti naših zemljišta, porast investicija, razvoj turizma, brži protok roba i usluga, pozicioniranje Mostara kao regionalnog središta te mnoge druge djelatnosti koje pokreću gospodarski rast i razvoj.
SAVRŠENI POLJOPRIVREDNI I TURISTIČKI POTENCIJALI
O poljoprivrednim potencijalima Hercegovine puno smo čuli.
Prostor s mnogo polja, dobrom klimom i plodnom zemljom je itekako pogodan za sve vrste voća i povrća.
Od voća u Hercegovini se proizvode odlične kruške, breskve, višnje, šljive, marelice, lubenice, jagode, jabuke i druge sorte, a posebnu vrijednost ima trešnja zbog svoje tržišne konkurentnosti uvjetovane ranijim sazrijevanjem i sočnošću.
Također, proizvodnja povrća visoke kvalitete ima velik potencijal, posebice kada je riječ o hercegovačkom krumpiru, kupusu, paprici, paradajzu, krastavcu, mahunarkama, luku, tikvama, zelju i mnogim drugim vrstama, a svakako ne treba zanemariti ni potencijal maslina koje također uspijevaju u mediteranskom dijelu Hercegovine. Poseban biser mogu biti hercegovački kameni vinogradi, pogotovo u predjelima Čitluka, Čapljine, Stoca i Mostara koja su kao stvorena za nasade vinove loze.
Potencijal vinogradarstva nažalost nije dovoljno iskorišten, a ni naša najpoznatija vina Žilavka i Blatina nisu doživjela značajnije međunarodno brendiranje.
Imamo mi u Hercegovini i nešto šuma, pogodnih zemljišta za duhan, smilje i druge kulture, ali koliko ćemo to iskoristiti ovisi prije svega od nas.
Dakle, kao što vidimo, imamo mi kvalitetne uvjete za poljoprivredu – sve što treba jest ‘zasukati rukave’ i početi raditi.
Najveći potencijal definitivno je u turizmu. Bogomdani položaj Hercegovinu smješta blizinu Jadranskog mora, ali i velikih planina i skijališta.
Sigurno da je najveći potencijal u vjerskom turizmu zbog fenomena Međugorja, gdje dolaze ljudi iz svih dijelova svijeta.
Tolika turistička atrakcija za sobom zasigurno može ponijeti i razvoj različitih povezanih djelatnosti, ali i ojačati primjerice zračnu luku u Mostaru.
Značajan morski turizam smješten je u hercegovačkom mjestu Neum, a svakako veliki i neiskoristivi potencijal je u etno i seoskom turizmu.
Ne treba zaboraviti i sve popularniji dentalni turizam, koji zbog odnosa kvalitete i cijena usluga ima nevjerojatnu konkurentnost baš u našim područjima.
Sva naša prirodna bogatstva, šume, parkove, rezervate moramo čuvati, ali i brendirati i ‘prodavati’.
Mnogi turisti užurbanog i globalnog svijeta danas bježe u sela na mirne prostore, žele jesti zdravu hranu, jahati konje, penjati se po planinama, koristiti rafting, bezbrižno piti kavu, odmarati, uživati u prirodi..I tu im Hercegovina može biti idealna destinacija. Baš zato pod hitno moramo izraditi strategiju razvoja turizma i jasno krenuti u njenu realizaciju.
Svijet traži i masno plaća ono što mi imamo, hoćemo li propustiti tu šansu?
OBRAZOVANJE, INOVACIJE I TEHNOLOŠKI BOOM
Netko je davno rekao da ako želimo uništiti neku državu, da joj uništimo obrazovanje. Isto tako, ako želimo unaprijediti neku državu, trebamo ulagati u obrazovanje. Ovakav sustav obrazovanja u hercegovačkim područjima je katastrofalan i zahtijeva potpuno novu paradigmu i novi kurikulum.
Stoga, pod hitno je potrebno uskladiti obrazovni sustav sa tržištem rada, povećati STEM (Science, Technology, Engineering, Mathematics) aktivnosti u školama te učiti djecu i mlade kritičkom razmišljanju, komuniciranju, stranim jezicima, digitalnim vještinama, financijskoj pismenosti te im stvarati kvalitetan odnos prema pravoj kulturi i životu u 21. stoljeću.
Hercegovina ima tehnoloških firmi i startup-ova, pogotovo u Mostaru, koji zbilja mogu biti primjer zdravih i vrhunski ustrojenih firmi koje programiraju, izvoze različite usluge i tako potiču izvrsnost i znanje kao važne društvene odrednice.
IT kompanije, inovativni centri, tehnološki parkovi su nešto čega nam treba sve više i više kako bi se razvijali i dostizali zapadnoeuropski svijet.
Imamo mi i kvalitetne i nadarene pojedince za to, samo im moramo omogućit zdrav obrazovni sustav i prilike u kojima mogu svojim trudom i znanjem dostojanstveno živjeti i stvarati. Tu važnu ulogu igra i Sveučilište u Mostaru, pred kojim stoje veliki izazovi u budućnosti.
Puno toga mi imamo, pa bih svakako još spomenuo i različita rudna bogatstva na istoku i zapadu Hercegovine, grafičku i metaloprerađivačku industriju te mnoge druge više ili manje poznate organizacije i djelatnosti koje guraju Hercegovinu prema naprijed.
ALI, IMAMO MI I NEGATIVNIH ELEMENATA
Trudio sam se nabrojati neke pozitivne stvari te djelomično prikazati zbilja ogromne potencijale Hercegovine.
No,treba biti pošten i reći: Imamo mi i puno nedostataka i degradirajućih elemenata, koji nas koče, a dijelom i uništavaju.
Za neke smo sami krivi, a neki su nam nametnuti. Pa hajdemo nabrojati samo neke.
Hercegovinu kakvu znamo danas su oblikovali različiti povijesni, kulturni i politički utjecaji.
Mnogi ratovi, susreti i borbe civilizacija, zapuštanja ovog dijela od matičnih država i permanentni sukobi duboko su formirali kulturni i životni prostor Hercegovine i Hercegovaca.
Poseban problem stvara komplicirana i neriješena politička situacija u Bosni i Hercegovini, koja je već nebrojeno puta dovela do blokade bilo kakvih reformi u stvaranju stabilnih i zdravih političkih institucija i pravnog okvira.
Nerijetko je negativnu ulogu odigrala i međunarodna zajednica, koja umjesto da bude faktor stabilnosti, sve više je postajala generator nepravde i podjela.
Stoga je, zbog neriješenog političkog pitanja, uvijek bilo teško i daleko uopće i raspravljati o razvojnim projektima, već je cijela priča ostala na nacionalnim previranjima.
Političari su u Bosni i Hercegovini posebna priča. No, kako to obično biva, političari su odraz naroda.
Glomazni i nepotrebni politički aparat doveo je i svakodnevno dovodi do velike korupcije, nepotizma, namještanja javnih natječaja, kriminala i drugih negativnih pojava. Političke elite su stvorile takav državni aparat i općenito takvu klimu u kojoj nemali broj mladih osoba teži ulasku u politiku, odnosno kao glavni cilj stavlja se zauzimanje neke pozicije sa obilnim prihodima, s tim da tu poziciju i plaću vrlo često ne karakterizira adekvatan rad i odgovornost.
Taj način razmišljanja ”da mi se uvaliti u državnu službu” kao da se uvukao u genetski kod nekih Hercegovaca i kao da razara cijelo društvo.
Usporedbe radi, već spomenutu Kaliforniju odlikuju ljudi koji su željni natjecanja, napretka, koji teže da svojim radom i izvrsnošću postignu nešto u životu. Ljudi tamo žele biti jedinstveni, trude se bit posebni i drugačiji od drugih, kako bi uspjeli i postali nešto. Kod nas potpuno suprotno, kod nas ljudi ne žele natjecanje, bježe od svojih snova i bježe od toga da budu drugačiji, već svi teže biti isti, svi teže biti oni protiv kojih cijelo vrijeme pričaju.
U Kaliforniji, koja također ima mana, ljudi žele u moru istih biti različiti, a kod nas u moru istih, svim snagama se teži biti taj isti. Eh, to je upravo temeljna razlika: odnos ljudi prema životu. Dok Kalifornijski ljudi teže i svim silama pokušavaju nešto napraviti, naši su često uspavani i bezvoljni, boje se čak i pokušati te traže lakše načine.
U hercegovačkim kafićima i kladionicama ćete nerijetko naći pojedince koji po cijeli dan sjede, igraju bingo, komentiraju sva društveno-politička događanja, kritiziraju sve i svakoga, bez da su se ikada pokrenuli i nešto sami napravili ili promjenili.
Iako imamo uspješnih ljudi, činjenica je da postoji dio ljudi koji dane provodi kukajući kako se ne može ništa pozitivno napraviti.
Nerijetko ćete od tih ljudi čuti kako su političari loši i kriminalni i kako zbog njih oni ne mogu dobiti radna mjesta, no već dvije rečenice iza priznaju kako bi i sami potkradali proračun, zapošljavali preko veze, namještali poslove.
Taj duboko urezan postsocijalistički mentalitet, u kojem kao pojedinci očekujemo da nam netko drugi mora nešto dati ili osigurati, degradira i nove generacije i ponekad u beznađe odvodi i onaj proaktivni i kreativni dio društva.
