Nada Dalipagić je na poziv Studentske udruge Elsa održala predavanje

5. ožujka 2019.

Uspješno je održan seminar “Trenutna stajališta iz pravomoćnosti presuda i rješenja (na Sudu BiH) o institutu pritvora (u kaznenim postupcima) ” .

Posebna gošća i predavač na Pravnom fakultetu u Mostaru bila je odvjetnica Nada Dalipagić. Odvjetnica Nada Dalipagić je na poziv Studentske udruge Elsa održala predavanje na temu – Institut pritvora u našem kaznenom zakonodavstvu i sudska praksa.

Predavanje je bilo odlično i tijekom istog su studenti aktivno sudjelovali. Po završetku predavanja su uručili zahvalnicu odvjetnici Dalipagić.

Ne plači mama nisi sama uz tebe je Mostar i cijela Hercegovina

5. ožujka 2019.

hercegovina_priroda-20203 — Foto: Hercegovina.in | Stari most u Mostaru

Majke u Mostaru i Hercegovini ne odustaju i na razne načine pružaju potporu majci i njenoj djeci zbog kojih je u petak u gradu na Neretvi organiziran prosvjed.

Majke Mostara i Hercegovine na razne načine izrašavaju podršku majci, a jedan od tih vidova podrske je i ova pjesma koja je stavljena u grupu “Mostarske mame” i “Podrška za majku”

Ne plači Mama
nisi sama

Ne traži milost
gdje se silom prkosi

Ne očekuj razum
gdje pameti nema

Ne očekuj pomoć
gdje savjest drijema

Ne plači Mama
nisi sama

Vidjela si koliko nas s tobom ima
uz tebe nije samo Mostar – već cijela
Hercegovina

Za pravdu naoružani igračkama
svi su mirno prošetali
tebi i dječici podršku dali

Znamo da to neće riješiti probleme
ali od nekud mora da se krene

Ne plači Mama
nisi sama
s tobom smo i u molitvama

Pravda je spora,ali uvijek stigne
pogotovo kad se na nejačeg ruka digne

Teško je reći da se strpiš
jer već predugo bol trpiš

Gledati patnju svoje djece
od toga nema nesreće veće

Ne plači Mama
nisi sama

Stala je Hercegovina uz tebe
stali su i prijatelji iz grada
stala je i najbolja u struci- Dalipagić Nada

Ne plači Mama
NISI SAMA

Sve će ovo jednom proći
i prošlost će biti
Svoju ćeš dječicu veselo
oko sebe sviti
ljubav i pravda će pobijediti

Doći će vrijeme i taj čas
i uvjerit će se svi
da su svi na zemlji
koliko god činili se “moćni”
tek prolazni kao prah
i da samo je BOG
iznad svih nas

D.Š.

Veselin Gatalo u ‘Dobar, loš, zao’, ‘Naše TV’

5. ožujka 2019.

‘MARŠ S VJENČANJA!’ Izbacila sestru kad je pred svima otkrila istinu o sebi i mužu: ‘Sram te bilo!’

5. ožujka 2019.

Dok su se neki složili da je njezina sestra pretjerala, većina je prozvala mladenku i osudila njezin radikalan potez

Govori su često jedni od najzapaženijih trenutaka na svakom vjenčanju. No, ponekad ostanu u sjećanju iz sasvim pogrešnih razloga. Samo pitajte ovu ogorčenu mladenku, koja se udala prošle subote, a njezina je kuma, koja joj je ujedno i sestra, održala dug govor koji je ovu izbacio iz takta i poslala ju je kući.
Pričala je o sebi

“Tijekom svojega govora, pričala je o svojoj borbi s depresijom i kako joj je moj suprug puno pomogao i kako sam ja u tim teškim trenucima shvatila da je on pravi čovjek za mene. Kakav klišej! Mislim da je njezin govor bio sebičan. Nije prikladno na vjenčanju govoriti o mentalnim bolestima. I ne samo to, cijeli govor je bio samo o njoj. Na MOM vjenčanju!”, napisala je mladenka na Redditu.

“90 posto uzvanika čestitalo joj je na hrabrosti što je o tome progovorila i divili su se kako je jaka. Nitko više nije obraćao pažnju na mene, na mom vlastitom vjenčanju. Žao mi je ako zvučim sebično, ali smatram da za takve stvari postoji vrijeme i mjesto. Nakon što su joj svi čestitali, ja sam je zamolila da ode. To ju je uzrujalo, ali me poslušala bez velike pompe. I roditelji su me podržali”, dodala je.
Ljudi se ne slažu s njom

Međutim, njezin se suprug nije složio s njezinom odlukom i rekao joj je da je postupila drsko i nepromišljeno. Dok su se neki reditovci složili da je njezina sestra pretjerala, većina je prozvala mladenku i osudila njezin radikalan potez izbacivanja sestre i kume s vjenčanja.

“Nedostatak suosjećanja za mentalne bolesti vidljiv je i kod mladenke i kod njezinih roditelja”, netko je napisao. “Kako ne shvaća da će sada baš to biti jedina stvar koje će se ljudi sjećati s njezina vjenčanja?! Da se ponijela poput ljubomorne gorile i izbacila sestru s vjenčanja. Wow!”, netko se nadovezao.

Net.hr

Milinović: Idemo pružiti dobru partiju protiv Splita

5. ožujka 2019.

Košarkaši Zrinjskog u predposljednjem kolu druge ABA lige gostuju kod momčadi Splita.

Hrvoje Vlašić, trener Zrinjskog:

“Split je kao i mi imao zahtjevnu utakmicu za vikend! Mi smo rasterećeni po pitanju rezultata i pokušat ćemo dati priliku igračima koji su do sada manje igrali. Naravno dobro smo se pripremili i nastojat ćemo pružit što bolju utakmicu.”

Denis Milinović, igrač Zrinjskog:

“U srijedu gostujemo u Splitu protiv nekadašnjeg europskog prvaka u sklopu ABA 2 lige. Moral nam je na visokom nivou nakon teško izborene pobjede protiv Slobode u nedjelju. Split će ući jako motivirano pošto su prošlo kolo pobijedili Lovćena košem u zadnjoj sekundi. Mi idemo s ciljem da pružimo što bolju partiju u zadnjem ovosezonskom gostovanju u ABA ligi.”

Ocu iz Gruda 15 godina zatvora za ubojstvo bebe

5. ožujka 2019.

Mile Šimić priznao je krivnju o ubojstvu bebe, a Županijski sud u Mostaru osudio ga je danas na 15 godina zatvora.

Što se tiče majke djeteta Mladenke Šimić, njoj se suđenje nastavlja.

Grude.com

Udovice ISIL-ovaca iz Sirije stižu u BiH

5. ožujka 2019.

U Bosnu i Hercegovinu veoma brzo mogla bi se vratiti prva grupa udovica iz Sirije čiji su muževi poginuli u redovima ISIL-a, a one se trenutno nalaze u kampovima pod kontrolom Kurda, doznaje Dnevni avaz.

Kako tvrdi izvor iz Ministarstva vanjskih poslova, koji je želio ostati anoniman, za prvu grupu od tri žene iz BiH koje se nalaze u kampu El-Roj na obalama Eufrata na sjeveru Sirije, Koordinaciono tijelo formirano pri ovom ministarstvu ubrzalo je aktivnosti koje se moraju ispuniti da bi se one vratile u zemlju.

Kompletirani dosjei

– Prikupljaju se svi podaci, prije svega dokazi da one imaju bh. državljanstvo, a potom se i ispituje njihova uloga u ISIL-u. Za sada su u suradnji s njihovim obiteljima ovdje, u BiH, za tri žene i njihovu djecu, koju su odvele u Siriju, skoro kompletirani dosjei, a sve se radi u saradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama, odnosno s njihovim nadležnim tijelima, s kojima koordiniramo sve aktivnosti. Ta prva grupa žena mogla bi se veoma brzo vratiti u BiH – kaže sugovornik Dnevnog avaza.

On ističe da će naše državljanke u zemlju, najvjerojatnije, biti prebačene uz pomoć snaga Sjedinjenih Američkih Država, koje bi ih iz Sirije trebale direktno prebaciti avionom u BiH. Istovremeno se, navodi dalje isti izvor, razmatraju svi mehanizmi za eventualno sankcioniranje žena koje su svojim odlaskom podržale ISIL, ali i programi njihove deradikalizacije.

U Ministarstvu vanjskih poslova BiH tražili smo i službenu potvrdu ovih informacija, ali na pisane upite još nismo dobili odgovore.

Dok se čeka rješavanje sudbine bh. državljanki u Siriji, “Glas Amerike” objavio je fotografiju jedne od žena u kampu El-Roj, snimljenu u prošli petak, za koju tvrde da je 30-godišnja Sabina iz Bosne i da je udovica bivšeg pripadnika ISIL-a.

Ona je rekla da je došla da živi u “Islamsku državu”, jer je njen muž smatrao da je to pravo mjesto za budućnost njegove obitelji te je rekla da je “bila mlada i luda” kad se odlučila na dolazak u Siriju.

