Koliko god se trudim napraviti što bolju pripremu pred svaki izlazak u ovo čarobno gorje, uviđam da sam bez vodiča tek prolaznik koji ne vidi ono što bi trebao te da nisam u stanju opisati što to zapravo vidim
Priče iz Hercegovine: Marko, ostade ti rakija!
Gomile beskorisnog stijenja, ostatci kuća iz nekadašnjih sekundarnih naselja a koja su u davno vrijeme zapravo bila gdjegod i primarna, suhozidi koji se s neba gledani vjerojatno čine nekakvim mističnim znakovljem i pismom Zemljana iz vremena kad su bili nomadi, od nicanja prve pa do sleđivanja posljednje planinske travke, vodene nakupine koje se pojave ondje gdje ih najmanje očekujete, naknadno postavljani spomenici nad tajnovitim grobovima, šumarci koji imaju priče koje sam ne mogu doznati i štošta drugog te osobito nerijetko i neugodna samoća u pustarama u kojima vam može zakazati auto ili ćete zalutati, učvrstili su me u odluci da pokraj sebe uvijek moram imati nekoga tko zna gdje idem e da bih znao i zašto uopće idem. Stari Šudur je jedini na kojeg sam naišao a koji nikakva pitanja ne postavlja, njegov je ruksak uvijek spreman, kao da stalno iščekuje hoće li ga netko pozvati u predjele njegova djetinjstva. Šudur se budi s prvim cimskim pijetlom i inzistira da se polazi rano. Dobro, može i rano.
Eko-država
Noć prije nastavka avanture, na televiziji sam slušao izjavu predsjednika županijske Turističke zajednice Semira Temima, a koji je najavio kako će sljedeća turistička sezona u okolini Mostara imati u ponudi i zalaženje u ove prostore, ove koje godinama, kao kiša okolo Mostara, obilazim i nastojim približiti ljudima. Iskreno, drago mi je da sam to čuo. Samo što bih volio da se više ne koriste ti ofucani pojmovi tipa ”potencijali”, ili ”neiskorišteni” prirodni resursi ili ljepote, jer nije dobro kad čovjek novog vremena skuži negdje nekakav potencijal i nastoji ga iskoristiti. Ajmo se dogovoriti da ćemo se, recimo – poslužiti tim resursima i ostaviti ih lijepima i divljima, kakvi sada jesu i ne ostavljati nikakva traga za sobom. Ali, da je ovaj golemi prostor, tamo od padina Prenja i Čvrsnice, Drežnice, Raške Gore pa evo do ovih pustara i Blidinja, cijela jedna eko-država, uglavnom nepoznata ljudima izvan planinarskih u sličnih krugova gola je istina i velika šteta.
Ovdje ”posla” imaju tragači za špiljama, mineralima, endemskim biljem, leptirima i drugim životinjama, arheolozi ili povjesničari, tragači za predajama i pričama, ukratko – svi. I nitko ne mora biti nužno profesionalac.
Naišli smo na skupinu lovaca, na njihovom redovitom zbornom mjestu ovdje, podno zaselka Kulašin, na usputnoj livadi. Dosta ih je a samo jedan karabin vidim. Pa ne bih rekao da idu ”pod mus” nešto ustrijeliti, možda će zaganjati kakva vepra, ali u svakom slučaju će se naći na kakvom lovačkom loncu ili tepsiji. Uz planinare i bicikliste, lovci najviše krstare ovim širokim prostorom.
”Ustavider vodin!”, prenu me Šudur iz nezaokružena razmišljanja usred Bogodola. ”Vodin ti živi rudar Marko Vrljić, moga bi i on s nami! Markooo, ooo, Markooo… Ma di ga đava nosa iz kuće vako rano! Ooo, Markoooo.”
”Ooo, Marko! Di si, evo te Šudur traži”, zavikat će i žena upravo izišla u jutarnji mraz. Gospođa Kata zazvala je muža Marka koji se ukazao iz sušnice nad kojom se vije dim. I taj s pijetlovima ustaje. Pozvaše nas u kuću. Topli šporet, raspelo, slike svetaca i djece s unučićima, klasika. Odmah na stol kava, rakija, sir, suho meso, domaći kruh… Zar nismo u žurbi, Šudure? Ajde, nije Čabulja zec da pobigne! Dobro.
Marko je zanimljiv, jako zanimljiv osamdesetogodišnjak, nekadašnji rudar. Trebao je sa ženom davno sići u grad gdje inače živi, ali kako godine nailaze, njih dvoje se sve teže spuštaju dolje u te gužve. Kata ima vrlo praktične, ženske razloge:
”Kad se u gradu živi, unda se mora gracki živit! Ne moreš ti bit u Mostaru a odat raščupane kose i živit seoski. Nije to br’te ured. Moraš otić vrizerki. A u Bogodolu ne moram. Moram otić zubaru i misecima se mučit dok on sve to ne napravi, a vodin ne moram. Kad budem spremna na vrizerku i zubara, unda ću i sać doli! Ku’ ćemo iz ove lipote…” Ode Kata ubrat koji list raštike, imaju oni u omanjem vrtu u kojega je Marko navukao zemlju – svega. Zima je i raštika je najmanje dvaput tjedno na jelovniku.
”Donesider, Marko, čoviku univormu da je vidi!”, Šudur će.
”Donesider, Kate, univormu, oće čovik da je vidi!”, Marko će.
”Mogli smo to kad se vratimo.” i ja ću, premda ni ne znam od kud bi se trebali vratiti jer ne znam ni kamo će me povesti. Rudarska odora i kapa u Marku su izazvali ponos. U toj je odori bio sa Šudurom i još pokojim živim rudarom na predstavljanju knjige D. Vidovića, ”Mostarski rudnici”.
Marko je jedan od najglasovitijih rudara. Zapravo nije kanio biti rudar. Htio je na željeznicu, takvo što. Zaposlio se na Staroj jami, čekajući da mu se negdje drugdje riješi zamolba. I dočekao mirovinu kao rudar! Ta Stara jama se više puta nalazila pod vodom. I Marko s njom. Bio je fizički radnik sve dok se ta nevoljna rupa u Orlacu napokon nije zatvorila. Onda je položio ispit za pomoćnog kopača. Da, da, dragi moji. Nisi mogao ni pomoćni kopač bit ako nisi položio ispit… Radio je na svakoj novootvorenoj jami i svašta proživio.
”Ajmo mi, ljudi, pa ćemo usput o svemu!”
Ajmo.
”Oj, Markane moj, ostade ti rakija, nader’ ti!” ispružila je Kata bočicu s bistrom lozom, te uz Šudurove tri pive koje je ugurao u torbu, eto fine količine alkohola, ”za ugrijat se.” Još nisam čuo da se netko pivom pred Božić grije, niti sam čuo za ženu koja trči za mužem i nosi mu rakiju! Slava starim brakovima!
Zlatna značka
Uspinjali smo se zavojitim putom, dobro proširenim i nisam očekivao tako dobar put ovuda. Starci kažu da je put rezultat nastojanja njihovog susjeda Vlade Čuljka, Vlado je dobar čovjek a starina mu je gore, a uvijek je bio u nekim strukturama i ima lijep status u aktualnoj vladajućoj strukturi.
Spominju puno toga što je Vlado pomogao da se obnovi, a ponajviše je pomogao na obnovi komunikacija, škola, crkava itd… Ajde, fino. Ako bude doma, navrnut ćemo kod njega, kažu starci.