Postoji velik prostor za povećati pristup i odnos prema radu i biznisu, organizaciji, razdvajanju privatno-poslovno te mnogih drugih stvari. Uostalom problem jest i nedostatak otvorenosti, poročnost te nedovoljna briga za vlastiti duhovni i intelektualni rast.
Ponavljam, iako imamo uspješnih ljudi na svim područjima života, postoje svojevrsni problemi na koje ne možemo do kraja utjecati (neki povijesni, politički aspekti) te problemi na koje možemo itekako utjecati (odnos prema životu, mentalitet, kultura). Nisu ni drugi savršeni, svi imaju svoje nedostatke, ali ti nedostatci nam mogu biti znak da nešto nije dobro i da trebamo početi to mijenjati.
POSTOJI ŠANSA, NA NAMA JE HOĆEMO LI JE ISKORISTITI
Pokušao sam kroz ovaj članak dati vlastiti uvid u neke potencijale Hercegovine, nabrojao sam neke negativne elemente s kojima se trebamo suočiti te pokušao pružiti i neke smjernice za razvoj. Bilo kako bilo, ovo je vrijeme u kojem određujemo budućnost nas, naše djece, ali i cijele Hercegovine.
Kako će Hercegovina izgledati sutra i hoće li uopće postojati, u kakvom će okruženju naša djeca i potomci živjeti, stvar je sadašnjice i stvar je nas samih.
Kao što smo vidjeli, potencijala imamo jako mnogo, ali imamo i problema. No, ukoliko mi zbilja želimo nešto, ukoliko marljivo težimo rješenju i napretku, ne postoje problemi i prepreke koje se ne mogu savladati. Stoga, svatko od nas, na svom području, može dati doprinos stvaranju europske Kalifornije.
Hoćemo li dopustiti da budemo predmet ismijavanja na periferiji Europe ili ćemo biti moderna, razvijena europska regija u koju svi žele doći. I poželjet ovdje živjeti, u miru i ljubavi. Ako vjerujemo i želimo, sve možemo.
Na nama je!
manager.ba
Gabrielle Leese vratarka HŽRK Zrinjski će nastupiti s reprezentacijom Velike Britanije na EHF-U19 prvenstvu koje se održava u Bugarskoj u 7. mjesecu 2019.
Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) jutros su uručili poziv bivšem čelniku Dinama Zdravku Mamiću da se javi u Sud Bosne i Hercegovine.
Za Klix.ba je potvrđeno da je SIPA jutros uručila poziv Mamiću, a iz te agencije nam je potvrđeno da on nije uhićen, te da će se na osnovu poziva danas pojaviti u Sudu BiH. Neslužbeno, Zdravko Mamić se jutros nalazio u Mostaru.
Ovaj potez bh. sigurnosne agencije uslijedio je nakon što je susjedna Republika Hrvatska raspisala međunarodnu tjeralica za Mamićem. U skladu s tim Interpol je obavijestio pravosudne institucije i policijske agencije u našoj zemlji o raspisivanju međunarodne potjernice za Mamićem koji se već godinu nalazi u Međugorju.
Američki mediji objavili su zabrinjavajuće informacije koje se tiču najpopularnije društvene mreže na svijetu Facebooka. Naime, kako je prenio eMarketer, broj osoba koji koriste ovu mrežu se konstantno smanjuje.
Mlađi korisnici okreću se sve više drugim društvenim mrežama, prvenstveno Instagramu.
Prosječno vrijeme koje korisnici provode na Facebooku se tijekom prošle godine smanjio za tri minute. Prošle su godine korisnici na njemu provodili prosječno 38 minuta na dan, a 2017. je to vrijeme bilo 41 minuta. eMarketer predviđa da bi se do 2020. trebalo smanjiti na 37 minuta na dan.
Analitičari smatraju da je razlog slabijeg korištenja Facebooka mnogo “click baitova” na ovoj društvenoj mreži.
Uprava za organizirani kriminal MUP-a RS rasvijetlila je ubojstvo Damira Ostojića zvanog Šijan (45), koji je prošle godine izrešetan u Banja Luci kada je teško ranjena i njegova nevjenčana supruga Sandra Jošić.
Do pomaka u istrazi navodno je došlo nakon saslušanja Srećka Trifkovića, jednog od osumnjičenih, koji je navodno odao imena aktera ovog zločina. U MUP-u RS ne žele otkrivati o kome je riječ, ali do sada nikakvo službeno izvješće nisu dostavili Tužiteljstvu RS.
Zločin se dogodio 5. rujna prošle godine u Banja Luci. Šijan i Jošić su se kritične noći terencem Range Rover vraćali kući iz grada, a ubojica ih je čekao u zasjedi. Kada je Šijan usporio vozilom, da iz Kozarske ulice skrenu prema svojoj kući u ulici Duška Trifunovića, ubojica je prema njima sasuo rafal iz automatske puške. Ispalio je najmanje 15 metaka. Oboje su pogođeni s više hitaca i Šijan je na mjestu ostao mrtav, dok je Jošić teško ranjena.
Zbog sudjelovanja u zločinu policija je podnijela prijave protiv Stefana Samardžije, Miloša Obradova i Srećka Trifkovića, koji su dovedeni u vezu s krađom automobila Škoda Octavia, koji je korišten u Šijanovom ubojstvu, a koji je pronađen zapaljen u selu Piskavica kod Banja Luke.
U Osnovnom sudu u Bijeljini nastavljeno je suđenje Sanji Stevanović, ginekologinji, i Slađani Obradović, medicinskoj sestri, koje se terete za nesavjesno pružanje ljekarske pomoći rodilji Svjetlani Đurović, u čijoj je trbušnoj duplji nakon obavljenog carskog reza ostala gaza dužine oko dva metra.
Složena operacija
Razdvojen je postupak protiv trećeoptuženog Baneta Vićanovića, medicinskog tehničara, koji se trenutno nalazi u zatvoru u Rijeci, u Hrvatskoj.
Tužitelj Muhamed Gruhonjić pročitao je optužnicu u kojoj se navodi da su Stevanović i Obradović 24. kolovoza 2016. godine, prilikom carskog reza nad Đurović, propustile da izvrše reviziju njene trbušne duplje nakon operacije i da uklone upotrijebljenu kompresu dužine oko 200 centimetara.
Kompresa je, kao strano tijelo u trbušnoj duplji, dovela do upale trbušnice, tako da je dva mjeseca kasnije u Kliničkom centru Vojvodine u Novom Sadu izvršen složen, višesatni kirurški zahvat, nakon kojeg je Đurović odstranjen dio tankog i skoro kompletno debelo crijevo.
Plakala u sudnici
To je izazvalo trajni poremećaj funkcije probavnog sistema i prouzrokovalo teže narušavanje njenog zdravstvenog stanja.
Svjetlana Đurović u sudnici je kroz plač rekla da je u listopadu prošle godine, kada je ponovo pogledala ljekarske nalaze, zapala u teško psihičko stanje.
– Morala sam potražiti pomoć psihijatra. Nisam mogla biti ni sa kim u društvu. Počela sam koristiti terapiju. Što se tiče problema s probavom, ništa se ne mijenja. Boli me često želudac. Bila sam jaka prije svega ovoga, divila sam se sebi samoj, što sam sve preživjela. Molim ovaj sud da samo što prije riješi ovaj slučaj – rekla je Đurović.
Hrvatska reprezentacija i izbornik Zlatko Dalić imali su puno problema uoči prevažne kvalifikacijske utakmice s Walesom. Situacija je bila opasna, atmosfera je bila napeta, nedostajalo je puno igrača, a suparnik uopće nije bio bezazlen.
Na kraju je sve dobro završilo, no neće uvijek biti tako ako se nastavi s praksom sumnjivih odustajanja ili opuštanja prvotimaca zbog manjka konkurencije. Prevencija je najbolji lijek, na vrijeme treba rješavati probleme.
Ivan Perišić i Luka Modrić iznijeli su najveći teret protiv Walesa. Hrvatska je došla do pobjede ponajviše njihovom zaslugom. Cijela momčad bila je dobra, no su bili najbolji igrači iznimno važne kvalifikacijske utakmice koja je usmjerila vatreni brod prema mirnijoj luci.
No, to se od njih i očekuje, njih dvojica plus Ivan Rakitić stupovi su hrvatske reprezentacije i tri daleko najveće zvijezde Dalićeve momčadi. Ako neće prekaljeni senatori, tko će, reći će mnogi.
Modrić nabrijan do daske
Doduše, Ivan Perišić odavno nije tako dobro odigrao kao protiv Walesa, zasluženo je proglašen najboljim igračem utakmice, dok je Modrić više-manje konstantan kada igra za Hrvatsku, iako ni on, ruku na srce, nije blistao u nekim posljednjim utakmicama, recimo u Budimpešti protiv Mađarske.
Međutim, ako i ponekad ne blista, Modrić je u pravilu barem na solidnoj razini. Rijetki su petci kada u potpunosti podbaci. On uvijek izgleda kao da je željan igre, kapetan nikada ne „tankira“ kada igra za Hrvatsku, iako zna da je praktički nedodirljiv i kako god igrao neće završiti na klupi.