Navedeno je da u tom kampu u izuzetno teškim uvjetima živi 400 žena i djeca, ali i muškaraca iz različitih zemalja svijeta, koji čekaju hoće li ih njihove zemlje prihvatiti.

Kamp kontroliraju kurdske snage, a pod nadzorom su američkih snaga.

Samri i Sabini prijeti zatvor

Tinejdžerke opisane kao džihadističke “pinap poster djevojke”, porijeklom iz BiH, koje su pobjegle iz Austrije da se pridruže “isalmskoj državi”, mogle bi se suočiti s 15 godina zatvora, ako se vrate u tu zemlju.

Samra Kešinović imala je samo 16,a njena drugarica Sabina Selimović 15 godina kada su se pridružile džihadistima u Siriji u aprilu 2014.godine. U međuvremenu, one su se udale za borce ISIL-a i rodile djecu ,a sada se navodno žele vratiti u Austriju čije su državljanke.

Mostar: Pronađen nestali mladić Robert Džidić!

5. ožujka 2019.

Pronađen je mladić Robert Džidić koji je nestao 17. veljače, potvrdili su iz MUP-a HNŽ.

Mostarska policija je Džidića pronašla u naselju Mazoljice i trenutno je smješten u Županijsku bolnicu ‘Dr. Safet Mujić’ u Mostaru”.

Podsjećamo, mladić, rođen 1992. godine, otišao je iz stana u Ulici Stjepana Radića, 17. veljače oko 22 sata, a otac je nestanak prijavio 20. veljače.

Svaka kiša, snijeg ili vjetar iznenadi nekoga u Mostaru, počevši od gradonačelnika do 5 komunalnih poduzeća

5. ožujka 2019.

Humano i požrtvovano protuzakonito trošenje novca poreznih obveznika, kažu iz HRS- a u svom priopćenju,

Namjenska sredstva za zaštitu i spašavanje se protuzakonito i nenamjenski troše za potrebe stranačkih dobavljača. Komunalna poduzeća, njih 5, nisu osposobljena za otklanjanje posljedica nevremena, iako svi rade i primaju plaće. Paralelno s tim se poziva građane na radne akcije i nagrađuje za „humanost” one za koje je inspekcijski nadzor pokazao da nenamjenski i protuzakonito troše novac poreznih obveznika.
Svaka kiša, snijeg ili vjetar „iznenadi” nekoga u Mostaru, počevši od gradonačelnika, 5 komunalnih poduzeća, pa do Civilne zaštite. Unatoč tome, gradonačelnik poziva građane da očiste grad nakon nevremena, a Vlada HNŽ-a čelne ljude Civilne zaštite se nagrađuje zbog „požrtvovnosti, humanosti i doprinosu u jačanju sustava za zaštitu i spašavanje”, osobito kada se radi o nenamjenskom trošenju namjenskih sredstava za zaštitu i spašavanje.

Po tko zna koji put podsjećamo: namjenska sredstva prikupljena od 0,5% poreza na plaće nisu proračunska, niti su stalni oblik financiranja i ne mogu se trošiti u skladu sa zakonom o proračunima. Ona se akumuliraju iz godine u godinu i strogo su namjenska. Vode se na posebnom podračunu i njihov utrošak mora biti u skladu sa Planom i programom razvoja kojeg usvajaju zakonodavna tijela svih razina. To znači da nedavna nabavka sanitetskih vozila u iznosu od 400 000 KM bez PDV-a koju ovih dana radi gradonačelnik Mostara, jednako kao nedavna nabavka vatrogasnih vozila od strane ŽU CZ HNŽ su morale biti dio Plana i programa razvoja zaštite i spašavanja kojeg je usvojila Skupština HNŽ ili nepostojeće gradsko vijeće Mostara. No, budući da ni Skupština, kao ni gradsko vijeće nisu o tome diskutirali, niti im je ikada na ruke došao taj dokument, s pravom se postavlja pitanje kako je moguće trošiti namjenska sredstva ako za to ne postoji zakonska podloga? Nije moguće!
O svemu ovome očitovao se i inspektorat FUCZ još 2016. godine, kada je pokazao nezakonit višemilijunski utrošak namjenskih sredstava. No, što se dogodilo nakon toga?

Umjesto da se postupa po Rješenju inspekcije, u suradnji sa direktorom FUCZ Fahrudinom Solakom, izvješće se ignorira i onemogućava se inspekcija u daljnjem radu! Godinama se ne imenuje glavni federalni inspektor, a županijski inspektorati nikada se nisu ni oformljeni, iako za to postoji zakonska obveza. Postiže se prešutni koalicijski dogovor: Solak će neometano na razini Federacije moći trošiti namjenski novac za potrebe adrenalinskog turizma za rodbinu i (stranačke) prijatelje, dok će legitimni koalicijski partneri to neometano moći raditi na županijskim i nižim razinama. Sve će to papirima pokriti Vlada Federacije i županijske vlade, kao u slučaju HNŽ-a.
O svemu ovome smo mnogo puta pisali, izlagali u Skupštinama županija, slali dopise pravosudnim organima, ali uzalud. No, umoriti se nećemo. Možemo razumjeti da se u predizbornoj kampanji poziva građane na akcije čišćenja grada, pa se javi stranačka mladež i dužnosnici, mi sve to platimo svojim novcem preko Fonda za okoliš HNŽ. Možemo razumjeti i to da je to za mladež ulaznica za uposlenje u javna poduzeća i sl., ali nećemo dopustiti da to pređe u praksu. Građani Mostara ne plaćaju račune za čistoću i porez za zaštitu i spašavanje kako bi sami čistili grad i razvijali sustav zaštite i spašavanja kako bi se sponzoriralo stranku i stranačke dobavljače.

Ovu smo problematiku iznijeli i u Skupštini HNŽ prigodom rasprave o Proračunu i Zakonu o izvršenju Proračuna. Na prvoj sljedećoj sjednici od ministarstva financija ćemo tražiti izvješće o uplaćenim sredstvima na osnovu poreza za zaštitu i spašavanje, kao i izvješće o utrošku tih sredstava, koje ćemo prezentirati javnosti. Gradsku i županijsku vlast pozivamo da slobodno koriste „mladež” za radne akcije, slobodno nagrađuju svoje ljude za „humanost i doprinos zajednici”, samo ćemo konačno stati u kraj da se računi za to ispostavljaju žiteljima Mostara i HNŽ-a.

GO Mostar HRS
Silvio Bubalo

Tunel Sveti Ilija zatvoren za sav promet

5. ožujka 2019.

Kako je izvijestio Hrvatski auto-klub (HAK) na svojim službenim stranicama, tunel Sveti Ilija zatvara se do petka zbog sanacije revizionih okana.

Do tada svi vozači mogu koristiti alternativne pravce: smjer Zagreb – Dubrovnik: DC 39 (čvor Šestanovac – Dubci) – DC 08 (Dubci – Makarska), a smjer Dubrovnik – Zagreb: DC 62 (čvor Ravča – Ravča) – DC 512 (Ravča – Makarska).

Na čelo zagrebačkog Dinama prvi put u povijesti zasjela žena

5. ožujka 2019.

Izvršni odbor GNK Dinamo na svojoj redovitoj sjednici donio je odluku o razrješenju Igora Kodžomana s mjesta predsjednika Uprave kluba, a na njegovo mjesto imenovana je Vlatka Peras, dosadašnja članica Uprave GNK Dinamo dok će Igor Kodžoman ostati u klubu kao savjetnik Uprave.

Na čelo kluba je tako prvi put u povijesti zasjela žena. Kodžoman je po sili zakona bio prisiljen napustiti mjesto na kojem se do sada nalazio jer osobe koje su pravomoćno osuđene ne mogu obavljati posao na tako visokoj poziciji u sportu, javlja Hina.

Podsjetimo, Udruga članova Dinama ”Dinamo to smo mi” prijavila je sportskoj inspekciji Kodžomana i zatražila da mu se izrekne zabrana djelovanja u sportu te da se time automatski smijeni s pozicije u klubu. Kodžoman je na prekršajnom sudu pravomoćno osuđen zbog toga što GNK Dinamo nije u zakonskom roku objavio financijski izvještaj za 2017. godinu.

Na njegov mjesto imenovana je Vlatka Peras, dosadašnja članica Uprave kluba. Vlatka Peras rođena je u Zagrebu, 1977., a po zanimanju je magistra inženjerka zračnog prometa. Od 1998. radi u GNK Dinamo, najprije kao djelatnica odjela za odnose s javnošću, potom je radila u sportskom sektoru, da bi od 2005. postala voditeljica ureda Uprave kluba.

Početkom 2016. godine Peras je imenovana u Upravu GNK Dinamo sa zaduženjem za sektor ljudskih potencijala, javlja Hina.