Njihov razgovor pun je zanimljivih detalja te mi ga je teško pratiti i pamtiti jer njih ne zanima ništa okolo. A mene zanima. Otvaraju se panorame, pogledi na široke doce i planinske kose, posvuda oni kameni ”znaci”. Na jednoj koti ima života, nekoliko čvrstih objekata i povelika štala. To je posjed Radovana Prskala Galića iz Bogodolske Ladine, puno je ovaca u njega i ne mogu sve stati dolje u zaselku, pa je, evo, i ovdje organizirao njihov boravak i kako je jedini stočar ovdje, onda su ovcama na raspolaganju sve ove livade koje su ponegdje iznenađujuće široke. Oćemo li mu navrnut, pita Marko a Šuduru se baš ni ne da jer su u Galića opaki psi i jedan ga je, ako sam dobro shvatio, jesenas dolje u Ladini zgrabio za ”prkno”! Iz Markove priče razabirem da je dvadeset i četiri godine proveo kao pripadnik čete za spašavanje i da je po mračnim jamama naše zemlje doživio svašta, da je vadio ljude koji gore a da je i on nekoliko puta pomalo gorio. Najteže mu je bilo izvlačiti tijela mrtve subraće koju za života nikada nije upoznao, kako je to bilo za jedne velike nesreće u rudniku u Brezi. Bio je hrabar i izdržljiv, a negdje na zalasku kopačke i spasilačke karijere – a u međuvremenu je postao KV kopač – 1984. godine iz Sarajeva je stiglo rješenje kojim mu se dodjeljuje zlatna značka, a rudari su te kolege iz poštovanja zvali ”vitezovi”. Markov život je drama, tu sumnje nema premda on o njemu govori kao o odigranoj utakmici s povoljnim rezultatom, bez vidnijih uzbuđenja.
Otvaraju se rajski dolovi njedara Čabulje. Planina jest suha i bezvodna s ove strane, ali je prelijepa.
Ovaj bolji dio puta još traje. Eno Vladine kuće! uglas će njih dvojica, i, stvarno, lijepa, vrlo lijepa nova kuća izvila se iza velike krivine nad velikim poljem punom ostataka nekadašnjeg sela. Kuća nema ogradu, a po uređenom vrtu jezde tri golema psa, takve još ne vidjeh. Kavkaskog su podrijetla i ne mogu se prisjetiti te rase. Oni bi da iz’đemo i pozdravimo Vladu, ali neka me nervoza dohvatila zbog tih lijepih pasa. Nikog pred kućom ne vidim, a ne znam ni kako će reagirati ova tri gizdana na nepoznate ljude, pa potsjetih starce da doista nemamo vremena. Uskoro smo stajali nad golemom udolinom ispresijecanom suhozidima i ostatcima kuća. Sve kuće su bile stisnute jedna uz drugu i sve u dnu livada. Dvije su pod krovom, male i sive. Marko upire prst u njih.
”Tu sam se rodio i otalen u vojsku otiša. Pedeset četvrte. Tu je živilo osam ”stanova” (obitelji, kuća i sl., op. D. M.) Nas je u kući bilo šesnes, ja u vojsku a ćaća odveo sve nji u Slavoniju. Ja se vrno iz vojske a ćaća tamo umra. Gledan ja onu ravnicu. Zemlje koliko oćeš. Al, jopet – nije moja. A dadnu ti i papire da – jes’. Neće mi se duša tu navić. I ja pravo vamo. Sve drugo je kako sam ti i opriča. Nisam se pokaja. A, svašta me tralo… Mene je čovik, eto nedavno je umro, pokoj mu duši, Ivan Marić, zvani Cekiljević, udrio kamenom što se baca s ramena posrid oka. Ja sam volio bacat kamena s ramena, bilo je u nas dobri bacača a ja sam bio među boljim. Kokad sam bio jak ko bik. A u’ranio se u vojski. Šta je meni bilo onu stinu od sedam kila baci! Ja bih bacio, unda bih sidio i gleda druge i mota du’an. Tako je i tad bilo. Motam ja, taman da pripalim, kad neko: Pazi! Otišo mu kamen preko ruke, i taman kad sam se okrenuo, on u livu stranu glave, pored oka. To bi konja ubilo. Eto, ja osta…”
Slike djetinjstva
Gledamo u njegovo rodno polje i u sjetnim mu očima kao da vidim slike njegova djetinjstva. Čuju se zvona, rika, blejanje i lavež. Mirišu mlijeko i proljetna trava. Naganjaju se djeca i planina ulazi u noć u ritmu stapova i mećaja.
Ajmo na Vanjaču!, kaže Šudur i prenu Marka iz ovog emotivnog stanja. Ajmo, rekoh i ja, premda pojma nemam gdje je to. Važno je da je uz planinu i da je put još prohodan.
Dragan Marijanović/oslobođenje
Hicem iz pištolja ubio nevjestu
N. P. (1952.) iz mjesta Sitneši, u općini Srbac sinoć je iz pištolja ubio nevjestu I. P.(1978.).
Ubojstvo se dogodilo u porodičnoj kući u mjestu Sitneši, oko 19.55 sati, potvrđeno je iz Okružnog javnog tužiteljstva Banja Luka.
Uviđaj na licu mjesta obavio je dežurni okružni javni tužitelj, Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka Aleksandar Simonović, zajedno s policijskim službenicima Policijske uprave Gradiška.
Tužilac je naložio da se poduzmu sve potrebne istražne radnje i mjere na rasvjetljavanju okolnosti počinjenog krivičnog djela.
S mjesta događaja su izuzeti tragovi koji će se koristiti za potrebe vještačenja, a naložena je i obdukcija tijela smrtno nastradale, koja će biti obavljena u Zavodu za sudsku medicinu RS.
Osumnjičeni za ubistvo je lišen slobode, a nakon obavljene kriminalističke obrade uz izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, bit će sproveden radi ispitivanja u Okružno javno tužilaštvo Banja Luka.
Nakon ispitivanja osumnjičenog, tužitelj će donijeti odluku o stavljanju prijedloga za određivanje mjere pritvora.
Istraga u vezi s počinjenim kaznenim djelom ubistvo je u tijeku.
Loše navike s hranom zbog kojih se stalno debljate
Loše navike vezane uz hranu, spavanje te općenito stil života debljaju nas, a da toga ponekad nismo ni svjesni. Kasne večere, hrana na velikim tanjurima, pa čak i izbjegavanje svakodnevnog vaganja samo su neke od navika koje utječu na prikupljanje viška kilograma.
No, riješite se zabluda! Uz malo truda, poneku novu (dobru) naviku i održavanje discipline možete izbjeći debljanje. Za početak izbacite gazirana pića, uvedite disciplinu u spavanju te pročitajte istraživanja koja su sakupili stručnjaci s portala Women’s health i tako potvrdili negativan učinak loših navika. Ubuduće se više informirajte o zdravoj prehrani.
1. Konzumiranje nemasne ili hrane s malo masnoća
Proizvodi s niskim udjelom masti ili bez masti štede tek nekoliko kalorija. Bezopasne masnoće zamijenjene su lošom izvedbom ugljikohidrata koji se brzo probavljaju i prouzrokuju navalu šećera, a odmah nakon toga osjećaj gladi.
2. Ignoriranje nutricionističkih savjeta i izbjegavanje vaganja
Ako se informirate o prehrani, veća je vjerojatnost da ćete izgubiti suvišne kilograme. Kanadski istraživači poslali su savjete o prehrani i vježbanju tisuću ljudi i otkrili kako su primatelji počeli zdravije jesti te su uveli fizičku aktivnost u svoj dnevni raspored. I redovito vaganje, vjerovali ili ne, može pomoći u gubljenju suvišnih kilograma. Istraživači sa sveučilišta Minnesota otkrili su da oni koji se svaki dan važu gube dvostruko više na težini od onih koji se ne važu redovito. Dobro je vagati se svaki dan u isto vrijeme.