To je njegova možda i najveća odlika. Međutim, mnogi su primijetili da je protiv Walesa bio posebno motiviran, baš nabrijan do daske, otprilike kao na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
Utakmica je bila jako važna, vjerojatno i najvažnija u cijelim kvalifikacijama, odlučivala je o puno toga, možda i o statusu izbornika, pa je i logično da je kapetan upirao iz sve snage. Na neki način spašavao je i sebe, i momčad, i izbornika.
No čini nam se da je imao i dodatni motiv, možda povezan s nekim suigračima koji su propustili ili će tek propustiti reprezentativne akcije zbog različitih razloga. I ne mislimo tu samo na Rakitića, ne mislimo ni samo na A reprezentaciju.
Kapetan poslao jasnu poruku
Modrić je tako „giljao“ i toliko se iscijedio po doista sparnom vremenu kao da je htio poslati poruku da hrvatski nogometaši koji su ga opet izabrali za najboljeg igrača godine, iako ove sezone Real nije ništa osvojio, a ni on bogzna što odigrao, nisu pogriješili kada su glasali za njega. Možda griješimo, ali iskustvo nam govori da je vatra u Modrićevim očima ovaj put plamtjela dodatnim sjajem, kao da je netko dolio bačvu kerozina.
U svakom sprintu plamteći jezici iz njegovih očiju lizali su tribine koje su ustale da mu prirede ovacije kada je potpuno izmožden izlazio s travnjaka. Ljudi su vidjeli da je dao baš sve što je imao. Kazaljka se zalijepila za dno, Modrićev motor je gutao talog s dna rezervoara, radilica mu je radila još samo po inerciji.
Kao da je htio sve podsjetiti da je upravo on godinama ključan igrač hrvatske reprezentacije i da se na njega uvijek može računati; i kada je u formi u klubu, i kada nije u nekoj blistavoj formi, i kada je umoran, i kada je duševno povrijeđen, i kada mu na travnjaku i izvan njega ne ide sve od ruke, i kada osjeća da nije na pravičan način tretiran od strane hrvatskih medija, navijača, politike, pravosuđa…
Kult reprezentacije treba očuvati
A bilo je i takvih trenutaka u karijeri, i to ne tako davno. Nećemo ulaziti u to je li uvijek bio u pravu i je li možda nešto zgriješio, nismo ni suci ni porota, no jedna stvar ne može mu se poreći – reprezentacija mu je uvijek bila na prvom mjestu.
Kapetan je u Osijeku poslao poruku koju su svi razumjeli, a da ništa nije morao naglas reći. Ne može uvijek sve ići kao po loju, ni u životu ni u nogometu, ne morate biti u nekim prijateljskim odnosima s baš svim igračima u svlačionici, ne morate biti ni previše omiljeni u javnosti, no i kada nije sve po željama, treba stisnuti zube i dati sve od sebe za hrvatske boje.
Igra se za Hrvatsku, a ne za nekog poimenično, u toj priči su pojedinačni interesi i osobni osjećaji nebitni. Što se tiče odnosa prema hrvatskom dresu, Modrić je bio primjer i kada nije nosio kapetansku traku. Kada se igra natjecateljska utakmica, kada je važno, bio on umoran ili čak lakše ozlijeđen, uvijek je na raspolaganju. Uvijek gord i nikada plačljiv.
Uostalom, takav pristup svih dosadašnjih generacija izgradio je kult hrvatske reprezentacije, koji se može održati jedino ako će svi, bez iznimke, nastaviti razmišljati na sličan način. Jer „kancerogena oboljenja“ brzo metastaziraju ako se ne sasijeku u korijenu.
gol.hr
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske danas je na Graničnom prijelazu Maljevac postavilo visoku metalnu zaštitnu ogradu na mostu koji dalje vodi prema teritoriju Hrvatske.
Iz Granične policije BiH za Klix.ba su potvrdili da su danas obaviješteni iz MUP-a Hrvatske da će zbog radova doći do kratkotrajnih prekida u prometu.
Na fotografijama se mogu vidjeti radnici koji uz pomoć dizalice na mostu postavljaju visoku zaštitnu ogradu koja će služiti kao vid obrane u slučaju da migranti krenu u pokušaj ulaska u Hrvatsku.
Brojni migranti koji borave na području Unsko-sanske županije, točnije Velike Kladuše, već su nekoliko puta pokušali preko GP Maljevac ući na prostor Europske unije.
Prvo okupljanje momčadi pred početak priprema za sezonu 2019./2020. na programu je u četvrtak, a nakon standardnih liječničkih pregleda i uvodnih treninga u Mostaru, Plemići će središnji dio priprema drugu godinu zaredom odraditi u Sloveniji
Muškarac je upucao devojku u novobeogradskim blokovima u Jurija Gagarina, a potom pokušao da izvrši samoubojstvo.
Prema prvim informacijama, muškarac je na parkingu pucao devojci u grudi, a onda nekoliko metara dalje, sebi u glavu. Ona ima tri prostrijelne rane u desnom plućnom krilu i prijelomom potkoljenice.
Dve osobe su primljene u Urgentni centar i dijagnostika je u tijeku. Više informacija o njihovom stanju imaćemo nakon završene dijagnostike – rečeno je u Urgentnom centru.
(Kurir.rs)
Konačno je izašao dugo očekivani singl, našeg Hercegovca i kralja glazbene scene Joze Vučića. Pjesma je u startu prihvaćena od strane slušatelja, kao i sve predhodne njegove pjesme.
U dvorani na Bijelom brijegu po velikoj sparini i vrućini večeras su snage odmjerili ŽKK Zrinjski 2010 i ŽKK Konjic.
Utakmica je to A1 Lige KS BiH za seniorke koja je privukla stotinjak gledatelja.
Prva četvrtina završila je rezultatom 8:5. U drugoj četvrtini gošće su bile bolje, te su na odmor otišle prednošću 18:20.
U drugom dijelu puno bolja igra Plemkinja. Treća ćetvrtina završila je rezultatom 35:29. U zadnjoj četvrtini gošće su pokušale doći do preokreta, ali Plemkinje su igrale sjajno, i na kraju su slavile zasluženu pobjedu 61:48.
ŽKK Zrinjski 2010 – ŽKK Konjic 61:48
ŽKK Zrinjski 2010:
Katarina Pavlovic 17, Leonarda Bošnjak 21, Mihaela Knezović 9, Marija Pranjić 3, Ana Leko 2, Andjela Zelenika, Monika Juric, Hana Hadzihusejnovic, Ivana Đolo 2, Petra Leko 7
Trenerica: Nikolina Mustapic Pandža
ŽKK “Konjic” :
Alispahic Neira 17, Emina Kavazovic 5, Najra Voloder 6, Nađa Kovačević 2, Berina Mustafica 4, Emela Ramic 4, Adnana Neziric 1, Amra Begić 9
Trener: Neven Pejkovic
Tema VIII. međunarodnog hodočašća bila je Idi za mnom! (Mk 10,21). Ono što posebno raduje jest kako su svi sudionici – njih više od 2 000 i to iz: Rusije, Ukrajine, Litve, Latvije, Slovačke, Italije, Velike Britanije, Poljske, Srbije, Slovenije, Hrvatske i BiH – bili smješteni besplatno u domove, pansione i hotele župljana Međugorja, gdje su im bili osigurani prenoćište i objedi.
Ovo hodočašće je karakteristično jer ga sačinjavaju osobe s teškoćama (puno njih s različitim mentalnim ograničenjima), njihovi roditelji i volonteri. Stoga je program i liturgija prilagođena njima s puno pjesme, pokreta, simbola, jednostavnih gesti koje svakom sudioniku žele pokazati koliko im je Bog blizak u njihovoj patnji.
Tom prigodom večernju svetu misu 6. lipnja, predvodio je fra Marinko Šakota, međugorski župnik i koordinator ovoga susreta koji je pozdravio sudionike, te zahvalio svim župljanima koji su se i ove godine iskazali u velikodušnosti besplatno primiti u svoje domove sudionike hodočašća.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sljedećeg dana, u petak 7. lipnja, program je započeo predstavljanjem skupina sudionika koje je pozdravio župnik Šakota, te mons. Henryk Hoser, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje. Župnik se najprije ponovno zahvalio svojim župljanima na velikodušnosti te sudionicima poručio: „Ovo je slavlje, ovo je fešta, ovo je radost. Bogu hvala za sve“.
„Došli smo ovdje sa svim svojim slabostima i duše i tijela. Isus nam svima kaže: ‘Evo ja ti dajem snagu, ali ne kako ti želiš, nego kako ja smatram da treba’. Isus je jedan super liječnik. Svakome od nas on daje pravu dijagnozu, jer bolest često puta nije nešto što je zapravo ružno i nepotrebno. Sv. Pavao nam je rekao da mi u svojim patnjama, svojim križevima nadopunjujemo patnje Kristove i zato mi noseći naš križ nosimo taj križ za Isusom. Ovdje nasuprot nas gledamo brdo Križevac, na vrhu je Isusov križ, a do tog križa vodi križni put s 14 postaja, a vi dolazite iz 14 zemalja i ako idete na Križevac neka svaka zemlja uzme molitvu za jednu postaju. I tako postajemo svjesniji da svi trebamo hodati po tom križnom putu Isusa Krista. Na svijetu nema osoba koje ne pate. Svi pate. Čak i oni za koje mi možda mislimo da su bogati, da su zdravi… I oni imaju neku patnju“, poručio je mons. Hoser okupljenima te ih blagoslovio.