“Izborom gospođe Vlatke Peras za predsjednicu Uprave GNK Dinamo mislim da smo učinili najbolju stvar. Radi se o osobi koja je stasala u Dinamu, počela od prve stepenice pa stigla do predsjednice Uprave. Gospođu Peras poznajem gotovo dva desetljeća. Cijelo to vrijeme razvijala se poslovno i ljudski i mislim da je ona potencijal koji će Dinamu jako dobro doći.

Isto tako vjerujem da će svojim znanjem, upornošću i trudom, zajedno s ostalim članovima Uprave, uspješno voditi Dinamo uz punu podršku svih organa upravljanja kao i mene osobno. Siguran sam da nam s njom na čelu Uprave kluba slijedi nastavak ovog uspješnog razdoblja u kojem se GNK Dinamo nalazi,” kazao je predsjednik Dinama Mirko Barišić.

Više od 193 tisuće umirovljenika danas dobiva više mirovine

5. ožujka 2019.

Više od 193 tisuće umirovljenika, korisnika Zavoda MIO Federacije Bosne i Hercegovine, danas će dobiti više mirovine. Riječ je o izvanrednom povećanju minimalnih mirovina, o čemu je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela odluku u veljači, odnosno odmah po usvajanju proračuna za 2019. godinu, piše Večernji list BiH.

Minimalne mirovine

Kako navode iz Zavoda MIO, u skladu s odlukom Vlade Federacije od 22. veljače 2019., minimalne mirovine bit će povećane za 3,2 posto te će se, s dosadašnjih 348,06 konvertibilnih maraka, iznos minimalne mirovine povećati na 359,20 maraka.

“Kako je spomenutom odlukom Vlade precizirano da primjena povećanja počinje od 1. siječnja, korisnici minimalne mirovine će pri isplati, uz uvećanu mirovinu za veljaču, dobiti i razliku između isplaćene i uvećane mirovine za siječanj 2019. godine”, navode iz Zavoda MIO.

Tako će korisnici minimalne mirovine danas dobiti po 370 konvertibilnih maraka (povećanje od po 11 konvertibilnih maraka za siječanj i veljaču). Iznosi ostalih mirovina ostaju na razini iz prethodnog mjeseca te, u skladu s tim, zajamčena mirovina iznosi 450,12 konvertibilnih maraka, dok je iznos najviše mirovine 2174,48 konvertibilnih maraka.

Novo povećanje

Kako su naveli iz Federalnog zavoda MIO, potrebna sredstva za isplatu mirovina za veljaču iznose oko 180 milijuna konvertibilnih maraka. Važno je naglasiti kako spomenuto povećanje mirovina nije i jedino u ovoj godini. Već u travnju pred umirovljenicima koji su korisnici Zavoda MIO Federacije Bosne i Hercegovine novo je povećanje mirovina. Riječ je o redovitom rastu svih mirovina.

Naime, Zakonom o mirovinskom sustavu, koji je na snazi od početka prošle godine, propisano je usklađivanja mirovina koje ovisi o iznosu rasta BDP-a i indeksu potrošačkih cijena. Ovo povećanje, odnosno usklađivanje, vrši se svake godine u travnju, a odnosi se na sve umirovljenike korisnike Zavoda MIO Federacije Bosne i Hercegovine, osim onih koji primaju maksimalan iznos mirovine od 2174,48 konvertibilnih maraka.

To znači kako će u svibnju uvećane mirovine dobiti više od 400.000 umirovljenika u Federaciji Bosne i Hercegovine. Iako još uvijek nije sa sigurnošću utvrđeno, mirovine će za travanj najvjerojatnije biti povećane za 3,5 posto.

U tom slučaju minimalne mirovine od travnja će iznositi 371,56 konvertibilnih maraka. Korisnici zajamčenih mirovina, koje trenutačno iznose 450,12 konvertibilnih maraka, od travnja će primati 465,75 konvertibilnih maraka, dok će, primjerice, onima koji trenutačno primaju 600 maraka mirovine, taj iznos rasti za 21 konvertibilnu marku.

Podsjetimo, prošle godine u travnju mirovine svim korisnicima Zavoda MIO Federacije BiH, osim onima koji primaju maksimalan iznos mirovine, uvećane su također za 3,5 posto.

Dva aktivna požara na području Tomislavgrada

5. ožujka 2019.

Na području općine Tomislavgrad u posljednja 24 sata izbila su četiri požara od kojih su dva i dalje aktivna.

Požar je trenutno aktivan na području naselja Bukovica, gdje je vatra prvo zahvatila suhu travu, a zatim se proširila na borovu šumu u neposrednoj blizini mjesne škole, doznaje Fena od tomislavgradskih vatrogasaca.

U gašenju tog požara uključeno je jedno vatrogasno vozilo s ljudstvom, dok je drugo vozilo u poslijepodnevnim satima upućeno prema Roškom Polju gdje gori nisko raslinje, a požar se proširio s prostora općine Posušje.

Vatrogasci upozoravaju kako su požari koji se događaju u ovo doba godine obično izazvani ljudskim faktorom, zbog nepažnje prilikom paljenja korova na oranicama.

U Hercegovini slabo jugo, pretežno oblačno s kišom

5. ožujka 2019.

Danas u Bosni i Hercegovini pretežno oblačno sa kišom.

Padaline su većinom slabe. Na vrhovima planinama snijeg. Vjetar u Bosni slab do umjerene jačine istočnog i sjeveroistočnog smjera.

U Hercegovini slabo jugo. Jutarnja temperatura zraka većinom između 2 i 8 stupnjeva.

Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 8 i 14 stupnjeva.

Svjetski prvak Ivan Kvesić na prijmu kod Grabar-Kitarović

5. ožujka 2019.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović primila je izaslanstvo Karate kluba „Hercegovina – Zagreb“, priopćio je Ured Predsjednice RH.

U izaslanstvu Karate kluba je bio i aktualni prvak svijeta u kategoriji do 84 kg Ivan Kvesić iz Širokog Brijega koji je, osim zlata na Svjetskom prvenstvu, u svibnju prošle godine postao i viceprvak Europe.
Prilikom susreta, predstavnici Karate kluba „Hercegovina – Zagreb” upoznali su Predsjednicu sa svojim aktivnostima usmjerenim na promicanje sporta i zdravoga života među mladima, kao i na poticanje i razvitak vrhunskog karatea.

Predsjednica RH podržala je nastojanja Kluba za uključivanjem što većeg broja mladih u karate i sport općenito te svima zaželjela dobre sportske rezultate, kako na profesionalnoj tako i na rekreativnoj razini.

Tijekom prijema razgovaralo se o važnosti sporta za društvo, položaju karate u Hrvatskoj i svijetu te važnosti obrazovanja tijekom i nakon završetka sportske karijere. Posebnu temu zauzelo je pitanje kvalitetnije podrške ženama u sportu.

Predsjednica je uputila čestitke povodom ostvarenih rezultata, a posebice na činjenici da su članovi i članice kluba osvojili 24 velike medalje.

Ivan se u svom govoru zahvalio na prijemu te izrazio nadu i obećanje da će Hrvatska dobiti prvu olimpijsku medalju u karate sportu.

Kako je Karate Klub Hercegovina Zagreb objavio na svojoj Facebook stranici prijemu su prisustvovali: Ivan Kvesić, Svjetski prvak i europski viceprvak 2018., Danijel Vučić – Glavni trener, dr. sc. Grgo Luburić – Predsjednik kluba, Mario Vučić – Glavni tajnik kluba, Boris Vujičić – Sportski direktor kluba, Stjepan Bešenić – član stručnog stožera te naše sportske uzdanice reprezentativci i reprezentativke, Anamarija Križan, Lucija Čatlak, Anđelo Kvesić i Ivan Martinac”.

Ukazao se Isus?! Pogledajte spektakularne fotografije zalaska sunca

5. ožujka 2019.

sunce_jesen — Foto: Hercegovina.in | Sunce se probija kroz maglu

Na nebu iznad talijanskog grada Agropolija prošlog se tjedna pojavio oblik koji neobično podsjeća na Isusa Krista.

Naime, Talijan Alfredo Lo Brutto iz svog je doma snimio fascinantne fotografije zalaska sunca, a spektakularni svjetlosni show mnoge je na društvenim mrežama podsjetio na Isusa Krista, prenosi Jutarnji.hr.

– Bio sam očaran onime što sam vidio. Ne dijelim često svoje fotografije preko društvenih medija, ali nakon što sam snimio ove, odmah sam pomislio kako ih i drugi moraju vidjeti. Tako su lijepe – izjavio je.

Nina Badrić oduševila fanove

5. ožujka 2019.

Nina Badrić bi uskoro trebala da održi svoj veliki koncert za Dan žena u splitskoj areni “Palladium”. U međuvremenu, pjevačica se odlučila za novi izgled.

Fotografijom je pokazala da se malo dotjerala pa napisala:

– Kako to opisati… ne mogu od sreće disati – napisala je poznata Hrvatica.

Fanovi su bili oduševljeni.