3. Previše ili premalo sna
Prema istraživanju Wake Foresta, osobe koje su na dijeti i spavaju pet sati ili manje nakupe do dva i pol puta više masnoća oko trbuha dok oni koji spavaju više od osam sati nakupe tek malo manje masnoća. Za optimalnu težinu trebalo bi u prosjeku noću spavati šest ili sedam sati.
4. Konzumiranje besplatnih zalogaja u restoranima
Iako su zalogajčići koji se nude u restoranima prije glavnog jela ukusni, oni sadrže nepotrebne kalorije i zato biste ih trebali izbjegavati. Grickalice, keksi, čips s umakom i slične namirnice sadrže samo prazne kalorije te ih možemo smatrati junk foodom.
5. Konzumiranje gaziranih sokova, čak i dijetnih
Prema istraživanju iz 2005. godine, pijenje jednog ili dva gazirana soka dnevno povećava mogućnost da budete pretili za gotovo 33 posto. Slična situacija je i s dijetnim gaziranim sokovima koji zbog umjetnih zaslađivača koje sadrže samo otvaraju apetit. Umjesto sokova birajte vodu jer prema jednom istraživanju sudionici koji su popili dvije čaše vode prije obroka izgubili su 30 posto više od težine od onih ispitanika koji nisu pili vodu.
6. Preskakanje obroka
Mnogi preskaču obroke jer smatraju da će na taj način smršavjeti. No, preskakanje obroka zapravo vodi k pretilosti, osobito kad je riječ o doručku. Istraživanje iz American Journal of Epidemiology otkriva da osobe koje preskaču doručak imaju 4,5 puta veću mogućnost da postanu pretile. Tome je tako jer preskakanje obroka usporava metabolizam i pojačava glad. Samim time dolazi do prejedanja pri sljedećem obroku.
7. Prebrzo jedenje
Jeste li znali da je želucu potrebno 20 minuta da kaže vašem mozgu da mu je dovoljno? Prema istraživanju objavljenom u Journal of the American Dietetic Association, oni koji sporo jedu unose 66 kalorija manje po obroku, ali u usporedbi s onima koji brzo jedu, osjećaju kao da su pojeli više.
8. Previše gledanja televizije
Prema istraživanju Sveučilišta Vermont, ispitanici s prekomjernom težinom koji su smanjili vrijeme provedeno uz televizor za 50% sagorjeli su u prosjeku dodatnih 119 kalorija na dan. Dok gledate televiziju, zaposlite ruke suđem ili rubljem kako ne biste posegnuli za grickalicama.
9. Naručivanje kombiniranih obroka
Naručivanje kombiniranih obroka možda štedi nekoliko kuna, ali s njima dobivate previše hrane. Istraživanje objavljeno u Journal of Public Policy & Marketing pokazuje da naručivanje takvih obroka nosi sa sobom dodatnih sto ili više kalorija u odnosu na pojedinačno naručivanje. Prije naručivanja razmislite treba li vam odrezak ili sendvič s pićem, prilogom i desertom.
10. Švedski stol
Svi koji žele izgubiti kilograme velikog neprijatelja pronalaze i u švedskom stolu koji mami obilnim količinama hrane. Ako se nađete na ručku ili večeri koja podrazumijeva švedski stol, sjednite leđima okrenuti trpezi kako biste izbjegli fokusiranje na hranu.
11. Jedenje iz velikih tanjura
Mnogo hrane na velikom tanjuru automatski podrazumijeva i mnogo kalorija. Držite porcije pod kontrolom birajući manje tanjure,
12. Postavljanje tanjura na stol
Umjesto da hranu poslužujete na stolu, poslužujte je iz kuhinje. Istraživanje časopisa Obesity otkrilo je da ljudi konzumiraju čak 35 posto više hrane kada se hrana poslužuje za stolom. Ljudi će se ustručavati tražiti više hrane ako to znači da se morate dići od stola i donijeti je iz kuhinje.
13. Bijeli kruh
Pretili ljudi koji u prehranu uvrste cjelovite žitarice lakše gube kilograme, tvrdi studija objavljena u časopisu American Journal of Clinical Nutrition. Integralne namirnice sadrže više vlakana i nutritivno su jače od rafiniranih žitarica.
14. Veliki zalogaji
Istraživanja pokazuju da ljudi koji uzimaju velike zalogaje konzumiraju 52 kalorije više u jednom navratu od onih koji uzimaju manje zalogaje i žvaču hranu duže. Manji zalogaji povećavaju sitost, a užitak u hrani je veći.
15. Kasne večere
Prema novom istraživanju objavljenom u časopisu Obesity, oni koji jedu iza 20 sati navečer tada unesu većinu kalorija u danu i imaju najviši indeks tjelesne mase. /HMS/
Sjajan nastup mostarskih galebova u Berkovićima
Ovoga vikenda judaši mostarske Neretve nastupili su na VIII Međunarodnom judo turniru “Kup Berkovića” u Berkovićima koji je okupio preko 300 natjecatelja iz 28 judo klubova iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Zbog blizine samog natjecanja, treneri mostarskog kluba su odlučili da na ovaj turnir povedu i svoje najmlađe natjecatelje, odnosno članove kluba kojima je ovo ujedno i prvi turnir, ne nadajući se ikakvim uspjesima osim da vide i osjete čari samog natjecanja.
Na iznenađenje trenera i njihovih roditelja najmlađi članovi kluba su ipak pokazali da oni tu nisu došli samo da bi gledali. Veći broj početnika Neretve je uspio da osvoji neku od medalja i što je veoma bitno pokazali su veliku volju i želju za neka naredna natjecanja. Kako se navodi iz kluba, bila je i koja suza zbog neosvojene sjajnije medalje.
Od ukupno 28 judo klubova, mostarska Neretva je ipak uspjela da osvoji i ekipno 4 mjesto po broju zlatnih medalja, a klub je imao 10 finalista što je za veliku pohvalu. Ukupno je osvojena 21 medalja, od toga 6 zlatnih, 4 srebrene i 11 brončanih.
Zlatne medalje osvojili su:
Gabrijela Previšić -25 kg
Marija Marić -40 kg
Martina Rogić +57 kg
Korina Džidić -44 kg (2 zlatne medalje)
Stjepan Salmanić -55 kg
Srebrene medalje osvojili su:
Jelena Ćeško -25 kg
Petar Marić -42 kg
Helena Čule -70 kg
Sergej Jarendić +73 kg
Brončane medalje osvojili su:
Ivano Čarapina -28 kg
Josip Ćavar -22 kg
Lana Čarapina -36 kg
Teo Tepeš -42 kg
Marija Begić -22 kg
Pavle Bošnjak -50 kg
Josip Previšić -73 kg
Vlado Glavaš -31 kg
Rino Vrljić -46 kg
Tea Miličević -70 kg
Marija Marić -44 kg
Veoma smo zadovoljni što su najmlađi članovi kluba prije svega ponijeli lijepo iskustvo sa svog prvog natjecanja, što su iskoristili vrijeme nakon natjecanja za druženje i igru.
Što se tiče samog natjecanja, sve je bilo korektno, domaći klub JK Berkovići na čelu sa g. Jovom Samardžićem je sve lijepo organizirao, a jedina primjedba je nekorektno suđenje pojedinih sudaca. Iz godine u godinu suđenje na našim turnirima je očajno, sudačke greške se konstantno ponavljaju i nikome ništa, doći ćemo u situaciju kada će se pobjednik znati i prije početka natjecanja.