U poslijepodnevnim satima molio se Križni put na Križevcu za one koji su pokretni, a za nepokretne, odnosno manje pokretne molitva je upriličena u Dvorani Ivana Pavla II. uz oživljavanje i animiranje postaja Križnog puta.
U subotu, 8. lipnja od jutra je organizirano nošenje nepokretnih sudionika hodočašća do mjesta Podbrdo, koji su se, već tradicionalno zahvaljujući momcima iz Cenacola, Marijinih ruku i međugorskim župljanima, barem na dan osjećali ravnopravno, zaboravljajući svoj hendikep, s potpuno zdravim i pokretnim osobama. Tijekom poslijepodneva uslijedila su svjedočanstva protkana plesom. Ove godine gostovala je zajednica Cenacolo, kao i skupina mladih iz Poljske koja je svojom animacijom pozdravila i papu Franjuprilikom Svjetskog susreta mladih u ovoj zemlji.
Svoje svjedočanstvo s okupljenima podijelio je Branimir Reiter iz sela Bektež blizu Kutjeva koji boluje od cerebralne paralize. Posvjedočio je kako je upravo u Međugorju osjetio Božju ljubav, što mu je pomoglo prihvatiti vlastiti život i svoje stanje, upravo u trenutku kada je mislio odustati od života.
Također, svoje svjedočanstvo je ispričao i Stijepo Gleđ Markos, međunarodno priznati hrvatski tenor iz Dubrovnika koji je svoju glazbenu karijeru započeo na kazališnim daskama gdje je kroz glavne uloge u mjuziklima ostvario veliki uspjeh. Odigrao je više stotina predstava a nedavno je utjelovio glavnu ulogu alkara Stipana u aktualnom povijesnom mjuziklu i glazbeno-scenskom spektaklu Mirakul o Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. On u dubrovačkoj bolnici posjećuje palijativne bolesnike te im glazbom i pjesmom olakšava teške trenutke bolesti. Svjedočio je o svom obraćenju i stavljanju svog života u službu potrebitih.
Kristina Kiki Terihaj iz Slavonskog Broda boluje od artogripoze te je stoga čitav život provela u kolicima, ali ju to nije spriječilo da bude članica zajednice Vjera i Svjetlo i zajednice Srce Isusovo koju je osnovala s prijateljem, o čemu je ovom prilikom i govorila nazočnima.
Poslije svjedočanstava sudionici su imali zakusku, koju su, također, pripremili župljani Međugorja, nakon čega je upriličen večernji molitveni program.
Ovo posebno hodočašće završilo je u nedjelju. 9. lipnja, na svetkovinu Duhova. Program je započeo u 10:30 sati plesnim nastupom poljske mladeži i „oživljavanjem“ evanđeoskog prikaza silaska Duha Svetoga na Mariju i apostole, iza kojeg je uslijedilo euharistijsko slavlje u 11 sati kojim je hodočašće privedeno kraju.
Foto: medjugorje-info.com
Katolički tjednik | Bitno.net
Zdravko Mamić za danas je u Međugorju zakazao konferenciju za medije, ali ju je otkazao zbog, kako je rekao, pritiska odvjetnika.
Mamić je danas fotografiran ispred međugorske Vile Regine. Tamo je stigao u luksuznom automobilu, a nije izgledao nimalo zabrinut.
Mamić se pojavio u bojama Dinama od glave do pete, a na Dinamovoj majici su bili inicijali Z.M.
Vecernji list
Na blagdan Duhova u nedjelju je u župi Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Posušju prvu svetu pričest primilo 129 djece.
Sveto misno slavlje u posuškoj crkvi u 11 sati i 30 minuta predvodio je fra Jozo Hrkać koji je pozvao djecu da budu što bolja te da im uzor bude Isus.
Roditelje je podsjetio da su djeca nezasluženi dar ljudima te da imaju najveću moguću odgovornost odgojiti ih.
Na kraju mise župnik fra Mladen Vukšić zahvalio se Bogu, roditeljima, prvopričesnicima i svima koji su doprinijeli ovoj svečanosti, javlja Radio Posušje.
Nakon svečanog blagoslova, prvopričesnici su dobili spomen slike i uputili se pred novu crkvu i zajednički fotografirali, piše jabuka.tv
Trinesti naraštaj maturanata širokobriješke gimnazije obilježio 50 godina mature u subotu 8. lipnja.
Veliki je to jubilej za generaciju koja je svoje srednjoškolsko školovanje završila u školskoj godini 1968./1969.
Na obljetnici mature pojavilo se 40 maturanata koji su svoju veliku obljetnicu svečano proslavili ulaskom u školske učionice, svetom misom u Crvki Uznesenja Blažene Djevice Marije te naposlijetku večerom, piše jabuka.tv
Na ovu obljetnicu mature došli su i njihovi profesori Vlatko Marušić, Milan Budimir i Andrija Zeljko.
Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa HNŽ objavilo je javne pozive za sufinanciranje projekata iz područja kulture i športa.
Javni pozivi i prijavni obrasci mogu se preuzeti u prilogu:
Damir Beljo posljednjih tjedana u Njemačkoj se pripremao za povratak u ring. Bh. bokser zbog ozljeda je nekoliko puta prolongirao povratak boksu, a sada je dobio nevjerovatnu priliku, koja bi mogla biti prekretnica u njegovoj karijeri.
– Nalazim se u Dusseldorfu u UFD kampu skoro 20 dana, gdje sam došao na pripreme za meč koji se trebao održati krajem ovog mjeseca u Kastel Kambelovcu pored Splita. Meč je trebao biti na šest ili maksimalno osam rundi s protivnikom koji je solidan. Za naše područje dobar, a, iskreno, „nigdje veze“. Ali šta se dešava. Dobijem poziv da boksam u Rusiji, ali sad za vikend, i to za WBA Gold pojas protiv domaćeg i stvarno odličnog, neporaženog borca Alekseija Egorova, koji je sa samo osam mečeva jako visoko rangiran i već je izazivač u najjačim verzijama. Ovaj meč bi ujedno bio i eliminacijski meč tj. pobjednik sigurno boksa sljedeći meč za WBA svjetski pojas! Šta uraditi? Prilika je odlična,ponuda također, ma sve, a ja spreman možda za šest rundi. Meč je, naravno, 12 rundi… Bože pomozi da pravilno odlučim – napisao je na svom profilu na Facebooku Damir Beljo.
Bombarder s Neretve dalje piše da je 17. prosinca 2016. godine trebao boksati za WBO svjetski naslov protiv Oleksandra Usyka.
– Potpisali smo i onda me auto udarilo i na sve sam to gledao da je tako trebalo da bude, da mi Bog još nije dao šansu. A šta sad, evo opet pred vratima meča za svjetski naslov, a nisam spreman. Iskreno, teško da se sve može posložiti- da sam spreman, da nema ozljeda i da dobijem priliku. Ja ću ovo prihvatiti i idem dati sve od sebe. Naravno, moram pokušati pametno, jer neću imati dovoljno „gasa“, ali opet idem da pobijedim, ne idem samo da odboksam i da uzmem lovu, nego da dam sve od sebe, a šta je sve od sebe u ovakvoj situaciji? Sebi sam rekao da ću se stvarno potruditi da se više ne dovedem u ovakvu situaciju da sam nespreman, pa da se spremam kao luđak, a realno, da sam bio u treningu i da je došla ova ponuda objeručke bi je odmah prihvatio i išao u Rusiju po pojas i to WBA GOLD, i čekao sljedeći meč za svjetski naslov- nastavlja bokser.
Beljo je u velikoj nedoumici da li da prihvati ponudu koju čeka svaki bokser.
– Ako ne prihvatim možda se uvijek budem pitao u životu, a opet, kad prihvatim, ako ne daj Bože izgubim, sebi ću teško oprostiti što nisam bio spreman, a takva prilika. Svi borci znaju da je najgora stvar kad si u ringu a nemaš kondicije, vidiš, a ne možeš, primaš, a nemaš damara i ne možeš vratiti, a, i kad možeš vratiti, paziš da se ne istrošiš, jer šta poslije. Također, kad si spreman, možeš i bolje podnijeti i prije se vratiti… Eto raja, Bog mi je dao da sam prvi iz BiH donio evropski naslov i čak ga dva puta obranio, dobio priliku za svjetski, i auto me zveknulo, i onda krenule operacije, oporavci, razni pehovi, ali, voli Bog Belju svog… Odoh ja da probam i dat ću sve od sebe s obzirom na sve! Ovo je ogromna stvar, boksati na takvoj reviji, i boksati za WBA GOLD i protiv takvog borca. Ogromna stvar za mene, za cijelu državu, jer opet povijest pišemo, a, eto, u jednu ruku idem u rat gdje se puca mitraljezima, a ja idem sa dva čekića i opet se nadam nekom čudu i eto. Danas ću razgovarati sa Ivanom Dijakovićem i konačnu potvrdu danas šaljemo – zaključio je na svom profilu na Facebooku Damir Beljo.
Na čak tri festivalska dana od 27. do 29.6.2019.(četvrtak, petak, subota), svi ljubitelji dobre glazbe, plesa i zabave moći će uživati na ovogodišnjem, sedmom izdanju Mostar Summer Festa.