– Kako bilo ko drugi može pomisliti da je diva, kada postoji Nina Badrić – jedan je od komentara na sliku.

Strava u Njemačkoj: Obitelj iz Hrvatske izgorjela u požaru

5. ožujka 2019.

Žena i četvero male djece poginuli su u požaru koji je u subotu izbio u njemačkom gradu Nürnbergu.

Policija u Nürnbergu je za 24sata potvrdila da su preminula žena i njezino četvero djece imali njemačko državljanstvo, ali su useljeničkog porijekla iz Hrvatske.

Prije dolaska vatrogasaca, Muhamed H. iz Irana je pokušao provaliti u kuću i spasiti djecu čim je čuo vrisku, ali nije uspio. Vatra je bila stravična.

Kuća u kojoj su izgorjeli majka i četvero djece se nalazi u industrijskoj zoni. Prema izjavama susjeda, u kući je živjelo devet članova obitelji. Četvero odraslih članova obitelji je ozljeđeno.

”Rijeko imamo vatru ovakvih razmjera” ispričali su vatrogasci za Welt. Kada su došli na teren oko tri sata ujutro, cijela je kuća već bila u plamenu, a vatra je blokirala sve ulaze. Nisu se nikako mogli probiti do žene i djece.

“Tek rođeno dijete umrlo je u bolnici. Troje djece, stari četiri, pet i sedam godina, umrlo je na licu mjesta”, rekli su iz policije, a prenose njemački mediji./HMS/

Zašto “DAN HRVATA IZVAN REPUBLIKE HRVATSKE”?

4. ožujka 2019.

Činjenica je da velik dio hrvatskog naroda ne živi u granicama Republike Hrvatske (RH), već diljem svijeta – od Subotice do Punta Arenasa. U RH postoje razne percepcije o Hrvatima izvan RH. Znamo da postoji velika razlika između značenja riječi “percepcija” i “istina” – važno je da se konačno odredi što je istina, a što tek percepcija i prepozna vrijednost “dijaspore”. Među ciljevima ovog dana jest povezivanje Hrvata diljem svijeta i naglašavanje zajedništva jednog i nedjeljivog hrvatskog naroda – ali putem podizanja svijesti u RH o Hrvatima izvan RH, o njihovom značaju u Domovini, o njihovim potrebama, pravima i interesima, a i o njihovim mogućim dodatnim doprinosima RH.

Neki smatraju da dan “Dan Hrvata izvan RH” produbljuje uvjerenje da su Hrvati koji žive u inozemstvu različiti Hrvati od onih koji žive u Hrvatskoj. Jesmo različiti! Toga se ne moramo sramiti, niti zato ispričavati. Neki su otišli u svijet i vidjeli i naučili nešto novo, nešto drugačije – dok su sačuvali one osnove hrvatske vrednote. Ne znači ako smo različiti da ne može biti zajedništva. Baš suprotno. To smo dokazali 90-tih godina. Treba nam međusobno razumijevanje da se gradi zajedništvo među Hrvatima diljem svijeta. I to je jedan od ciljeva predloženog dana.

Neki Hrvati izvan RH imaju hrvatsko državljanstvo – a puno više ljudi nema državljanstvo; neki znaju hrvatski jezik, a više i više njih ne znaju. Tko je kriv za to? Trebamo se svi dobro pogledati u ogledalo – ima krivnje sa svih strana. Trebamo se svi pokrenuti. Žalosno je što 3/4 zagovarača npr. dopisnog glasovanja ili većeg broja saborskih predstavnika za Hrvate izvan RH uopće nemaju državljanstvo RH! Naši branitelji su se borili i ginuli za državnotvornost Hrvatske. Tko bi zamislio da u 2019. godini toliko malo nas vani ima hrvatsko državljanstvo.

U 28. godina nismo riješili temeljna pitanja vezana za Hrvate izvan RH – što se tiče položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini i pitanja državljanstva, dopisnog glasovanja i očuvanja hrvatskog jezika, među ostalim.

Ja osobno smatram da je potrebno da sva javnost u RH vidi koliko nas ima izvan granica RH i koliko nam je Hrvatska, suradnja i poveznica s njom i naš status bitan – i da želimo da se riješavaju ta temeljna pitanja (koja su se do sada riješavala previše sporo). Koliko je važno da se obilježi “Dan Hrvata izvan RH” u “dijaspori”, još je toliko važnije da se obilježi taj dan u Republici Hrvatskoj.

Želimo da se zasebno prizna koliko su Hrvati diljem svijeta sudjelovali u procesu stvaranja hrvatske države – kad je Hrvatskoj najviše trebalo – i da se zna da želimo i dalje sudjelovati u procesu razvijanja i usavršavanja Hrvatske – ne bi li se stvorile prilike za povratak.

Neki predlažu “Dan Hrvata” kao nacija – da slavimo zajedništvo – svakako, zašto ne. Ali to nije (i mislim da ne smije bit) smisao “Dana Hrvata izvan RH”. Želimo da se adresiraju pitanja Hrvata u BiH, Hrvata u Vojvodini, i Hrvata diljem svijeta… To su naše teme. I zato trebamo svoj Dan!

Zašto 22.08. – Dan “Kraljice Hrvata”?

Uz hrvatski jezik, kojeg nažalost u inozemstvu mnogih iz posljednjih generacija više ne govore, vjera jest obilježje hrvatskog naroda u iseljeništvu, gdje su naše crkve/misije najviše pridonijele očuvanju našeg zajedništva, identiteta i kulture, a i našeg hrvatskog jezika – i to puno prije nego što je RH uopće postojala. To se vidi najviše u zajednicama gdje postoje hrvatske crkve/misije (pogotovo u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Europi i Australiji). Gdje nema hrvatskih župa/misija (osim u slučaju nekoliko izuzetaka), teže je naći trag (kamoli organiziranu zajednicu) naših Hrvata. A najistaknutija povijesna hrvatska gesla, kao npr. “Bog i Hrvati” i “Vjera u Boga i seljačka sloga”, povezuju Hrvate sa svojom vjerom.

Kao djeca “dijaspore”, učili smo o sv. Leopoldu Mandiću, sv. Nikoli Taveliću, bl. Alojziju Stepincu, bl. Ivanu Merzu, i sv. Josipu (zaštitniku hrvatskog naroda), među ostalima, i u velikom broju naših župa/misija, vise njihove slike ili postoje vitraji koji su posvećeni njima. To su bitni likovi iz naše hrvatske povijesti i dragocjeni uzori, kompasi i uzori u svakodnevnom životu.

Ali – važno je istaknuti da veliki broj naši roditelja s područja RH i Bosne i Hercegovine su odrasli u dugovječnoj tradiciji štovanja Blažene Djevice Marije i da u teškim vremenima i nevoljama, narod se njoj okretao za pomoć. Hrvati su marijanski narod. Srpnja 1935. godine, zagrebački nadbiskup Ante Bauer, uz mladog nadbiskupa koadjutora Alojzije Stepinca, svečano su krunili Gospin kip u Mariji Bistrici – krunom izrađenom po uzoru na izgubljene, ali ne zaboravljene krune hrvatskih katoličkih kraljeva, Tomislava i Zvonimira, uz 30 tisuća vjernika koji su pjevali Mariji kao “Kraljici Hrvata”.

Raseljeni po cijelom svijetu, Hrvati (među njima, naši roditelji) su zadržali čašćenje Djevice Marije – i zato je najveći broj hrvatskih župa/misija u dijaspori posvećen Mariji – a nije mi poznato da postoji hrvatska župa/misija u dijaspori koja nema kip ili sliku i vitraji sa Kraljicom Hrvata – bilo to Marijom Bistričkom ili Sinjskom, Široko Briješkom, ili Međugorskom Gospom, među niz ostalih diljem RH i Bosne i Hercegovine.

Tu smo povezanost proslijedili svojoj djeci a sad želimo prihvaćanjem 22. kolovoza “Danom Hrvata izvan RH” osigurati da će budući naraštaji biti i dalje povezani s Hrvatskom.

Kad pomislim na predloženi blagdan, pomislim na svoje roditelje; na hrvatske svećenike i časne sestre koji su služili našem narodu i zajednicama u dijaspori tijekom godina; na svemu što su učinili tijekom njihovi života; i na njihovoj žrtvi da sljedećem naraštaju ponude priliku da se postigne nešto više. A “Kraljica Hrvata” je simbol te brige, majčinstva i njegovanja za obitelj i za zajednicu, jedino što dodatno ona brižno gleda na svoj narod razasut po cijelom svijetu. A sam blagdan u sebi bi nosio sintagmu “Kraljice Hrvata”, a ne Kraljica Hrvata-samo vjernika.

Ako nam je cilj zajedništvo hrvatskog naroda, predlažemo dan koji nas ujedinjunje uz poruke mira, razumijevanja, majčinstva, obitelji i Domovine!

Prijedlog 22.08. nije prijedlog Vlade RH – već je prijedlog većinske odluke Savjeta Vlade RH za Hrvate iz RH (čiji sam Predsjednik).