Onda se čak nekad pitamo da li više i da nastupimo na nekim turnirima. Mišljenja smo da se neke stvari moraju promijeniti, da se sportašima ne stvara kriva slika i da sport bude zdravo nadmetanje, druženje i zabava.
Vremenom će se pokazati tko će nastaviti sa profesionalnim bavljenejem ovog prelijepog i plemenitog sporta ili će ga napustit iz nekog razloga. Sve u svemu nemojmo dopustiti da ih i iz sporta tjera nepravda, stoji u priopćenju kluba.
Dnevnik jedne ljubavi: Invazija navijača Zrinjskog na Široki Brijeg
Tih godina hercegovački derbi bio je najznačajniji za navijače Zrinjskog, pogotovo ako se radilo o gostujućoj utakmici. Od prvog susreta Zrinjskog i Širokog stvorio se neki prestiž, premda su navijači Zrinjskog uvijek bili brojniji. Taj navijački prestiž u nekoliko navrata pretvorio se i navijačke nerede, tako da su utakmice dva rivala svrstavane u visoko rizične.
Navijači Zrinjskog su redovito u velikom broju dolazili na Pecaru, a ovaj puta ću o Kup utakmici odigranoj u sezoni 2004/2005. S obzirom na to da se radilo o radnom ranu, put Pecare je krenuo veliki broj navijača Zrinjskog. Navijači su se već u ranim jutarnjim satima počeli okupljati ispred stadiona pod Bijelim brijegom. Pao je dogovor da se krene u koloni prema Širokom Brijegu. Kada je došlo vrijeme za polazak skupilo se preko 50 automobila, te jedan prepun autobus u koga su se ukrcali mlađi navijači. Naravno policija je sve to kontrolirala, te je kolona pod pratnjom krenula prema Širokom. Na Polugu je policija sa Širokog napravila punkt gdje su pregledavana sva vozila. Već ti je došlo do sitnih incidenata s policijom koja je iz auta uzimala sve ono što je sličilo na navijačke rekvizite koji bi se mogli koristiti i u druge svrhe. Nakon nekih sat vremena kolona je pod pratnjom krenula na Široki. Dolaskom na Široki formirana je kolona u kojoj se krenulo prema stadionu. Veliki broj navijača Zrinjskog krenuo je samostalno, tako da je broj navijača rastao kako se približavala utakmica.
Da ne bi bilo sve u redu opet se pobrinula policija koja je na ulazu u kavez ponovo vršila pretrese koji su se odužili. I tu dolazi do kraćih okršaja s policijom, koja je za ovu prigodu bila opremljena za razbijanje demonstracija, pa čak je ispred stadiona bilo parkirano borbeno oklopno vozilo.
Na kraju su navijači Zrinjskog ispunili gostujući kavez do vrha, a dio navijača smjestio se i na ostale tribine. Navijanje na utakmici bilo je odlično, i po prvi puta na nekom od gostovanja se čulo navijanje s dvije tribine. Kavez je pjevao Zrinjski, a tribina istok Mostar. Na ovoj utakmici prvi puta se pojavila sada već legendarna parola navijača Zrinjskog: Sve prolazi sve se mijenja, idu dani idu godine. Samo Zrinjski ostaje ponos moje Hercegovine.
.Na ovoj utakmici Ultrasi su podigli parolu u čast Pape Ivana Pavla, tako da je ovo bilo izuzetno zanimljivo navijačko gostovanje.
Na samoj utakmici došlo je do naguravanja sa zaštitarima, ali sve se završilo s tim sitnim incidentom. Nakon utakmice kolona je krenula prema Mostaru i onda se vidjelo da su navijači Zrinjskog zaista izvršili pravu invaziju na Široki. Naravno bilo je puno masovnijih gostovanja poslije toga, ali ova utakmica će ostati upamćena jer je igrana srijedom, ali i ostati upamćena po premijeri kultne parole koja je i danas itekako aktualna.
Ova utakmica bila je predigra za uzvrat u kome su Navijači Zrinjskog bili uvjereni da su Plemići pustili prolaz Širokom, pa su u teren pobacali navijačke rekvizite, a zatim i prosvjedovali pred stadionom. O tome ipak drugom prigodom.
[Best_Wordpress_Gallery id=”88″ gal_title=”Invazija na Široki”]
Za promjenu imena ili prezimena treba vam 60 dana i puno papirologije
U koliko vam se ne sviđa ime koje ste dobili od roditelja nakon rođenja moguće je promjeniti i ime i prezime, a za to vam je potrebno nešto novca, dosta papirologije i strpljenja.
Kako je za Faktor rekla Nihada Čomor, stručna savjetnica za odnose s javnošću MUP-a Sarajevske županije najčešći razlozi zbog kojih građani mijenjaju ime ili prezime su zbog pogreške u matičnoj knjizi rođenih, zbog promjene samo jednog slova u imenu obično specifičnog za engleski alfabet, kao i iz razloga što se podnositeljima zahtjeva ne sviđa ime koje su dobili po rođenju.
Kako su kazali iz MUP-a SŽ, uz zahtjev za promjenu osobnog imena potrebno je priložiti i izvod iz matične knjige rođenih, uvjerenje o državljanstvu, ne starije od 6 mjeseci, izvod iz matične knjige vjenčanih ili uvjerenje o slobodnom bračnom statusu, ovjerenu kopiju presude o razvodu braka (ako je brak razveden), kopiju osobne iskaznice, uvjerenje nadležnog suda da se protiv podnositelja zahtjeva ne vodi kazneni postupak, uvjerenje nadležnog poreznog organa da nema neizmirenih poreznih obveza, uvjerenje Uprave za neizravno oporezivanje, da nema neizmirenih carinskih obveza.
Ukoliko se zahtjev predaje putem opunomoćnika, potrebno je priložiti punomoć i ovjerenu izjavu podnositelja zahtjeva o osobnom imenu kojim se u budućnosti želi služiti, a izjavu ovjerava općinski organ, sud ili notar, te osam KM županijske administrativne takse. – Zahtjev za promjenu osobnog imena ili prezimena podnosi se nadležnom sektoru za administraciju MUP-a, prema mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva, a zahtjev se rješava u zakonskom roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva – kazala je Čomor.
Čomor ističe da se promjena osobnog imena ili prezimena neće odobriti osobi protiv koje se vodi kazneni postupak, ili osobi koja je osuđena za kazneno djelo dok kazna nije izvršena, ili dok traju pravne posljedice osude, osobi za kojom je raspisana međunarodna tjeralica, kao ni osobi za koju se utvrdi da je zahtjev podnijelo radi izbjegavanja obveza utvrđenih aktom nadležnih organa.
– Što se tiče same procedure, važno je napomenuti da se rješenje o promjeni osobnog imena dostavlja odmah po pravomoćnosti u nadležni matični ured, kao i u organ u kojem se vode evidencije o prebivalištu građana, a sve u skladu sa Zakonom o osobnom imenu. Osoba kojoj je odobrena promjena osobnog imena ne može podnijeti novi zahtjev za promjenu osobnog imena u roku od pet godina od dana izvršenog upisa promijenjenog osobnog imena u matične knjige, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije propisano – pojašnjava Čomor.
Iz MUP-a ističu da je osoba koja je promijenila ime ili prezime, dužna u roku od 15 dana od dana izvršenog upisa promjene u matične knjige podnijeti zahtjev za zamjenu osobnih isprava, osobne iskaznice, putnih isprava, vozačke dozvole i drugih isprava.