Kako ne bi propustili nezaboravni ljetni provod u magičnoj industrijskoj zoni, organizatori poručuju da su promotivne festivalske ulaznice dostupne još samo ovaj tjedan, točnije do 15.6.2019. godine, gdje svi kupovinom ovih ulaznica svi imaju priliku uštedjeti 40% u odnosu na finalnu cijenu ulaznica, te da je količina ograničena.
Tako je cijena festivalske ulaznice 35 KM, dok su jednodnevne ulaznice, po cijeni od 15 KM. Ulaznice se mogu kupiti online preko sustava kupikartu.ba , kao i fizički širom Bosne i Hercegovine na njihovim prodajnim mjestima. U Mostaru su ulaznice fizički dostupne na info pultu Mepas Malla.
Podsjećamo da su cijene ovih ulaznica dostupne do 15.6., te nakon ovog datuma, cijene ulaznica do 26.6. će također biti dostupne, no cijena festivalske ulaznice će tada biti 45 KM, dok će jednodnevna ulaznica za festival iznositi 20 KM. Na same dane festivala, neće biti moguće kupiti festivalsku ulaznicu, nego samo jednodnevnu po cijeni od 20 KM.
Kupnja ove karte, daje ti upad na najjači lineup koji na Main stageu predvode: Hladno Pivo, Vojko V, Brkovi, Partibrejkersi, Elemental, Krešo Bengalka, Gustafi, Laka, Smoke Mardeljano, Nervni Slom, Frenkie, Kontra & Indigo, Kanda, Kodža i Nebojša, Mara i Pearl Jam Tribute(VS). A na hej e-MOtion stageu, svi partijaneri će imati priliku plesati do ranih jutarnjih sati uz zvuke elektro glazbe regionalnih zvijezda: INSOLATE, Ilija Đoković, Ilija Rudman, LAG, TKNO, Battric&Mivu, Avoid aka Vladimir Ačić, Sugar Lobby, Lawrance Klein, Yakka, Maroje, Worda, Andrej Jelić b2b Igor HDP, Alen Milivojević i Pajs.
Sve informacije pratite na web stranici www.mostarsummerfest.com, te facebook i instagram kanalima.
Vidimo se u Mostaru pod najljepšim festivalskim zastavicama.
FEEL YR V:BE!
Renata i Iva rođene su u istoj godini, odrasle su i živjele u istoj ulici, dijelile su sve predškolske i školske, dječje radosti, bile su praktički nerazdvojne kroz život. Nažalost, zajedno su i otišle s ovoga svijeta i njihove obitelji odlučile su da će zbog toga biti i pokopane jedna pokraj druge.
Dvije 14-godišnjakinje, čiji je ovozemaljski put okončan u petak prijepodne pod kotačima kamiona na odmorištu kod Novske, na posljednje će počivalište biti ispraćene u utorak.
U trenutku kada smo pisali ovaj tekst čekala se samo potvrda mjesnog župnika, ali pogreb će najvjerojatnije biti u 17 sati na mjesnom groblju u Erdutu, koje će tada biti mjesto neizmjerne tuge i koje će pohoditi tisuće ljudi. Tijela djevojčica još uvijek nisu dovezena u Erdut, to će se dogoditi najkasnije u utorak. Učenici OŠ Dalj, pak, u ponedjeljak neće imati nastavu.
– To smo odlučili još u petak nakon što se dogodila ova tragedija, a s obzirom na to da će pogreb naših učenica biti u utorak, moj će prijedlog biti da ni u utorak nemamo nastavu, no o tome ćemo odlučiti u kolektivu i u dogovoru s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, odnosno njihovim kriznim stožerom, koji će u školu doći dan nakon pogreba – rekao nam je Marko Stanić, ravnatelj OŠ Dalj koju su pohađale poginule djevojčice.
No, svi koji žele, moći će se već od ponedjeljka u holu školske zgrade oprostiti od Ive i Renate upisivanjem u knjigu sjećanja, koja će biti postavljana na stolu uz njihove fotografije i upaljene svijeće. Tragedija koja je pogodila dvije erdutske obitelji ujedinila je u tuzi i utjesi brojne njihove sumještane, kako u Erdutu, tako i u Dalju, Aljmašu…
Jedna je gospođa u dogovoru s obitelji otvorila poseban žiro račun na koji se može uplatiti financijska pomoć, što je, naravno, obiteljima u ovom trenutku sporedno budući da su ostali bez onoga što im je bilo najvrjednije, ali je s druge strane pokazatelj empatije prema tragediji koju su doživjeli.
I roditelji učenika drugih razreda daljske osnovne škole su se organizirali, a neka odjeljenja, koja su nakon ove tragedije otkazala svoje izlete, odlučila su novac koji je bio namijenjen u tu svrhu preusmjeriti i pomoći Ivinoj i Renatinoj obitelji.
Financijsku potporu obećala je i Osječko-baranjska županija, a Općina Erdut na sebe je preuzela kompletne troškove pogreba.
Ni poslije deset godina od prve značajnije najave da će biti rekonstruiran, dotrajali put Ljubinje – Stolac i dalje propada.
Uslijed ispucalog i odronjenog asfalta, širina kolnika je na pojedinim mjestima, znatno smanjena, što ugrožava normalno odvijanje prometa. Prometne nesreće postale su svakodnevica.
Osim što službeno ima status magistralne ceste, sadašnje stanje teško da bi zadovoljilo i regionalnu uporabu.
1974. godine odlučeno je da se izgradi na širinu od pet metara. Od tada, ozbiljnijih rekonstrukcija nije bilo.
Dva kamiona se ne mogu mimoići, kada se trebaš mimoići, moraš sići s puta, na bankinu, i tako je svaki dan, kažu mještani.
Posljednji zahtjev ЈP Putevi i svim nositeljima vlasti u RS-u, općina Ljubinje koja je u svojevrsnoj putnoj izolaciji, uputila je prije dvije godine.
Više od deset godina se priča da će ovaj putni pravac ući u rekonstrukciju, do danas nemamo informaciju ni detalje kada bi ona mogla početi, kazao je Darko Krunić, načelnik općine Ljubinje.
Vozači često prolaze s oštećenim retrovizorima. Do daljnjeg će se, uz dosta rizika, snalaziti svako na svoj način.
Vozačima, na ulasku u kritičnu dionicu, stoji i službeno upozorenje.
Projektirana širina ceste Ljubinje – Stolac prvotno je iznosila pet metara.
Međutim, poslije uporabe od 45 godina, ta širina smanjena je na četiri do četiri i pol metra.
Iz Puteva Republike Srpske službeni odgovor je kako je glavni projekt rekonstrukcije urađen, u tijeku je rješavanje imovinsko-pravnih odnosa.
Manje rekonstrukcije su bacanje novca, potrebno je ozbiljno uraditi rekonstrukciju ceste, koja postoji od 1974. godine, ističe Krunić.
Zato vozačima, pred sezonu odmora, dodatno upozorenje na oprez.
Krunić je rekao da bi, prema projektu, rekonstrukcija 13,5 kilometara, od Podvrsnika do Ljubinja, koštala 6,5 milijuna KM, prenosi RTRS.
Naime, jutros par minuta iza 8:30h, u mjestu Gornje Dužice na području Širokog Brijega, na svijet je došla curica koja izgleda nije mogla čekati dolazak do mostarske bolnice gdje je krenula vozilom Hitne pomoći DZ Grude u čijoj pratnji je bio i njen tatica.
S obzirom kako se maloj žurilo, rodila se u vozilu Hitne pomoći i gdje su odmah priskočili susjedi u pomoć, među kojima je bila i jedna medicinska sestra gdje su pazili da sve prođe u najboljem redu pri porodu dok je curica na svijet dolazila i tako postala “Širokobriježanka”. Kako su mještani kazali za portal SirokiBrijeg.info, prvo kupanje bebice je obavljeno u kući ispred koje su se parkirali u mjestu Gornje Dužice
A što je još zanimljivo, sam porod koji je proteko uspješno, obavio je Tomislav Pejić, ministar zdravstva Županije Zapanohercegovačke.
Častitamo novim roditeljima, svima koji su brzo reagirali kako bi ova curica došla na svijet, a njoj želimo puno zdravlja, sreće i lijepih trenutaka sa svojom obitelji!
Prošla još jedna školska godina u baraci. Prošla još jedna, od dvadeset školskih godina koje su trebale biti privremene dok se ne izgradi školska zgrada dostojna života učenika.
Prošla još jedna godina „iskrene” brige za Hrvate sjevernog dijela Mostara od strane novokomponiranih domoljuba, profesionalnih zaštitara hrvatskih nacionalnih interesa.
Na početku školske godine, kao i na početku svake prijašnje, roditelji djece koja nastavu pohađaju u područnoj školi O.Š. Ivana Gundulića Mostar u naselju Vojno šalju zahtjeve u gradsku upravu i ministarstvo obrazovanja HNŽ da se njihovoj djeci omogući školovanje dostojno djeteta 21. stoljeća. Da im djeca pohađaju školu koja neće biti izgrađena od crvima nagriženog drveta, sa rupama u zidovima kuda prolazi kiša i vjetar.