Kraljice Hrvata – ‘fidelissima advocata Croatiae’ (najvjernija odvjetnica Hrvata), budi svom narodu na pomoći!

– Ponosan Hrvat izvan RH

Prvi.tv

Od 2021. godine ukidaju se zimsko i ljetno računanje vremena

4. ožujka 2019.

Odbor Europskog parlamenta danas je izglasao sa 23 glasa “za” i 11 protiv da se 2021. godine ukine pomjeranje sata koje se desetljećima događalo dva puta godišnje, prenose agencije.

Ostaje na poslanicima da odluče koje će vrijeme, ljetnje ili zimsko biti usvojeno u budućnosti, a u EU postoje mimoilaženja u vezi s tim koje od ta dva vremena trebaju postati standard.

Mnoge države članice uspostavile su promjenu vremena tijekom naftne krize 70-ih, kao pokušaj uštede energije.

Od 1996. godine, sve zemlje Europske unije mijenjaju istovremeno svoje vrijeme.

Prijedlog sada ide pred Europski parlament i parlamente zemalja članica Unije.

Kolinda Grabar-Kitarović otvara vrata svog ureda za Hrvate iz BiH

4. ožujka 2019.

Ured predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović krajem ovog mjeseca otvorit će svoja vrata za Hrvate Bosne i Hercegovine.

Dan otvorenih vrata bit će održan 23. ožujka u 13 sati.

Iz Ureda predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović saopćeno je da se svi zainteresirani mogu prijaviti putem obrasca za prijavu najkasnije do 15. ožujka.

Mostar: Teško ozlijeđen šesnaestogodišnji suvozač na motociklu

4. ožujka 2019.

U prometnoj nesreći koja se sinoć dogodila u mjestu Krivodol u Mostaru, teško je ozlijeđen 16-godišnji dječak.

Prema informacijama iz MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije, godinu stariji M. S., koji je upravljao motociklom, oko pola sata prije ponoći izgubio je kontrolu nad vozilom, te je njegov suvozač prilikom pada zadobio teške tjelesne ozljede.

Očevid na mjestu događaja obavili su policajci MUP-a HNK, a motocikl je izuzet radi vještačenja.

O svemu je obaviješten i tužitelj mostarskog Županijskog tužiteljstva./HMS/

Članovi mostarske Borse Zadro, Marić i Frljić prvaci BiH u judo-u

4. ožujka 2019.

borsa_drzavno2020 (1) — Judo klub Borsa Mostar

Na održanom prvenstvu Bosne i Hercegovine u judo-u judo klub “Borsa” opet je ostvario zapažene rezultate. Prvenstvo je održano u sportskoj dvorani “Borik” u Banja Luci.

Tehnička organizacija turnira bila je na zavidnoj razini. Na državnom prvenstvu nastupali su svi kvalificirani natjecatelji iz preko 40 judo klubova, priopćeno je iz kluba. Državno prvenstvo je bilo za uzrast seniora i seniorki, te najmlađih natjecatelja – poletaraca i poletarki.

Borsa je osvojila ukupno 12 odličja (3 zlata, 1 srebro i 8 bronca).

Državni prvaci iz Borse su: Petar Zadro (sen.- 66), Domagoj Marić (sen.- Open) Petar Frljić (pol. – 55)

Viceprvaci su: Magdalena Frljić (pol. – 25)

Brončani su: SENIORI/KE: Aljoša Čvoro, Mario Jozeljić, Josipa Brvenik, Monika Zadro, Domagoj Marić.
POLETARCI/KE: Lovro Tipurić, Katarina Michalowicz, Mihaela Kordić.

[Best_Wordpress_Gallery id=”11″ gal_title=”Mostarskoj Borsi tri zlatne medalje sa judo Prvenstva BiH”]

Judo klub “Borsa”u posljednjih je deset godina u vrhu bosanskohercegovačkog judo-a, najtrofejnijeg olimpijskog sporta BiH.

U BiH sutra oblačno s kišom, na planinama snijeg

4. ožujka 2019.

U Bosni i Hercegovini sutra će biti pretežno oblačno s kišom.

Padaline će biti većinom slabe. Na vrhovima planinama snijeg. Vjetar u Bosni bit će slab do umjerene jačine istočnog i sjeveroistočnog smjera. U Hercegovini slabo jugo.

Jutarnja temperatura zraka većinom između 2 i 8, a najviša dnevna uglavnom između 8 i 14 stupnjeva. U Sarajevu će sutra biti oblačno. Povremeno slaba kiša može padati od sredine dana prema poslijepodnevnim satima.

Najniža jutarnja temperatura zraka oko 4, a najviša dnevna oko 10 stupnjeva.

Temperature zraka u 13.00 sati: Bjelašnica -2 stupnjeva, Ivan-sedlo 11, Livno i Sokolac 14, Bugojno, Sarajevo, Široki Brijeg i Trebinje 16, Drvar, Grude i Srebrenica 17, Bihać, Jajce, Mostar, Neum i Stolac 18, Gradačac, Tuzla i Zenica 20, Bijeljina, Doboj i Zvornik 21, Banja Luka, Prijedor i Sanski Most 22, priopćeno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH.

FENA

Blaž Slišković ima bezrezervnu podršku uprave kluba

4. ožujka 2019.

Blaž Slišković, njegov stručni stožer i cijela momčad imaju bezrezervnu podršku Kluba. Zrinjski se oglasio nakon domaćih 0:0 sa Radnikom, treće utakmice u nizu ovog proljeća bez pobjede.

S obzirom na veliki broj upita koji se prije svega odnose na status šefa stručnog stožera, ali i očekivani interes javnosti, HŠK Zrinjski želi potvrditi da glavni trener Blaž Slišković, njegov stručni stožer i cijela momčad imaju bezrezervnu podršku Kluba.

HŠK Zrinjski ne smatra potrebnim naglašavati da su ambicije kluba i dalje iste kao na startu sezone, a samim tim i da se od stručnog stožera i igrača očekuje puni angažman i nastavak borbe za oba trofeja,kaže se u reakciji kluba.

Nakon krađe i pljačke u Čapljini migranti ozlijedili policajca

4. ožujka 2019.

Pet migranata uhićeno je u Čapljini zbog pljačke i krađe automobila.

”U noći s nedjelje na ponedjeljak oko 01.40 sati, policijski službenici PU Čapljina lišili su slobode pet stranih državljana (migranata) inicijala A.M. (1991.) iz Alžira, T.A. (1986.) iz Sirije, J.M. (2001.) iz Sirije S.M. (2001.) iz Libije i H.S. (2001.) iz Sirije, zbog osnovane sumnje da su počinili više kaznenih djela na području Čapljine”, navodi se u priopćenju MUP-a HNŽ-a.

Osumnjičeni su navedenog datuma oko 00,10 sati izvršili razbojstvo u ugostiteljskom objektu brze hrane u Čapljini, te od uposlenice otuđili određenu količinu novca. Sat nakon, oko 01,10 sati, u ulici Braće Radić u Čapljini osumnjičeni su otuđili putničko motorno vozilo marke ”Mercedes”.

Koordiniranom akcijom policijskih službenika i policijskih patrola na terenu, osumnjičeni su locirani, te uz primjenu sredstava prinude lišeni slobode.

”Policijski službenici PU Čapljina morali su uporabiti silu, jer su osumnjičeni pružali aktivni fizički otpor, te je jedan policijski službenik zadobio ozlijede i hospitaliziran je Domu zdravlja Čapljina.

Provodeći krim-operativne radnje kod osumnjičenih je pronađen određen iznos novca i putničko motorno vozilo, gdje postoji osnovana sumnja da potiču iz izvršenih kaznenih djela”, priopćeno je iz MUP-a HNŽ-a.

Tužiteljstvo HNŽ o slučaju koji je potresao javnost

4. ožujka 2019.

O slučaju koji je na noge digao mostarsku javnost, a nakon apela jedne majke koja tvrdi da su joj djeca žrtve očevog zlostavljanja, između ostalog i seksualnog, danas su se, kako su to i najavili, oglasili iz Tužiteljstva Hercegovačko-neretvanske županije, u kojem se vodio postupak.

– Vezano za protestnu šetnju građana koja je održana u petak, 1. ožujka, u Mostaru, a povodom događaja o kojem se posljednjih dana plasiraju različite vijesti u medijima, iz Županijskog tužiteljstva u Mostaru priopćavamo da je u navedenom predmetu donesena naredba o obustavi istrage za krivično djelo bludne radnje, jer je nakon provedene istrage utvrđeno da nema dovoljno dokaza da je počinjeno navedeno krivično djelo – priopćili su iz Tužiteljstva HNŽ.

Iz ove pravosudne institucije istakli su da su odmah po saznanju, odnosno prijavi o počinjenom krivičnom djelu poduzeli sve procesne radnje, „uključujući saslušanje svjedoka, ispitivanje osumnjičenog, timska psihijatrijsko-psihološka vještačenja svih sudionika u postupku te su kod nadležnog suda pravovremeno ishodovane mjere zabrane približavanja osumnjičenoj osobi prema oštećenima“.