Oko 400 migranata iz BiH krenulo prema Hrvatskoj
Kao što se i očekivalo, topliji dani će biti pogodni da sve više migranata koji se nalaze u BiH krenu preko Hrvatske prema Zapadu. U Bihaću su već primjećene grupe koje su krenule na put, javlja Deutsche Welle (DW).
“Nekoliko manjih i većih grupa se okupilo u Bihaću i u subotu oko podne je krenulo u brda preko kojih, po svemu sudeći, planiraju doći do hrvatske granice.” Ovim riječima se u redakciju DW iz Bihaća javio njemački fotograf York Wegerhoff.
Prema njegovoj procjeni u blizini granice BiH i Hrvatske već se nalazi oko 400 migranata. On kaža da se na poljima kroz koja su migranti prošli već vide ugazane staze.
“Na putu do šuma prave kraće pauze i nastavljaju svoj put. Topli proljetni dani su potaknuli migrante da nastave svoj put prema Zapadu”, piše Wegerhoff. Wegerhoff je razgovarao sa stanovnicima Bihaća koji su mu rekli da su im “sa službene strane rekli da se pripreme za još više izbjeglica”. Inače, kaže Wegerhoff, u gradu je vidan broj migranata.
Ovaj njemački fotograf je bio i u Velikoj Kladuši u kojoj je, kako kaže, “trenutno mirno i nema ni traga onom što se moglo vidjeti prije nekoliko mjeseci”. O mogućnosti da će dolaskom proljeća u BiH, a po svemu sudeći u pravcu Zapada krenuti već broj migranata preko Balkanske rute je nedavno pisao i austrijski list Standard.
“Migranti, koji iz Grčke žele stići u pravcu sjevera, tada mogu lako preći preko planina jer se ne moraju boriti protiv višemetarskog snijega”, pisao je ovaj list.
“Bosanskohercegovačke vlast očekuju sada ponovno porast ilegalnih prelazaka granice. Između 1. siječnja i 10. ožujka je, prema navodima UNHCR-a, u zemlju stiglo 2366 izbjeglica. S obzirom na broj dolazaka u prva dva mjeseca 2019. godine možemo ipak poći od toga da će se rastući trend nastaviti”, rekao je Neven Crvenković iz UNCHR-a za Standard.
Bh. vlasti su zabrinute jer Grčka planira prebaciti 6000 podnositelja zahtjeva za azil sa otoka na kopneni dio zemlje. Jer to znači da bi ti azilanti mogli krenuti u pravcu sjevera. 2018. godine je više od 23 000 izbjeglica sa otoka prebačeno na kopneni dio zemlje – prihvatni centri na otocima su prepunjeni, a uvjeti koji tamo vladaju su strašni.
Onaj tko boravi na kopnenom dijelu zemlju može pokušati krenuti „Bosanskom rutom”. U posljednjem izvješću UNHCR-a se stoga navodi: „Zbog toga su hitno potrebne mjere kako bi se bilo pripremljeno za takav scenarij”.
Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić je pokrenuo alarm. „Postoje informacije, da je u Grčkoj na putu oko 70 000 izbjeglica, koje imaju želju i namjeru stiću u srednju Europu”, upozorio je on navodeći da je to ozbiljan problem”, pisao je Standard.
Hercegovina i danas ‘okupana’ suncem, temperature do 24 stupnja
Danas se u Bosni i Hercegovini očekuje sunčano vrijeme. Vjetar slab do umjeren sjeveroistočni.
Jutarnje temperature od 2 do 8, na jugu od 8 do 12, a dnevne od 15 do 21, na jugu do 24 °C.
Pogledajte kako izgleda čarobno selo na otoku duhova
Napušteno selo Hutuvan, na kineskom otočiću Šengšanu, izgleda kao iz bajke, pa je samim tim velika atrakcija. To je zaista jedna neobična turistička destinacija.
Nedaleko od kontinentalne Kine i 64 kilometara od Šangaja nalazi se Šengšan. Otok je samo nekoliko kilometara širok, a prekriven je visokim brdima. Jedina stvar koja ga čini posebnim je nekadašnje ribarsko selo Hutuvan.
Nekada je Hutuvan bilo prosperitetno ribarsko selo, a 80-ih je tu živjelo oko 3.000 stanovnika.
Ipak, nagli razvoj Kine ostavio je traga na selima. Brodovi su postali preveliki da uopće uplove u luku Hutuvana. To je predstavljalo ne samo ekonomski problem već je utjecalo na osnovne životne potrebe.
Također, zbog zabačene lokacije, mještani su se počeli iseljavati. Godine 2002. selo je službeno ostalo bez stanovnika.
Danas u potpunosti ga je preuzela priroda. Kuće su prekrivene puzavicama i mahovinom, to je možda i najzelenije selo na svijetu. Kada je ponovo otkriveno 2015., vrlo je brzo postalo destinacija za turiste i putnike. Ipak, vlasti su bile zabrinute kako će se na otok odraziti iznenadna navala turista.
Kuće se iz brda spuštaju sve do mora. Nekima nedostaju dijelovi zidova, ili možda krov, a vegetacija ih je svladala i iznutra. U pojedinim kućama je ostao i namještaj, a čini se kao da je neko čarobno uklonio ljude i zamijenio ih zelenilom, pa puzavice rastu i po krevetima i ormarima.
– U susjednim selima još ima stanovnika. Samo je Hutuvan skroz prazan i preuzela ga je priroda – rekao je fotograf Jian, koji je imao priliku posjetiti ovo čarobno mjesto.
Turistima su teren i zarasli putevi dobra kardio-vježba, a u blizini se može kupiti samo flaša vode, a nekoliko staraca se čak vratilo da budu vodiči. Tko hoće da posjeti Hutuvan, mora platiti jeftinu ulaznicu.
Vozila od 2022. morat će imati automatski sistem za kočenje
Sva nova vozila u Europskoj uniji morati će od 2022. godine imati ugrađen softver koji će automatski zaustaviti vozilo koje bude prekoračilo dozvoljenu brzinu.
Prijedlog je to koji će se uskoro naći pred Europskim parlamentom, a cilj je smanjiti broj prometnih nesreća koje nastaju upravo zbog neprilagođene brzine.
Spasiti živote
Softver koristi kombinaciju GPS-a, kamera za prepoznavanje prometnih znakova i naprednog softvera za mapiranje kako bi odredio lokaciju vozila i lokalno ograničenje brzine. Ako vozilo ide prebrzo, automatski će ga usporavati.
Prema riječima poljske zastupnice Roze Thun, dodatna oprema za automobile, kamione i autobuse spasit će ljudske živote.
– Sve svoje napore usmjerili smo na spašavanje života i ublažavanje povreda. Vrlo sam ponosna na Europski parlament. Usprkos svim našim razlikama, članovi su podržali ovaj ambiciozni prijedlog – izjavila je Thun.
Izvršni direktor Europskog vijeća za sigurnost prometa Antonio Avenoso kazao je da je ovo veliki korak naprijed kad je riječ o sigurnosti na cestama u Europi i da bi ova odredba u narednih 15 godina primjene mogla spasiti 25.000 života.
Stop za pospane
Osim ograničenja brzine, softver bi trebao i da otkrije pješake i bicikliste na cesti te da na vrijeme zaustavi vozilo.
Ovaj sistem će pratiti i budnost i pažnju vozača, a prilikom kretanja unazad moći će upozoriti vozače na pješake i predmete.
Ključ za pijane
Novi zakon otežat će i vožnju pod utjecajem alkohola. Zakonom će se propisati ugradnja uređaja za otkrivanje alkohola u dahu vozača, koji će držati vozilo zaključanim sve dok vozač ne testira svoj dah.