I tako, dok se premijer HNŽ hvali „utopljavanjem” već utopljenih škola, dogovorivši sa privatnim tvrtkama iz stranačkog djelokruga kako dobiti natječaj i što „proporcionalnije” podijeliti novac poreznih obveznika, roditelji bivaju ignorirani po tko zna koji put. Podatak od 827 učenika koji su zadnjih 10 školskih godina pohađali područni odjel Vojno OŠ Ivana Gundulića, pod krovom koji prokišnjava i zidova iz kojih se čuje rad crva, očigledno ništa ne znači za naše vlastodršce i polagače vijenaca. Brojka bi bila i veća da pojedini roditelji nisu odlučili svoju djecu upisati u matičnu školu. Ukupan broj učenika koji nastavu pohađaju po hrvatskom planu i programu u spomenutoj područnoj školi je cca 110 – 120 svake školske godine. Ne samo da je objekt neadekvatan i mimo svih minimuma zakonskih normi o didaktičkim standardima, sama školska okolica je krajnje neadekvatna.
Predstavnik HRS-a za sjeverni dio grada Ivan Kolobarić od grada je zatražio podatke o broju učenika po razredima u školama čiji je osnivač grad Mostar. Podaci vrlo jasno govore kako određena gradska područja, s potpunim pravom, imaju izgrađenu školsku zgradu, sa manje učenika nego Bijelo Polje, Vojno i ostala naselja gdje živi hrvatski narod i roditelji čija djeca nastavu pohađaju po hrvatskom planu i programu. Ne samo to, dok se premijer, direktori županijskih zavoda, ministri, djelatnici gradske uprave i sl. ovih dana šepure sa novim bijesnim službenim vozilima od preko 150 000 KM, ne smatraju shodnim odgovoriti na pismene zahtjeve roditelja, a kamoli da postupe po zahtjevu, jer ih Zakon o osnovnoškolskom obrazovanju na to obvezuje. Je li to ta briga o opstojnosti hrvatskoga naroda?
Početkom 1994. godine na jednom od sastanaka u Bad Godesbergu, Alija Izetbegović je ponudio „rješenje” za BiH u kojem „sve od Prozora prema dolje je hrvatsko, Središnja Bosna muslimanska, a Mostar podijeljen na pola”. U biti predstavio prijedlog ono što bi bio rezultat kolokvijalno nazvane akcije „Neretva 93″, koja je tada bila već na djelu. Pojedina područja Bijelog Polja i Vojnog na toj, od Alije, zamišljenoj mapi bila su zamišljena za budući bošnjački entitet. Znači li ova briga hrvatskih dužnosnika za sjeverne dijelove grada Mostara da nastavljaju tamo gdje je stao njihov vječni koalicijski partner Alija Izetbegović?
Ova školska godina je na isteku. Još jedna generacija najmlađih učenika koji nastavu pohađaju po hrvatskom planu i programu odlazi iz barake, a nova generacija dolazi. Zbog toga nećemo odustati od zahtjeva da im se omogući školski život i učenje u školi dostojno djece 21. stoljeća. Hrvatskim političkim dužnosnicima na vlasti zahvaljujemo na „brizi” i „obrani” interesa hrvatskog naroda.
GO Mostar HRS
Bog neka mi, što bi braća pravoslavci rekli,„dušu prosti“, ali ja Irineja ne bih pitao ni kojim putom se ide u zahod, a kamoli neke ozbiljnije stvari.
Ako su za Irineja zločinci velikani i krjeposni ljudi, razumljivo je da su za njega pravednici i uzorni ljudi, kao što je Stepinac, zločinci. Ekskluzivno pročitajte kako su se Papi pogrdno potpisali predstavnici Srba prije 130 godina. O tome, te o činjenici kako su franjevci legitimni cilj da ih se ubije bez krivice, suda i osude, čitajte u kolumni fra Marija Knezovića.
Papa očito ne zna tko je patriharj Irinej
Odavna nismo čuli dvije šokantnije i neprimjerenije izjave. Prva se veže za bivšega predsjednika Republike Hrvatske Ivu Josipovića, a druga uz papu Franju. Ivo Josipović, partizanski sin i mentalni komunist, izjavio je da su ubijeni franjevci u franjevačkome samostanu na Širokome Brijegu bili legitiman vojni cilj. Papa Franjo je u zrakoplovu o kanonizaciji blaženoga Stepinca kazao da treba sačekati i neke stvari pitati srpskoga patrijarha Irineja (stvarnim imenom Miroslav Gavrilović). Usto Papa je kazao, a mogao je tako kazati jer je očito od savjetnika ili kanala diplomacije izmanipuliran, kako je Irinej velik patrijarh.
To da Irinej nije rastom visok, niti je krjepostima velik, „ceo svet” zna. Dakle, Papina izjava je točno glasila ovako: „Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da trebam zatražiti pomoć Irineja. On je velik patrijarh.” Neka mi dragi moj papa Franjo, kojega u mnogočemu poštujem, a čak mi neki spočitavaju kako ga previše promoviram, oprosti, ali ću mu ovdje reći da se nije molio ili je to nevaljano činio. Jer da se molio, nikada ne bi mogao reći da je Irinej velik patrijarh. Ne vjerujem da je u toj molitvi Bog to Papi šapnuo. Ne vjerujem da bi mu šapnuo o Irinejevoj veličini, čovjeku koji se druži sa zločincima i koji je blagoslivljao zločince. Ne vjerujem da je baš nakon molitve Papa došao do spoznaje da je Irinej velik dok se taj isti sastajao na sajmu knjiga u Beogradu s osuđenim zločincem Vojislavom Šešeljom. Šešelj je tom (ne)prigodom patrijarhu dao knjige s naslovima „Vatikan glavno Satanino gnezdo” i drugu, valjda da bi ogadio Islam, „Haško Bajramsko prase”. To je literatura koju čita „veliki” Irinej.
Zna li Papa, a očito ne zna, da i u naše doba četnički vojvoda, tako sam sebe Šešelj proziva, u Hrtkovcima u Vojvodini zastrašuje Hrvate i katolike? Tijekom rata ih je ubijao, progonio, zatvarao, a sada ih prijetnjama zastrašuje? Znali Papa, a očito ne zna, kako taj „veliki” Irinej opravdava srpske zločine pa je presudu zločincu Ratku Mladiću nazvao „vražjim djelom koji rade svjetski moćnici”. Dakle, stvar je jasna.
Ako su za Irineja zločinci velikani i krjeposni ljudi, razumljivo je da su za njega pravednici i uzorni ljudi, kao što je Stepinac, zločinci. U tome silogizmu nema srednjega puta ili drukčijega zaključka. Zna li Papa, a očito ne zna, da je još nedavno taj „veliki” Irinej kazao: „Gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili na drugim mjestima” i dodao kako smatra tragičnim ponašanje braće rimokatolika.
Zamislimo da se u slučaju nevinih žrtava na Ovčari, Vukovaru ili Srebrenici pita za savjet Karadžića, Mrkšića, Mladića i Šljivančanina jesu li ti pobijeni ljudi bili nevini ili ne? Eto, tomu nalikuje mogući upit pape Franje patrijarhu Irineju. Bog neka mi, što bi braća pravoslavci rekli,„dušu prosti”, ali ja Irineja ne bih pitao ni kojim putom se ide u zahod, a kamoli ovakve ozbiljne stvari. Papa ipak treba neke pojedinosti upitati Irineja. Treba ga čim prije upitati hoće li se konačno pokajati i od zločinaca odmaknuti? To je jedini upit koji Papa može uputiti Irineju jer smrt kuca na vrata, čovjeku je već 89 godina.
Pobij franjevce jer su legitimni cilj
Povremeno bacim oko na kartu Hrvatske i pitam postoji li još? Postoji li zemlja koju su domoljubi, molitva, žrtva, branitelji i Tuđman stvorili, kada vidim kakvi su je strvinari (bilo lijevi ili lažno desni) nakon rata vodili, pustošili, kriminalizirali i oblatili. Jedan od takvih u nizu je Ivo Josipović. To je onaj Josipović koji je još za mandata svojim neistomišljenicima (Josip Jurčević i Zdravko Tomac) govorio da su luđaci. Taj Josipović, kojega li licemjerstva, nakon što je u svome mandatu, uz velike molbe, došao na Široki Brijeg, sada izjavljuje da su franjevci bili legitiman vojni cilj. To znači da su, po njemu, zakonski ubijeni.
Kada to čujemo od školovana pravnika, bivšega predsjednika, jasno nam je u kakvome ideološkom zarobljeništvu živimo. Na čemu Josipović, dobar poznanik jednoga kardinalova župnika u Posavini, temelji ovakve svoje tvrdnje? Njegov su temelj, kao i svim komunističko-ideološkim povjesničarima, knjige i dokumenti bivšega sustava. Ti su dokazi ovako nastajali: lažni svjedoci, lažirani dokumenti, iznuđeni iskazi, montirani procesi i onda se na temelju toga arhiva stvaraju knjige koje drže relevantnima. Tako je i otužni Josipović za svoje argumente uzeo knjigu Nikole Anića, partizana i oficira JNA.
Upravo stoga se neprestance, pravim povjesničarima i domoljubima, nabija medijska hajka kako se sada želi u Hrvatskoj činiti revizija povijesti. Da. Ako išta treba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini učiniti, to je: ispravak povijesnih neistina, utvrđivanje činjenica i provedba postupka lustracije. Dok to ne bude, bit će trajni mrak.