– S obzirom na to da su u navedenom postupku bila uključena i djeca, shodno odredbama Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima, u krivičnom postupku FBiH ne možemo izlaziti s detaljnijim informacijama. Naglašavamo da je Tužiteljstvo u navedenom postupku postupalo stručno i profesionalno te se odbacuju svi drugačiji navodi i špekulacije koje se pojavljuju u pojedinim medijima i društvenim mrežama – iznijeli su iz Tužiteljstva HNŽ.

Hrvati, pogledajte lice HEROINE iz BiH! Ovoj majci Armija je ubila tri sina i muža

4. ožujka 2019.

Sarafina Lauš, kojoj su u ratu pripadnici bošnjačke Armije BiH ubili trojicu sinova i muža u središnjoj Bosni, teško će dočekati pravdu. Čak 26 godina nakon zločina, u kojemu su dvojica njezinih sinova zarobljena, a zatim i ubijena, Tužiteljstvo je odlučilo okončati jedan predmet.

Naime, Županijsko tužiteljstvo središnje Bosne sa sjedištem u Novom Travniku obustavilo je istragu protiv bivših pripadnika Armije BiH osumnjičenih za kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, prenosi Večernji list BiH.

Zataškavanje zločina

Istraga protiv nekadašnjih pripadnika Armije BiH Omera i Jasmina Lukovića te Safeta Dahića obustavljena je s objašnjenjem da nema “dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili ubojstvo Hrvata na području naselja Ovnak nedaleko Travnika”.

Tim je dokumentom Tužiteljstvo u Travniku gurnulo prašinu na još jedan postupak za ratne zločine koji će vjerojatno zauvijek ostati nerasvijetljeni, jednako kao što je bio slučaj i s odsijecanjem glave Dragana Popovića tijekom 1993. godine, koji su počinili mudžahedini.

Gotovo četvrt stoljeća nakon ovog monstruoznog zločina počinitelj je proglašen neuračunljivim.

Dvojica od trojice ubijenih sinova Sarafine Lauš, Dragan i Miroslav, bili su zarobljeni u selu Čukle kod Travnika 8. lipnja 1993. godine.

“Jasno je utvrđeno kako ne postoji nijedan dokaz ni izjava svjedoka koji bi jasno potvrdili da su osumnjičeni Omer Luković, Jasmin Luković i Safet Dahić počinili predmetna ubojstva i da svjedok o tome ima neposredna i izravna saznanja, da ne postoji svjedok očevidac ubojstva niti svjedok koji bi osumnjičene na nesumnjiv način doveo u jasnu vezu s radnjama iz naredbe o provođenju istrage”, navodi se odgovoru tužiteljice Sanje Hodžić.

Sada će se istraga o ubojstvima dvojice braće Lauš te Bože Žabića “nastaviti” protiv nepoznatih počinitelja.

Prema navodima hrvatske strane, upravo su dvojica Zeničana odgovorna za ova ubojstva.

“Omer Luković, Jasmin Luković, Avdo Delić iz Čukala i Safet Dejić iz zeničkog sela Stranjani mogu dati brojne odgovore. Ako im se pitanja postave. No, nadležna pravosudna tijela to ne čine, ni dvadeset i više godina poslije”, upozoravala je u ranijim izjavama Sarafina Lauš.

Ona je sama bila zarobljena zajedno s Verom Žabić kada su zatražile pomoć za ranjenog Božu Žabića. Njih su pripadnici Armije BiH prisilili da ih odvedu do mjesta gdje su se krili ostali Hrvati iz Čukala. Pred njihovim očima bošnjački su vojnici tukli dvojicu njezinih sinova. A Jasmin Luković je svakodnevno tukao još jednog zarobljenika Ivu Stojakovića.

Savjetnik ministra Dan kasnije upravo je Safet Dahić došao u garažu gdje je više Hrvata bilo zarobljeno te ih je odveo iz garaže, nakon čega su ubijeni. Inače, napadnu operaciju na ovo hrvatsko selo zapovjedio je Šerif Patković, sadašnji savjetnik ministra za pitanja branitelja Federacije BiH Salka Bukvarevića.

Sarafina Lauš, uz Miroslava (1971.) i Dragana (1959.), izgubila je i sina Fabijana kojega su također ubili pripadnici Armije BiH, kao i muža Ivu (1939). I sama bila je žrtva Armije BiH. Osim u logoru u Čuklama, Sarafina Lauš bila je zarobljena u Zenici čitavih jedanaest mjeseci. Vratila se u središnju Bosnu gdje svjedoči golemu žrtvu Hrvata ovoga kraja.

Grude.com

Dalić objavio popis igrača za početak kvalifikacija za Euro 2020.

4. ožujka 2019.

Izbornik Zlatko Dalić objavio je popis igrača za početak kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2020. godine. “Vatreni” novi kvalifikacijski ciklus otvaraju protiv Azerbajdžana u Zagrebu 21. ožujka i Mađarske s kojom igraju u Budimpešti 24. ožujka.

Prvu utakmicu Hrvatska igra 21. ožujka protiv Azerbajdžana u Zagrebu, dok se druga utakmica igra tri dana kasnije protiv Mađarske u Budimpešti.

– Moramo nametnuti posjed i dominirati. Nadam se da će svi biti na raspolaganju, zdravi i odgovorni. Imat ćemo puno loptu u nogama i treba biti strpljiv. Bit će teško probiti bok Azerbejdžana, nemamo puno vremena za rad, ali svjesni smo svoje situacije da smo favoriti. Sve će ovisiti o nama. Bit ćemo strpljivi i na nivo. Očekujem potporu naših navijača te nam takvima ne može ništa – najavio je izbornik Zlatko Dalić utakmicu s Azerbejdžanom.

Lovre Kalinić nema kontinuitet dobrih nastupa u Aston Villi, a novo ime na širem popisu je Bruno Petković.

– Znam da je Kalinić imao dobrih obrana i ono što je pokazao na SP-u i u Ligi nacija je bilo jako dobro. Neki naši igrači nemaju zadovoljavajuću minutažu ili nisu u formi, a vidjet ćemo kad se Kalinić vrati što možemo očekivati. Petković je svojim igrama zaslužio pretpoziv.

– Naši igrači su u formi i to nas raduje. Ima dosta novih imena na našem radaru poput Petkovića i Pongračića. Pratili smo i igrače po HNL-u iz Dinama, Rijeke i Hajduka, a sigurno ćemo ih pratiti i dalje te ovisno o rezultatima i pozvati u reprezentaciju. Drago mi je da je počeo dobro igrati nakon godina lutanja po Italiji i sad mu sve dolazi na naplatu – dodao je Ivica Olić.

Stadion u Budimpešti rasprodan je, a Hrvatsku će u glavnom gradu Mađarske čekati uzavrela atmosfera.

– U Budimpešti nas čeka zahtjevna utakmica, mi smo sad magnet za sve jer dolazimo kao viceprvak svijeta. Jesmo favoriti, ali moramo biti jako ozbiljni i shvaćati svaku utakmicu na takav način. Radimo skauting, pripremamo se za svaku utakmicu jer naša grupa naizgled izgleda lako, ali Mađarska, Slovačka i Wales su nedavno prolazili grupnu fazu Europskog prvenstva te nas sigurno očekuju teški susreti, pogotovo onaj u Budimpešti – osvrnuo se Zlatko Dalić.

Nakon ozljede Šime Vrsaljka počeo se spominjati mogući povratak Darija Srne, ali od toga neće biti ništa. Na poziciji desnog bočnog igrat će Jedvaj, Milić, a možda i Vida, dok je u pričuvi Karlo Bartolec.

Popis igrača za kvalifikacijske utakmice za Euro 2020. protiv Azerbajdžana i Mađarske

VRATARI: Lovre Kalinić (Aston Villa), Dominik Livaković (Dinamo), Simon Sluga (Rijeka)

BRANIČI: Domagoj Vida (Bešiktaš), Dejan Lovren (Liverpool), Tin Jedvaj (Bayer Leverkusen), Duje Ćaleta-Car (Olympique Marseille), Antonio Milić (Anderlecht), Borna Barišić (Glasgow Rangers), Marin Leovac (Dinamo)

VEZNI: Luka Modrić (Real Madrid), Ivan Rakitić (Barcelona), Mateo Kovačić (Chelsea), Milan Badelj (Lazio), Marcelo Brozović (Inter), Marko Rog (Sevilla), Mario Pašalić (Atalanta), Filip Bradarić (Cagliari)

NAPADAČI: Ivan Perišić (Inter), Andrej Kramarić (Hoffenheim), Ante Rebić (Eintracht), Marko Pjaca (Fiorentina), Nikola Vlašić (CSKA Moskva), Josip Brekalo (Wolfsburg)

Predpozivi: Karlo Bartolec (Nordsjaelland), Bruno Petković (Dinamo), Marin Pongračić (RB Salzburg), Josip Posavec (Hajduk)

24sata.hr

Slaven Raguž: Politička nekonzistentnost i licemjerstvo Hrvate koštaju više no velikobošnjačka unitaristička politika

4. ožujka 2019.