HŠK Zrinjski: Utrka će biti neizvjesna, ali se ne trebamo opterećivati obranom naslova
Zrinjski je Sarajevu napravio problem pobjedom na Koševu (0:1). Koliko će taj problem biti velik ili mali, zapravo će pokazati nastavak prvenstva. Prednost Sarajeva na ljestvici iznosi 6 bodova i ta momčad još je uvijek favorit u utrci za naslov, ali nakon pobjede samopouzdanje plemića može sve više rasti, a pritisak na Sarajevo može biti veći.
Pobjeda koja ostavlja nadu
– Vrijedna pobjeda. Sarajevo igra najkvalitetniji nogomet u ovom trenutku, tako da iz tog razloga ova pobjeda dobiva na značaju, tim više što pokazuje kako i mi imamo određenu kvalitetu i teško nas je pobijediti. Bili smo disciplinirani, posebno u obrani, nisu nam dopustili da budemo opasni u tranziciji, zabili smo pogodak, održali rezultat.
Ne mogu reći da je pobjeda zaslužena, ali su trud i želja mojih igrača nagrađeni. Ima još dosta do kraja, nije isto da smo ostali na 9 ili 12 bodova, ovih 6 bodova nam ostavlja određenu nadu da možemo kvalitetnim igrama nastaviti ono što smo počeli – kazao je trener Zrinjskog Blaž Slišković.
Jedini pogodak na susretu zabio je Staniša Mandić. Bio je blizu pogotka Mandić i na prethodnoj utakmici protiv Sarajeva u Kupu, ali tada nije baš imao sreće u realizaciji. Ipak, na ovoj utakmici odlučio je pobjednika tako što je dobro pokupio jedan “otpadak”, a ovaj pogodak može znatno utjecati na njegovu momčad u nastavku sezone. Zrinjskom su do ove utakmice nekako nedostajali samopouzdanje i goropadnost u napadu, što ih je krasilo u prethodnim sezonama. Možda nova pobjeda zapravo najviše popravi psihološko stanje u momčadi. U tom tonu glasio je i jedan od Bakinih komentara.
– Utrka za naslov bit će neizvjesna, ali se ne trebamo opterećivati obranom titule, važnije mi je što smo u solidnoj razlici u odnosu na pozicije u Europi.
Ako se ukaže prilika da napadnemo to prvo mjesto, ako nam Sarajevo to svojim kiksevima dopusti, onda ćemo je nastojati iskoristiti.
Ova utakmica će nam prvenstveno dobro doći zbog morala u momčadi. To nam je najvažnije, hoćemo li biti prvi i stići Sarajevo, teško je o tome razgovarati – komentirao je Slišković.
Sarajevo je još uvijek u velikoj prednosti u odnosu na plemiće. Toj momčadi slijedi gradski derbi sa Željezničarom na Grbavici, što je uvijek neugodna utakmica za bordo momčad, bez obzira na stanje na ljestvici. Zrinjski ugošćuje Krupu.
– Kod nas nema euforije pa ni kolega Musemić nije bio euforičan, ali sigurno ova utakmica ima trostruki značaj kada dobijete prvoplasiranu momčad. Čvrsto smo na zemlji, znamo što možemo, pokazali smo da možemo odigrati kvalitetno – dodao je Baka, a upitan vjeruje li kako Zrinjski može stići razliku, odgovorio je:
– Ne bismo dobili večeras da ne vjerujemo.
Vecernji.ba
Telefonski razgovor dvije Mostarke: Mostarke i lažne diplome
Jutro draga kako si mi?
-E jutro ženo moja , a eooo pijem kavu!
Blago tebi moja ti, ja se već naradila!
-Ćuj blago meni, pa bona blago tebi!
Što moja sad blago meni. Ne stajem od jutros!
-Blago tebi ženo jer imaš posao.
Eno sad ko i ti bi volila da radit, a ne spavat do podne?
-Normala da bi volila, moja ti ko ne bi volio?
Aj ta znam te ja, nisi se baš slomila tražeći poso.
-Kako bona nisam? Ta znaš da sam tražila.
Jesi tražila, al si molila Boga da ga ne nađeš.
-Pravo si bezobrazna, sad ti ja kriva što tebe na poslu neka kuma maltretira!
Nisi mi ti kriva, ali nje mi je na vrh glave!
-Mogu mislit moja ti, šljegla u grad i sada niko ko ona.
Šuti ne pitaj me ništa.
-Moja ko zna i ima li diplomu ikako?
Kako misliš ima li diplomu?
-Čuj kako mislim, ta gledaš li ti išta?
Normala da gledam, ali niko ne spominje moju šeficu.
-Ali zato svi trube o lažnim diplomama!
Kakvim moja diplomama?
-Svakakvim, šta ti god treba možeš nabaviti!
Ma gdje moja ti?
-Ti si ili naivna ili nisi normalna!
Ta ću kada nisam u toku?
-Ja a u toku si svih tračeva u gradu!
Eto sad osim što sam glupa još sam i tračibaba?
-Nisam rekla da si tračibaba, ali vala nije ti mane!
Hvala ti što imaš tako lijepo mišljenje o meni.
-Aj šta se sada praviš ljuta?
Kako neću, kontala sam da si mi najbolja prijateljica, a ti tako?
-Ma bezze ti priča, ta sve mi Mostarke volimo tračati-
Golemo, sad ispa da svi u gradu zabadaju nos u tuže živote?
-Normala, ta znaš da je Mostar taki.
Ma nije da nije, ali eto! Nego šta reče o onim diplomama?
-Nisam ti ništa bona rekla.
Ma i ja bi nabavila neđe jednu, ali molim te nikom ni riječi o tome!
-Ta znaš da je u meni ko u sefu!
Joj moja nemoj me nasmijavati!
-Aj dobro možda mi nekad izleti, ali to je jače od mene.
Ništa zaboravi da sam ti išta rekla.
-Dobro moja ti, nego ajde ti radi, a ja odo u nazad u krevet ubi me ova jugovina!
Joj blago tebi moja ti.
-Laku noć odo sanjat poso i diplome ha ha ha
Jutarnji seks
Seks na početku dana utječe na otpuštanje kemikalija koje utječu na raspoloženje.
Istraživanja su pokazala kako seks jača imunitet, a pojačano otpuštanje estrogena kod žena utječe na kvalitetu kose i noktiju.
Jutarnji seks potiče proizvodnju oksitocina, hormona za dobro raspoloženje, zbog čega parovi koji se odluče na jutarnji seks tokom cijelog dana osjećaju veću povezanost i ljubav.Istraživanje Sveučilišta Queens iz Belfasta pokazalo je da jutarnji seks tri puta tjedno smanjuje rizik od moždanog i srčanog udara,piše Ljepota.ba.
Istraživanje iz 2009. godine otkrilo je da svakodnevni seks popravlja kvalitetu sperme dok su znanstvenicisa sa Sveučilišta Notingem otkrili da muškarci u pedesetim godinama koji imaju redoviti seks imaju manji rizik obolijevanja od raka prostate.
U prometnoj nezgodi sudjelovalo pet vozila
U mjestu Šije (M-17 Maglaj-Doboj), došlo je do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo pet vozila. Iz BIHAMK-a je priopćeno da je promet potpuno obustavljen.
Ultrasi: Probudi se grade ima nas još za tebe se borimo
Ove godine ponos Slavonije slavi svoj 100 rođendan. HNK Cibalia danas 100 godina nakon osnutka je možda u najtežoj situaciji.
Svi su ostavili klub osim vjernih Ultrasa. O tome govori i nova pjesma Probudi se grade.