Najgore je od svega, što sam uvjeren, kako bi potomci partizanskih odreda činili te iste stvari i danas. Josipović bi, ne pada kruška daleko od stabla, poput svoga oca iznova posegnuo za progonima po Golim otocima i sudjelovao u sustavu onih koji su bez suda, krivice i osude pobili nevine franjefvce i tisuće drugih nedužnih civila. I da zaključim ovu pisaniju, po meni, najvažnijim detaljem. Nije slučajno u isto doba došlo do prozivke Stepinca, hercegovačkih franjevaca i spora oko mise na Bleiburgu. Iz iste kuhinje to dolazi.
Pitati se što mi činimo? Što čine naši biskupi, što radi državna diplomacija, što rade tajne službe, što rade lobistički uredi, mediji? Ma možda je i ovaj moj upit nakrivo!? Bolje još k tomu pitati za koga neki od njih rade? I još jedna najava. U posjedu sam, uskoro to objelodanjujem, dokumenta koji su još 1889. u ime pravoslavlja Srbi poslali Papi u Rim, a u potpisima su ovako stavljena imena i prezimena (citiram i duboka isprika što donosim izvorno): Jebemti Papa, Anton Picka, S. Dupe, Viste Magarac, Jedi Govna, Jebenti Popovi idr. To su autentični potpisi protokoliranoga pisma Papi. Dakle, to bijaše mnogo prije Stepinca i ratova koji su uslijedili. U izokrenutim vrijednostima možda će neki, nakon svega, moliti: Sveti Irineju – moli za nas. Nemoj, svega ti…
Piše: dr. fra Mario Knezović
Naša ognjišta/fratar.net
Za Duhove ili Dove, kako se u Rami govorilo, bio je najveći proljetni dernek u Prozoru. Duhovi su uvijek u proljeće, u vrijeme kada se najviše pripremalo za žetvu i kosidbu i kada se za ovu vrstu posla trebao kupiti alat. Tu su domaći majstori donosili grablje, vile, bukare, kabliće, vodire. Kovači iz Varcar Vakufa (Mrkonjić Grada) prodavali su kose kovanice, srpove, brusove, kov za otkivanje kose, potkove za konje, lance i sindžire za konje i volove i sve drugo potrebno za kosidbu, kupljačinu, vršidbu i dovoz do kuće.
Duhove su svetkovali katolici kao nedjelju. Ali na Duhove ne bi ni muslimani išli sjeći zelene grane, zelen za stoku niti bi toga dana radili što na zemlji. Priča se kako je neki musliman u Grevićima radio toga dana i kad su ga pitali zašto radi, odgovorio je: Nek Duhovi duvaju, nek kopači gruvaju! Priča se da su dopodne kopali, a poslije podne je nastalo takvo nevrijeme da se ni za trag tome čovjeku nikada nije saznalo.
Na Dove bi cure i momci kupovali obuću i odjeću potrebnu za burečenje za ljetne svetkovine, kada bi se obišla sva prošteništa u Rami, Neretvici, Uskoplju i Duvnu.
U Rami je zabilježen zanimljiv običaj vezan za vrijeme oko Duhova, zvan križanje ili križovnice, do kojeg su držali i katolici i muslimani. Običaj je bio da kada se nađe velika mladica litorasta, mlada grana izrasla u jednoj sezoni, toliko dugačka da se može obaviti oko glave i sastaviti jedan i drugi kraj, tada žene, stopanice, spreme pite, mesa, jaja, uštipaka, sira, kisela mlijeka i varenike. Svi čobani svoje užine razvrše pod kakvim drvetom i zajednički užinaju. Poslije užine međusobno se polijevaju varenikom, kisalicom i mlaćenicom. Poslije toga na tom se drvetu usiječe križ i cijeli se običaj zove križovnice. Spominje se da se neka katolkinja s Krančića jednoga proljeća (1930.) zarekla da za taj dan neće čobanima davati ništa i tako je polako ovaj običaj nestao.
Fra Mato Topić, Ramske starine
Na Poljudu je u sinoć održan veličanstveni koncert To je moja zemlja ns kome su nastupili Dražen Zečić, Prljavo kazalište (Mladen Bodalec), Dubrovački trubaduri (Luciano Lući Capurso), Meri Cetinić i klapa Lučica, Tony Cetinski, Novi Fosili (Rajko Dujmić), Mladen Grdović, Milo Hrnić, Matko Jelavić, Tereza Kesovija, Stijepo Gleđ Markos, Đani Maršan, Klapa Maslina, Zlatko Pejaković, Marko Perković Thompson, Krunoslav Kićo Slabinac, Miroslav Škoro, Ranko Boban i Jasna Zlokić.
Atmosfera je bila sjajna, a kada je na binu izašao Ranko Boban i zapjevao Hercegovina u srcu cijeli Poljud je u transu zapjevao kultnu pjesmu.
Svima je poznata činjenica kako je rad HŠK Zrinjski 1945. godine prisilno zabranjen.
Mnogi nogometaši, članovi uprave i simpatizeri kluba su nastradali. Međutim, prema nekim neprovjerenim navodima, nakon što je rad kluba ugašen preostalim živućim članovima uprave i nogometašima su se obratile tadašnje vlasti.
Moguće da se radilo o poluslužbenim pregovorima na kojima nije ni vođen zapisnik niti o tomu postoji službeni dokument. Valjda su vlasti uvidjele kolika je nepotrebna represija izvršena prema jednoj športskoj organizaciji pa su možda željeli barem malo „ispeglati stvari”. Pred Zrinjski je stavljena ponuda. Nije bila zanemariva. Radilo se o mogućnosti da HŠK Zrinjski nastavi s radom u novoj jugoslovenskoj ligi. Samo su bila dva uvjeta. Da se iz naziva kluba izbaci nacionalni predznak i da se umjesto izvornog grba stavi zvijezda petokraka. Uostalom, takvu sudbinu su već bili prihvatili neki klubovi iz okruženja. Igrači i članovi uprave Zrinjskog su u startu odbili i svaku pomisao na tu mogućnost. Naime, Zrinjevci nisu bili ljubitelji petokrake.
To potvrđuje i slijedeća činjenica. Prije Drugog svjetskog rata u Mostaru se odigravao nogometni turnir u čast poznatog pjesnika, rođenog nevesinjca dr. Safvetbega Bašagića. Upravo na tom turniru RŠK Velež trebao je nastupiti protiv HŠK Zrinjski u novim crvenim dresovima sa zvijezdom petokrakom. Susret nije ni odigran jer su članovi uprave kluba i nogometaši HŠK Zrinjski demonstrativno napustili teren ne želeći uopće ni igrati s protivnikom na čijem se dresu nalazi simbol proletarijata. Ali, što se zbilo s nekim od nogometaša koji su preživjeli 1945. godinu? Svakako su najzanimljivije okolnosti „transfera” Franje Novaka iz HŠK Zrinjski u FK Velež.
Franjo Novak zvani Raro rođen je 1914. godine u Mostaru. Njegov otac Hugo bio je doktor prava, a tu akademsku titulu stekao je na Sveučilištu u Beču. Međutim, Franjo nije nastavio očevim stopama već je od malena pokazivao sklonost prema športu i nogometu. HŠK Zrinjski je bio njegova istinska ljubav, a to su znali cijeniti i ondašnji ljubitelji nogometa. Tim više što je Franjo igrao na poziciji centarfora te je kao vrsni golgeter pogotcima često znao obradovati navijače. Poslije prisilnog gašenja kluba športsku karijeru nastavlja u FK Velež. Posebno su zanimljive okolnosti prelaska nogometaša Franje Novaka iz HŠK Zrinjski u FK Velež. Prije toga treba napomenuti kako je određeni broj navijača Zrinjskog nakon zabrane rada voljenog kluba i iz ljubavi prema nogometu nastavio gledati utakmice drugih mostarskih klubova. Ono malo igrača Zrinjskog što je uspjelo sačuvati „glavu na ramenima” nije bilo pretjerano omiljeno u novom društvu.
Slično je bilo i s Franjom Novakom koji je dolaskom nove vlasti 1945. godine odmah pritvoren u zatvor „Ćelovina”. Uskoro se na starom igralištu podno Biskupove glavice odigravala utakmica između FK Velež i nekog od sarajevskih klubova. Razočarani slabom igrom domaćih nogometaša veliki broj nazočnih navijača neprestano je skandirao „Raro-Raro”. To skandiranje i prizivanje vrsnog nogometaša Zrinjskog Franje Novaka ubrzo je dosadilo narodnom heroju Mehi Trbonji koji također gledao spomenutu utakmicu. Stoga je Trbonja žurno napustio utakmicu i otišao u zatvor Ćelovina kako bi iz tamnice izbavio Franju Novaka. Njega je doslovce iz zatvorske ćelije izravno ubacio u kopačke da igra za prvi tim Veleža. Veselju navijača nije bilo kraja. Od tada je Franjo do svog športskog umirovljena igrao za FK Velež te zahvaljujući navijačima ipak spasio i život i nogometnu karijeru.
I drugi vrsni nogometaši Zrinjskog su nakon prisilnog gašenja kluba nogometnu karijeru nastavili u FK Velež. Vratar Mirko Rebac zvani Đuka je karijeru nastavio u Veležu, ali se usporedo također školovao stječući zvanje pravnika te je shodno tomu kasnije obnašao funkciju prvog direktora Turističkog ureda Grada Mostara. Grga Brajković je također nakon Drugog svjetskog rata nastavio igrati nogomet u dresu gradskog rivala nakon čega se sa obitelji odselio u Sarajevo.