Dragan Čović je već na plenarnoj sjednici Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH najavio formiranje vlasti na svim razinama, iako postoji odluka Predsjedništva HNS-a o neulasku u vlast na svim razinama, izuzev županijskim, dok ne bude izmijenjen Izborni zakon BiH kao conditio sine qua non.

Odmah nakon te sjednice HNS-a krenule su priče da se ta odluka Predsjedništva odnosila samo na federalnu razinu, a sada, kada je izvjesno formiranje Vijeća ministara BiH te su se kristalizirale i većine u FBiH, i te priče su utihnule. Izborni zakon se više ne spominje, a oni rijetki koji ga spominju, govore o “spremnosti na izmjene zakona”, a ne u izmjenama kao preduvjetu za razgovore.

Hrvatska politika se, nažalost, ponovno svela na uhljebljivanje kadrova HDZ-a BiH, dogovore o resorima i razmještanje vječno istih kadrova na ista ili nova radna mjesta. Ponovno se opravdanje o majorizaciji i nametanjima zlorabi za uskostranačke interese.

Načelo izvrsnosti o kojem se govori u Deklaraciji HNS-a BiH svelo se na ponovno situiranje političkih karijerista, s više desetljeća staža, po raznim funkcijama bez ikakvih rezultata i efekata za opće dobro i svelo se na eutanaziranje kakve.takve oporbe ustupanjem nekih, za vladajuću stranku, nebitnih pozicija.

Hrvate najviše košta politička nekonzistentnost i licemjerstvo te je to trenutno veći problem no velikobošnjačka unitaristička politika, drži Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) BiH.

HFC Zrinjski slavio pobjedu 4-5

4. ožujka 2019.

Uvertira pred gradski derbi u idućem kolu prvenstva.

HFC Zrinjski je sinoć ostavio srce na terenu i zato su nagrađeni s tri nova boda. Imali su dobar ulazak u utakmicu, ali i jakog protivnika koji se vratio u igru i preokrenuo rezultat.

Ipak, sinoć su pokazali karakter te su došli do preokreta i pobjede 4:5. Nastavljen je niz dobrih rezultata, a nova pobjeda bit će dobra uvertira pred gradski derbi u idućem kolu prvenstva.

Navijačka priča o prijateljstvu Torcide i navijača Benfice

4. ožujka 2019.

Ovu priču o jednom sudbinskom prijateljstvu možemo započeti 22. studenoga 1994., kad je u ranim popodnevnim satima Dena parkirao naš kombi pred stadionom Luz u Lisabonu. Bio je utorak, a na put smo iz Splita krenuli u subotu navečer: tih 3200 kilometara prevalili smo za oko 65 sati.

Igrom slučaja, upravo sam ja prvi izašao iz kombija. Desnu sam nogu već stavio na tlo, a lijeva mi je još bila u kombiju kad mi je prišao taj nepoznati mladić u dresu Benfice: krupnim crnim očima gledao je u mene i nešto me pitao.

“Es u Torsida Split?” razabrao sam mladićeve riječi: pita jesam li ja splitska Torcida.

Bio sam u nezgodnom položaju za tučnjavu, jer mi je pola tijela još uvijek bilo u kombiju. Instinkt mi je šaptao da se ništa loše neće dogoditi, ali sam bio svjestan da smo parkirali u “srcu neprijateljskog teritorija”, baš ispred protivničkog stadiona na kojem će sutra Hajduk zaigrati protiv Benfice. Bio sam svjestan i da imamo navijačka obilježja gostujućeg kluba – kombi je bio pun Hajdukovih zastava, a sva devetorica nosili smo Hajdukove dresove, šalove, kape… U navijačkom svijetu to se smatra velikom provokacijom, na koju navijači domaćeg kluba često reagiraju nasiljem, braneći svoj simbolički teritorij od gostujućih uljeza.

“Si”, odgovorio sam mladiću, nakon što sam se iskobeljao iz kombija i stao čvrsto na obje noge.

“O, amigo!” viknuo je mladić i snažno me zagrlio. I ja sam njega mahinalno zagrlio. A onda su i moji prijatelji prošli istu proceduru: tip ih je sve izgrlio, svakome ponavljajući mantru “Amigo, amigo, amigo…”

Potom nas je poveo u utrobu stadiona Luz, u navijačke prostorije No Name Boysa, kako se nazivaju najvatreniji navijači Benfice. Dvadeset pet godina je otada prošlo, ali mislim da nijedan član Torcide Kombi nije zaboravio ljude koje smo u tim prostorija upoznali i nevjerojatne trenutke koje smo s njima proživjeli.

Navijači ili policajci u civilu?

Čim smo se spustili u navijački klub – okićen zastavama i drugim navijačkim obilježjima Benfice – jednog po jednog su nas odvajali, prislanjali uza zid i fotografirali, nakon čega su nam uzeli osobne karte. U trenutku paranoje učinilo mi se da sam maloprije pred stadionom možda sve krivo procijenio i naivno odveo ekipu u klopku. Dok me simpatična crnokosa cura s kapom No Name Boysa i fotoaparatom u ruci – koja se predstavila kao Claudia – namještala pred zidom, pomislio sam da su to možda sve portugalski policajci u civilu, preobučeni u navijače Benfice, koji nas iz nekog razloga sada fotografiraju za policijsku kartoteku. Zašto bi nas inače snimali i uzeli nam osobne karte?

Uto je Claudia nestala, a momci u dresovima Benfice dali su nam svakome po pivo i tutnuli nam u ruke neke marokanske cigarete koje su zanimljivo mirisale. Nismo stigli ni popiti to pivo, a Claudia se vratila s našim osobnim kartama i snopom plastificiranih iskaznica, od kojih je jednu dala meni: ispod navijačkog loga No Name Boysa vidio sam svoju fotografiju i pročitao svoje ime. Deset minuta od dolaska pred stadion Luz bio sam registrirani član udruge najvjernijih navijača Benfice, kao i ostala osmorica iz kombija. U navijačkom svijetu to je velika, iznimna počast: kao da neko indijansko pleme primi nekog bijelca za svog člana.

Čime smo nas devetorica zaslužili taj nevjerojatni doček?

Da bih to objasnio, moram se vratiti deset tjedana unatrag. Tog 14. rujna 1994. Hajduk je u Splitu igrao protiv Benfice, a ja sam se s Čmuljom i Hansom već prijepodne uputio na Rivu. Čim smo stupili na Rivu, netko nam je rekao da je u grad došlo devet navijača Benfice, uključujući i jednu djevojku, da su stigli nekakvim kombijem i da ih ekipa upravo opija u kafiću kod Vjeke, na sredini Rive.

I doista: zbunjeni, ali nasmijani navijači Benfice, s oznakama No Name Boysa, stajali su izmiješani s torcidašima, s pivom u rukama, i već pomalo staklastih pogleda slušali te navijačke pjesme na njima nepoznatom jeziku. Upoznao sam se sa svima, ali nisam uspio zapamtiti sva imena. U sjećanju mi je najviše ostao Gullit, za kojeg se jasno vidjelo da je vođa lisabonske skupine – bio je znatno viši od ostalih i imao duge dreadove, pa je doista podsjećao na slavnog nizozemskog nogometaša Ruuda Gullita – i njegova cura Rita, krhka djevojka crne kovrčave kose, te simpatični mangup Pedro, kojeg smo Čmulje, Hans i ja odmah poveli u razgledavanje Dioklecijanove palače.

Pedro je znao engleski i u početku bio razgovorljiv, ali kako su ulice u palači postajale sve uže, sa sve manje prolaznika, i on se nekako gasio, dok se odjednom nije zaustavio i rekao:

“Ali ja vam nemam novca.”

Trebalo nam je par sekundi da shvatimo kako je nesretnik pomislio da ga želimo opljačkati. Tada smo mu sve objasnili: večeras je prva europska utakmica na Poljudu nakon punih sedam godina. Pedro, bili smo kažnjeni dvogodišnjom suspenzijom zbog suzavca bačenog 1987. protiv Marseillea, pa je došao rat, pa nam Uefa zbog rata nije dala igrati domaće utakmice u Splitu i Hrvatskoj… Ukratko: ti si, Pedro, prvi strani navijač u našem gradu nakon sedam godina. Znači da je život opet postao normalan, razumiješ?

“A mi smo bili spremni na teške batine”, rekao je tada Pedro i objasnio nam: u portugalskim medijima Torcida je bila predstavljena kao zloglasna huliganska grupa koja protivničke navijače baca u more, a na svom stadionu sama sebi ispaljuje suzavac, pa je zato i Uefa morala izbaciti Hajduk iz Europe.