Priče kroz Mostar i Hercegovinu: Mostarska Malta
1889. godine Mostar se dijeli na gradski i seoski srez, pa je na Balinovcu (Babinovcu) izgrađena “Malta”, koja je funkcionirala sve do 1945. godine. Među stanovnicima ovih prostora Mostara, Balinovac se nazivao i “Malta”. Malte su bile svojevrsne carinarnice, rampe na ulasku glavnih cesta u grad. Na njima su gradovi ubirali pristojbu (maltarinu) za robu i vozila kad su ova stupala na njihovo zemljište ili kada su prelazili njihove ceste i vode.
Pristojbu ili maltarinu naplaćivao je maltar (carinik). Govorilo se, kažu starosjedioci Baba Beširove mahale, poslije uspostave “Malte”: “Babinovac posta Balinovac”, podrazumijevajući pod time da na Babinovcu stoji “Malta” na kojoj došljaci plaćaju maltarinu za ulazak u grad.
Dragan Koso
Deset godina od smrti Ivana Ćubele Ćubija: Novinarskim se nemirom krijepila njegova duša
I ove ću godine zapaliti jednu tihu svijeću, gledati u njezin plamen, i prebirati po sjećanjima… No, ova će mi pasti osobito teško, jer – već je deseta, otkako ga nema…
Prijavivši se na natječaj za posao spikera na Hrvatskoj radiopostaji Mostar, u prosincu mjesecu 2000. godine izišao sam iz dizala na 18. katu najveće mostarske zgrade, pozdravio srdačnu Nelu iz Marketinga, koju sam upoznao predajući prijavu, i sjeo u radijskomu hodniku, gotovo 40 minuta ranije od obznanjenoga podneva. Pokraj mene je, s hrpom nejasno sitno ispisanih, na manje mjere ručno rascijepljenih papirića, prošao niži debeljuškast čovjek s jakom trodnevnom bradom, upitavši me tko sam. Na moje pojašnjenje, odgovorio mi je: ”Prvi si došao, ti će i ostati…”. Otišao je u režiju, a uski je hodnik za samo pola sata primio još 21-ga kandidata za taj posao. Ostalo nas je četvero!
Toga sam dana, u tomu sivom hodniku na vrhu Mostarke, u prostoru koji je odisao duhom socijalizma (ostarjeli tepison od zida do zida, željezni stolić s pločom od iverice, dva smeđa platnom presvučena tvrda naslonjača koji su preživjeli bogzna što i nekoliko reklamnih plakata po zidovima), upoznao jednoga od najboljih prijatelja koje sam u životu imao. Da, rodilo se snažno prijateljstvo, trajalo je kratko, a obilježilo me za čitav život!
Ivan Ćubela Ćubi…
Dobri duh mostarske radijske postaje, iznimno ugodan eterski glas i često prebrz izgovor nenadmašna šarma, plijenio je slušateljsku pozornost svojim vrsnim prilozima, javljanima, dnevnim vijestima, ali i kultnom jednosatnom športskom emisijom Uz rub igrališta koja je išla ponedjeljkom u 16 sati. Njegovi su jutarnji programi uvijek nudili nešto novoga, odisali dinamikom i informativnošću… On nije podnosio čitanje s ceduljica, on je uvijek imao gosta, sugovornika za mikrofonom, bilo da obrađuje udarnu dnevnu vijest, bilo da poziva dežurnoga meteorologa ili dispečera automoto saveza…
Njegova je neodoljivost bila legendarnom, do te mjere da su gradske kućanice pozivale radio ne bi li došle do Ćubija i izjadale mu se u slušalicu o kojekakvoj poteškoći koju ne mogu riješiti s gradskim komunalnim službama (ili s ukućanima), očekujući od njega mahanje čarobnim štapićem kroza zvučnike njihova radioprijamnika. Nemam dvojbi kada razmišljam o dobrim duhovima nestaloga radija – Veso (Veselko Čerkez) zasigurno je bio najpoznatijim imenom, ali Ćubi i Nešo (Nenad Valentin Borozan), pa i hirovita Zlata (Brbor) koju danas voliš, sutra nešto manje, imali su karizmu s kojom se rađaš. I u društvo im uvjereno prizivam Jelu (Jelenu Bevanda), prvoga i nenadmašnog ženskog ton majstora ovoga podneblja.
Ćubi je rođen 1964. godine u Dobriču, odrastavši na tomu graničnom mjestašcetu između mostarske i širokobriješke općine, opčinjeno zaljubljen u svoju Hercegovinu. U školi je znao napisati pjesmu, a u srednjoj je već pokazao naznake svojega životnog opredjeljenja, prikupljajući na desetke stotina novinskih izvješća o svim rodovima športa na mjesnoj, hercegovačkoj razini. Godine 1985. započeo je suradnju s tadanjom mostarskom Slobodom, surađujući s Informativnim središtem Mostar. Napisao bi pokoju vijest i za tadanji Radio Mostar, a kada je 1992. godine taj elektronički medij, prvi u BiH, službeno uzeo hrvatski predznak ispred svojega imena, Ćubi se na Hrvatskoj radiopostaji Mostar zaposlio i postao jednim od stupova njezina rasta, usporedo surađujući s nizom tiskovina, najvećma s Večernjim listom i sa Športskim novostima.
Istinski hercegbosanski novinarski bard, Ćubi je bio novinski novinar u duši, a radijski u srcu. Jedan bez drugoga – nezamislivo!
Ma gdje da je radio, redakcije su ga obožavale, napose njihov ženski dio. Valjda se posebno reagira na onu iskonsku ljudsku dobrotu kakovu se krajnje rijetko sreće, a posebno kada tako dobro srce kuca podno sramežljivih očiju iz kojih se čita čista iskrenost.
Neizlječivo zaljubljen u šport, Ćubi je s mostarskim klubovima krajem 1980-ih proputovao Europu, a na svojim je leđima 1992. iznio obnovu rada mostarskoga Zrinjskog, čiju je povijest strastveno istraživao i u čiju je prvu i zasad jedinu monografiju 1993. uložio cijeloga sebe. Ćubi je, zajedno s pokojnim Micanom (Miroslav Kordić) oplemenio povijesnim fotografijama klupske prostorije Zrinjskoga, a njih su ih dvojica tražili po zaboravljenim obiteljskim pismohranama, po podrumima, tavanima, škrinjama… Obrani Herceg-Bosne pridonio je u odori HVO-a, a u ratu mu je uništena neprocjenjiva statistička športska građa koju je, od gimnazijskih dana, danonoćno prikupljao, izrezujući i potom raščlanjujući novinske tekstove i zapisnike sa susreta.
Upoznavši me kao spikera u nastanku i svježega brucoša novinarstva, Ćubi si je zadao misiju od mene napraviti novinara. Dugujem mu danas sve što o struci znadem… Poveo bi me na teren, učio me kako napraviti prilog, kako razlučiti bitno od nebitnoga, kako prenijeti poruku, kako biti profesionalcem… Kada je, 2001. godine, lijevana prva ploča na novoj zgradi Hrvatskoga narodnog kazališta u Mostaru, Ćubi je rekao: ”To je to!”. I to je bilo to. Veso je, kao glavni urednik, odobrio, i ja sam s toga terena napravio svoj prvi novinarski prilog. Objavljen je u središnjemu radijskom Dnevniku u 18 sati i otpočela je karijera koja traje evo već 18 godina.