Značajnog traga u povijesti HŠK Zrinjski ostavio je i vrsni golgeter Đorđe Simić zvani Đoka Amerika. Rođen je 1907. godine u Mostaru, a porijeklom je iz Donjeg Žita kod Mostara. Đoka Amerika je nepravedeno zapostavljen u dosad prezentiranoj povijesti Zrinjskog premda se radilo u vrsnom nogometašu. Osim toga, u to doba između dva svjetska rata vjerojatno mu nije bilo baš jednostavno ni igrati za HŠK Zrinjski. Ipak, Đoka je volio svoj klub i to je na terenu dobrim partijama redovito potvrđivao. Samo na spominjanoj prvoj noćnoj utakmici pod reflektorima za Zrinjski je postigao dva pogotka. U utakmici igranoj 1923. godine kada je HŠK Zrinjski pobijedio gradskog rivala FK Velež s 3-0 uz Kučinovića, Bebeka i Smoljana zbog dobre igre pohvaljen je i Simić, dok je u jednom drugom susretu gradskih rivala u kojem je Zrinjski pobijedio 4-0 strijelac bio upravo Simić. Da se radilo o vrsnom igraču potvrđuje još jedna zanimljivost vezana za ovog igrača. Naime, HŠK Zrinjski je igrao utakmicu na nekom turniru u Sarajevu gdje je sudjelovala i nama nepoznata američka momčad. Kada je utakmica završila američki skauti su doslovce htjeli oteti Đorđa Simića i povesti ga sa sobom u tu, tada za naše prilike i više nego obećanu zemlju. Međutim, Đoka nije mogao bez Zrinjskog, Mostara i Neretve te su Ameri otišli praznih ruku, a mostarci k’o mostarci uz nadimak Đoka pridodali još i ono Amerika. Kada je voljeni klub prestao s radom igrao je kratko razdoblje i za FK Velež. Nakon završetka nogometne karijere dugo vremena je prevozio putnike i teret splavom (popularna Catara) preko Neretve u Žitomisliću, sve dok u tom mjestu nije izgrađen postojeći most na Neretvi. Umro je 1973. godine i pokopan je na mjesnom groblju u Donjem Žitu.
U povijesti Zrinjskog ostao je upamćen i Vjekoslav Bošković zvani Vjeko rođen 1916. godine u Mostaru. Vjeko je u Zrinjskom igrao početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća. Bio je standardni prvotimac HŠK Zrinjski, a radilo se o igraču sredine terena odnosno veznom igraču (half). Nakon zabrane rada matičnog kluba karijeru nastavlja u FK Velež, a po nogometnom umirovljenju i dalje aktivno ostaje u športu kao nogometni sudac, kontrolor i delegat utakmica. Još jedan vrsni igrač igrao je za oba mostarska kluba, a riječ je o Haldunu Hrviću zvanom Leo. Rođen je 1921. godine u Mostaru. Godine 1940. priključuje se prvom timu HŠK Zrinjski gdje nastupa sve do zabrane rada kluba. Igrao je na poziciji lijevog veznog i ostao je upamćen kao vrsni tehničar, izrazito prodoran igrač i strijelac. Njegov tandem u timu bio je nogometaš Zrinjskog Mirko Buhač koji je igrao na poziciji centarfora i kojem je Hrvić svojim preciznim ubačajima namiještao izgledne prilike za postizanje golova.
Jedan od kvalitetnijih nogometaša Zrinjskog svakako je bio i Slavko Džeba zvani Slavina. Rođen je 1917. godine u Mostaru i u prvom timu HŠK Zrinjskog igrao je na poziciji desnog krila. Slovio je za najbržeg igrača tog doba. Nakon prestanka rada kluba nogometnu karijeru nastavlja u NK Narona Metković, a potom i u mostarskom klubu NK Lokomotiva. Športsku karijeru završava kao nogometni sudac, a preminuo je u Mostaru 2004. godine.
Nino Rotim/HERCEGOVINA.info
Šest osoba je poginulo, a 16 ozlijeđeno u lančanom sudaru koji se dogodio u nedjelju na autocesti u Poljskoj.
Nekoliko se automobila zapalilo nakon što se kamion zabio u prometnu gužvu u blizini sjeverozapadnog grada Szczecina, kažu vatrogasci i policija. Sedam vozila, uključujući i kamion, sudjelovalo je u sudaru, prenosi Hina.
Nakon što je ugašena vatra, spasioci su izvukli tijela šest osoba. Glasnogovornik vatrogasaca rekao je za TVN24 kako ne zna ima li djece među poginulima.
Naš portal nastavlja sa sa predstavljanjem studija koji se mogu studirati na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti na Sveučilištu u Mostaru.
Danas je to studij KemijeZašto čaj promijeni boju kad mu se doda limunov sok, zašto baterija samo određeno vrijeme daje struju, što se događa u akumulatoru kada se puni i prazni, … ? Ako ste sebi ikad postavili takva pitanja ili jednostavno volite kemiju onda je na našem Fakultetu studij kemije pravi izbor za Vas!
Odabirom ovog jednopredmetnog studija ili u dvopredmetnoj kombinaciji usvojit ćete znanja i steći vještine konkurentne na tržištu rada.
OPIS I TRAJANJE STUDIJA KEMIJE
Ovaj studij nudi Vam mogućnost upoznati kemiju kao jezgru moderne znanosti. Kroz planirane kolegije upoznat ćete i razumjeti osnovne principe kemije kao prirodne znanosti i njenu prisutnost u svakodnevnom životu. S ciljem stjecanja praktičnih vještina i razvitka kreativnih sposobnosti, s velikim udjelom u nastavi, značajno je zastupljen obvezni eksperimentalni rad u laboratoriju na svim godinama studija.
Preddiplomski studij traje 3 godine (180 ECTS bodova) i izvodi se kao jednopredmetni i dvopredmetni studij. Završetkom preddiplomskog studija stječe se zvanje prvostupnik/prvostupnica struke.
Kompetencije koje se stječu završetkom jednopredmetnog preddiplomskog studija (prvostupnik/prvostupnica kemije): • rad u kemijskim laboratorijima koji se bave temeljnim istraživanjima, primijenjenim istraživanjima i nastavom (znanstveno istraživački laboratoriji, kemijski laboratoriji u različitim granama industrije, zaštita i monitoring okoliša, zdravstvo)
Kompetencije koje se stječu završetkom dvopredmetnog preddiplomskog studija (prvostupnik/prvostupnica kemije i biologije):
• Rad u biokemijskim i kemijskim laboratorijima
• Nabavka, transport, špedicija i skladištenje kemijskih materijala
• Stručni suradnik u nastavi
Diplomski studij traje 2 godine (120 ECTS bodova). Završetkom jednopredmetnog diplomskog studija stječe se akademski naziv magistar/magistra struke.
Kompetencije koje se stječu završetkom jednopredmetnog diplomskog studija (Magistar/magistra kemije):
• samostalan rad u kemijskim laboratorijima opće, specijalizirane i istraživačke namjene.
• magistri kemije osposobljeni su za dizajniranje, sintezu i analizu te razvoj novih kemijskih proizvoda.
• rad u kontrolnim i istraživačkim laboratorijima kemijske industrije
• moguće zapošljavanje u djelatnostima kao što su temeljna i primijenjena istraživanja, nastava, zdravstvo, zaštita okoliša itd.
Kompetencije koje se stječu završetkom dvopredmetnog diplomskog studija (Magistar/magistra edukacije biologije i kemije):
• Rad u osnovnoj i srednjoj školi, fakultetima, institutima, prirodoslovnim ustanovama
• Samostalan rad u kemijskim laboratorijima opće, specijalizirane i istraživačke namjene od značaja za one segmente tržišnog i društvenog interesa kod kojih je znanje kemije nužno.
DOĐITE I POKUŠAJTE!
Vjerujemo da će Vam se trud isplatiti jer će te razviti svoje vještine, unaprijediti sposobnosti i steći pozitivne navike. Želimo naglasiti da su svi naši bivši studenti, sada uspješno zaposleni profesori ili laboratorijski djelatnici.
POPIS KOLEGIJA STUDIJA KEMIJE
• Opća kemija 1 i 2 • Analitička kemija 1 i 2 • Organska kemija 1 i 2 • Biokemija 1 i 2 • Anorganska kemija 1 i 2 • Fizikalna kemija 1 i 2 • Instrumentne metode analize • Metodika nastave kemije 1 i 2 • Računalna kemija • Tehnologija i analiza voda • Komunikacije u živim organizmima • Kemija okoliša • Karcinogeni u okolišu • Osnovni kemijski procesi u okolišu
Za sve dodatne informacije slobodno nas kontaktirajte !
PROČELNICA STUDIJA: dr. sc. Ivana Martinović, doc. tel: (036) 445 453 e-mail: ivana.martinovic@fpmoz.ba
TAJNIK STUDIJA: Tomislav Kraljević, v. asist. tel: (036) 445 476 e-mail: tomislav.kraljevic325@gmail.com
U Bosni i Hercegovini pretežno sunčano vrijeme. Vjetar slab do umjerene jačine zapadnog i jugozapadnog smjera.
Najniža jutarnja temperatura zraka većinom između 15 i 20 stupnjeva. Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 30 i 35 stupnjeva.