“Lipi moj, mi smo žedni ovog ludila”, odvratio mu je Čmulje. “Sedan godina nismo vidili prave utakmice, od tog prokletog suzavca. Sad te volin, cilog bi te izljubija, po gradu bi te nosija, samo da bude još ovakvih srida.”

Dajte mi da platimJoš smo se te srijede družili s Pedrom, a uoči same utakmice naletjeli smo na njega u blizini Poljuda: naslonjen na zid kod Bobisove slastičarnice, promatrao je svijet posve staklenim očima. Očito pijan, jedva je stajao na nogama.

“Nitko mi nije dao da išta platim”, samo je promrmljao.

Na utakmici smo jasno vidjeli No Name Boyse: bili su u prvom redu tribine Zapad, po sredini tribine. Kad su u jednom času podigli transparent “Freedom for Croatia”, krcati stadion na Poljudu je eksplodirao od zahvalnog pljeska. Nitko tada nije slutio da će se njihov kombi na povratku iz Splita za Lisabon survati s ceste i da će ih troje poginuti: Rita, Gullit i Tino. Pedro je bio među preživjelima.

Ispostavilo se da su naši lisabonski prijatelji stradali praktično pred kućom, na zavojitoj brdskoj cesti kod gradića Badajoza na španjolsko-portugalskoj granici, niti 200 kilometara od Lisabona. Izgleda da ih većina nije znala voziti, pa je vozio pretežno Gullit, koji je navodno u noći zadrijemao za volanom…

Dva i pol mjeseca kasnije krenuli smo na uzvratnu utakmicu u Lisabon: momčad i većina navijača avionom, a nas devetorica kombijem. Među ostalim, tim načinom putovanja htjeli smo izraziti i spomen na stradale portugalske navijače s kojima smo se družili u Splitu.

Da bismo izbjegli njihovu sudbinu, razradili smo pravi vojnički plan. Svih devet ćemo se mijenjati za volanom: smjena traje tri sata. Šestorica u srednjem i zadnjem redu kombija mogu spavati, piti ili raditi što žele, ali u prvom redu oba suvozača moraju biti budna, trijezna i paziti na vozača: nakon tri sata vožnje volan preuzima bliži suvozač, dotadašnji vozač odlazi u zadnji red na piće, spavanje ili odmor, dalji suvozač postaje bliži suvozač, a netko od ostale šestorice prelazi na mjesto daljeg suvozača.

Taj je rotacijski sistem djelovao savršeno: bez zaustavljanja smo protutnjali kroz Italiju, Francusku i Španjolsku, a kad smo treće noći došli do Badajoza, odlučili smo tu prespavati i dalje nastaviti tek ujutro, kad se razdani.

Ujutro smo krenuli na tu posljednju dionicu od 200 kilometara do Lisabona, i stigli pred stadion Luz u rano popodne, gdje nas je dočekao taj nepoznati momak u dresu Benfice s početka teksta, i sproveo nas u prostorije No Name Boysa. Vidjevši da smo došli kombijem, istim putem i istom cestom kao i njihovi poginuli prijatelji, navijači Benfice su nas prigrlili kao rod najrođeniji.

Dugo smo tog dana ostali u njihovom navijačkom klubu. Sa šanka su nam neprestano stizale pive, a domaćini nisu dopuštali da išta platimo. Pričali smo na kombinaciji portugalskog, engleskog, hrvatskog i tjelesne mimike, i nismo ih baš sve mogli razumjeti, a nisu ni oni nas, ali bilo je očito da nas tretiraju kao braću.

Do dugo u noć i cijeli sutrašnji dan, uključujući i noć nakon utakmice, nas devetorica iz kombija uživali smo gostoprimstvo čije je razmjere teško opisati. Na nekoj smo plaži čak odigrali nogometnu utakmicu: Torcida protiv No Name Boysa. I to je ispalo nekako sudbinski, jer je kod rezultata 5:5, par minuta prije kraja, odjednom pukla lopta, a drugu nismo imali.

No Name Boysi su nas vodili po gradu navijačkom pivskom turom i nisu dopuštali da išta platimo. U nekom trenutku smo uočili da pivo kupuju samo nama, a da za sebe nemaju para: mnogo je truda i moljakanja trebalo da ih nagovorimo da nam dopuste da i mi njima platimo rundu.

Ta se naklonost domaćih navijača prenijela i na skupinu od 50-ak torcidaša koji su u Lisabon sutradan stigli avionom, šokiravši se dočekom u zračnoj luci. Jer dočekali smo ih nas devetorica iz kombija i mnoštvo No Name Boysa oko nas: Portugalci su organizirali navijački konvoj do aerodroma, s našim kombijem u sredini kolone, i tako nam omogućili da dočekamo prijatelje iz aviona.

I avionska Torcida odmah je bila lijepo ugošćena i zbrinuta – pa je najstariji lisabonski torcidaš, tada 40-godišnji Kele, u jednom času rekao: “Čoviče, bija sam na priko 250 gostovanja, ali ovo nisam nikad doživija” – ali bilo je očito da nas devetorica iz kombija imamo poseban tretman. Dobili smo čak i poklon-paket: devet majica, devet šalova, devet fotografija Claudija Caniggie (sjajni argentinski nogometaš tada je igrao za Benficu), devet privjesaka i devet naljepnica. Kasnije ćemo doznati da su nam htjeli pokloniti i navijačke kape, ali su ih skupili samo osam, pa ih je bilo sram.

No Name Boysi su nam darovali i devet besplatnih ulaznica za utakmicu, ali ih nismo uspjeli iskoristiti jer nas je u međuvremenu oteo glavom i bradom predsjednik Benfice, senor Manuel Damasio Soares Garcia, koji je inzistirao da nas on osobno i besplatno uvede na stadion. Uzalud smo čovjeku govorili da ne treba, da već imamo besplatne karte – na kraju smo na stadion ušli u njegovoj pratnji, uz najavu službenog spikera i ovacije pedeset tisuća ljudi na stadionu Luz.

Dvadeset pet godina je prošlo otada, ali i danas zorno vidim prizore s tog putovanja. Velike crne siluete bikova pokraj španjolskih cesta. Noćna kiša oko Madrida, baš za vrijeme moje vozačke smjene. Scena u kojoj usred Guadalajare Džekson nalazi telefonsku govornicu (tada nije bilo mobitela) i naziva lokalnu radiostanicu u Solin, te izjavljuje izravno u eter: “Torcida Kombi pozdravlja Torcidu Avion i želi joj maglu na aerodromu”. Pedro u mojoj hotelskoj sobi u Lisabonu: to više nije onaj veseli mladić iz rujanskog Splita; sada je to teško potreseni čovjek koji jedva govori.

Pamtim i posjet Gullitovu grobu u siromašnoj četvrti Lisabona: muškarci u bijelim donjim majicama i žene u šarenim suknjama sjede na dovracima kuća i bezizražajnim pogledom skeniraju došljake. S nadgrobne ploče saznajem da se Gullit zapravo zvao Jorge Eduardo Lima Mauricio i da je poginuo dva tjedna nakon 22. rođendana.

Ponekad se sjetim i posljednjeg lisabonskog kadra, prije nego što smo se u četvrtak ukrcali u kombi za povratak: Paolo trči za mnom i gura mi u ruku navijačku baklju: “To zapali u nedjelju, protiv Dinama!”

Jer mi se nismo vraćali u Split, nego smo išli u Zagreb, gdje je u nedjelju Hajduk igrao prvenstvenu utakmicu protiv Dinama. Stigli smo u Zagreb na vrijeme, a pred maksimirskim stadionom skupina Bad Blue Boysa fizički je napala dvojicu članova Torcide Kombi – Denu i Kiku. Ono što smo pomišljali da nam se može dogoditi pred stadionom Luz u Lisabonu, dogodilo nam pred stadionom Maksimir u glavnom gradu naše države. Srećom, upravo su Dena i Kike bili najkorpulentniji ljudi u kombiju, pa su se uspjeli obraniti, te je Dena kasnije mogao reći da krv na majici nije njegova.

Možda bi na kraju bio red kazati koju o kasnijim putanjama članova Torcide Kombi, danas već sredovječnih ljudi. Za one koji misle da su nogometni navijači nužno huligani i propalice, možda je zanimljivo navesti da smo nas devetorica stekli sedam fakultetskih diploma, a četvorica su stigli i do poslijediplomskih studija.

Džekson je danas ribarski inspektor Europske unije, s radnim mjestom u Španjolskoj. Dena je šef sale na jednom od najvećih kruzera koji plove između Srednje i Južne Amerike. Lujo je inženjer u solinskoj Tvornici cementa Cemex. Kike je ribarski inženjer, direktor ribolova i uzgoja tuna u jednoj od vodećih hrvatskih tvornica ribe. Čmulje radi u financijskoj, Frane u turističkoj, a Runje u trgovačkoj branši. Đela se povukao na Brač i bavi se malim ribolovom. Jedino sam ja propao u životu, zaglavivši u novinarstvu.

Jutarnji list

UrbanObserver

UrbanObserver