Dva ili tri puta vidio sam ga kako plače, a plakao je, zajecao, kada sam 2003. s Radija morao otići… Morao sam, natjerali su me! Nas dvojicu, Nešinim riječima rečeno – ”dvojac bez kormilara”, nisu razdvojili… Uslijedile su lijepe godine prijateljevanja, obilazaka užega i širega zavičaja, pijanki i stvaranja novinskih tekstova… On je, na kraju, najzaslužniji što je moja prva knjiga uopće ugledala svjetlo dana. Njegova je upornost bila presudnom, pa mogu reći da me oblikovao kao novinara i ”pogurao” kao pjesnika…
Moj je prijatelj preminuo naprasno, 2. travnja 2009. godine, u bolničkomu krevetu Internoga odjela Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, od teškoga oboljenja pred kojim je njegovo veliko srce ostalo nemoćno. Nedostaje mi… Nedostaju mi razgovori, razumijevanja i žučne prepirke… Nedostaje mi moj prijatelj!
Oženio sam se u studenomu 2008. godine, on se veselio, zapjevao je, a Ćubi je rijetko pjevao. Dogodine, u travnju, zauvijek je zatvorio oči, dok smo njegov brat Stanislav i ja jecali, jer ga nismo mogli zadržati ovdje. Dugo sam gledao u plamen svijeće koja mu je gorjela pokraj smrtne postelje, u kojoj smo ga posljednjih dana lagali kako je sve to prolazno i kako će se oporaviti. Gledao sam u plamen i htio svima naglas reći da su ga ubili, da su ga ubili oni koji su mu iz duše trgali njegove najveće ljubavi.
Volio je Ćubi njegovu neprežaljenu mladenačku iskru kojoj se kod Hita, sredinom 1980-ih ponudio pokazati Mostar, čime je otpočela njihova kratka, ali strastvena priča. Volio je grad kojega su dušmani razarali, razarajući i njega. No, poglavito je volio ono što su mu otrgnuli kao osovinu zbog koje je disao – svoj radio… Kada je smrtno utišan Hrvatski radio Mostar, krenuo se utišavati i moj Ćubi. On je svoju bol znao svladati, ali jednostavno više nije htio i na to ga nitko nije mogao natjerati… Na najsmrtonosniji mogući način taj veliki sanjar sudario se sa strahotom koja se zove životom, koja se zove surovost moći u rukama onih koji nisu znali poštovati nikoga osim sebe.
Kriveći sebe što ga nisam imao snage s ponora vratiti k sebi, i danas ga, usred dana, vidim kako s mobitela, nasred ulice, diktira ”babama” svoja izvješća s terena koja bi sutradan osvanula potpisana sićušnim, a tako velikim inicijalima ”i.ć.” – dvama slovima koja su ušla u povijest, u antologije hrvatskoga novinarstva u cjelini.
Ćubi je bio bezuvjetan prijatelj, dobrodušan, blag, uvijek iskren, bezgranično milosrdan i beskompromisno agresivan ako bi mu tko ”dirnuo” u Zrinjski, u onaj tada istrošeni travnjak, derutni stadion, gelerima izbušeni semafor ili u onu tada pljesnivu klupsku upravnu zgradu. Ako je temom bio Zrinjski, Ćubi je uvijek i do kraja bio nošen samo nepodijeljenom strašću, razmišljao samo srcem. Kod njega su za igrače Zrinjskoga uvijek bili rezervirani samo plusevi i povisoke brojke, jer on nikada nije razmišljao samo o tomu trenutku, samo o športu ili baš o toj tekmi, on je uvijek i svuda o imenu Zrinjskoga razmišljao na jedini ispravan način – a taj je kako je ime toga kluba kralježnicom i znamenom stoljetnoga bitka, opstanka, rasta, stasanja i sutrašnjice mostarskoga hrvatskog puka.
I imao je pokojni Ćubi u mnogo čemu pravo, ta slika valjda sazrijeva iskustvom… No, u jednoj prognozi ni sam nije znao, a nije ni doživio uvjeriti se, kako je ”pogodio u sridu”.
– Pred tim je momkom sjajna karijera. Takovim se igračem ne postaje, takovim se igračem rađa. Taj dar samo dragi Bog može darovati! Tek će se čuti za Luku Modrića! – govorio mi je Ćubi u ljeto 2003. godine, kada je koštunjavi plavokosi momčić, izvan terena gotovo uvijek nekako tih i plah, stigao u Mostar, na posudbu iz zagrebačkoga Dinama. Doživio sam pa mogu svjedočiti koliko su Ćubija cijenili nogometni majstori. Doživio sam kako mu se Ćiro obraća telefonom, kako ga grli u klupskomu restoranu. Zbog Ćubija je Vjeran Simunić i mene častio ručkom u Mostaru, a Cico Kranjčar večerom u Bobanovu restoranu u zagrebačkoj Gajevoj (bio je u društvu i supruge i Nike). Ćubi mi je, kao čovjeku koji nikada u životu nije pratio, niti posebno razumijevao šport, omogućio susresti se s Bilićem i mlađega brata Darija upoznati s njegovim idolom Asanovićem koji ga je darovao Hajdukovim dresom i potpisanim Vatrenim laktom. Na koncu, nešto što ne ću zaboraviti dok god dišem, Ćubi mi je omogućio biti voditeljem susreta Vatrenih ’98. s Humanim zvijezdama na stadionu Zrinjskoga 2003. godine.
Luka je, od onih Ćubijevih riječi, putovao trnovitom stazom koja ga je dovela na tron na kojemu je, jedan za drugim, primio The Best i Ballon d’Or, trajno se upisavši u svjetsku nogometnu povijest. Dok je Luka pozdravljao i svoju Hrvatsku, ja sam mislio Ćubija i na to kako je u onaj The Best i u onaj Ballon d’Or utkan i dio Njega, i dio Mostara i dio Zrinjskoga. Za povijest i za sutra!
Kraj pišem Njemu: Zamišljam, prijatelju, kako uživaš uređujući rajski vjesnik, kako uživaš bodreći anđeoske sastave i opisuješ grmljenje nebeskih tribina. Naglas se smijem dok mi umom odzvanja tvoj glas na visinskim radijskim valovima, pitajući se jel’ to, kad zagrmi nad Mostarom, kod tebe gore postignut zgoditak… Evo, i deset godina poslije, podignem slušalicu i okrenem 063 346 … i zastanem, jer se na sljedeće tri brojke više nitko ne će javiti… No, jednoga ću dana i ja stići na taj novi kolegij, pa ćemo opet zajedno na teren, a dotad neka te i u vječnomu pokoju ne napušta onaj novinarski nemir kojim se krijepi tvoja čista duša. Pozdravi mi, Ćubi, sve naše koji su gore. Pozdravi mi, Ćubi, mojega oca… Hodaj, Ćubi, u divnoj vječnosti, hodaj Uz rub igrališta.
Darko Juka / Večernji list
Suludim kriterijima za pronalazak partnerice na Tinderu nasmijao internet
Njegov je profil ismijan, ali on čvrsto i odgovorno stoji iza svojih zahtjeva. Na njegovoj profilnoj fotografiji prikazan je samo njegov torzo i bicepsi, a opis je ukrašen visokim zahtjevima.
Chad traži samo plavuše i brinete, a njegova idealna djevojka mora biti visoka 157 do 168 centimetara, te bi trebala biti u odličnoj formi i blago potamnjelog tena. Ona bi trebala održavati svoj izgled i posjećivati teretanu bar dva puta sedmično.
“Za mene uvijek mora biti dostupna kad je zatrebam, mora mi posvetiti onoliko vremena koliko joj zatražim. Ona mene može zvati kada god želi, dokle god čisti i kuha za mene. Ona bi također trebala imati svoj stan gdje bih ja mogao prenoćiti s vremena na vrijeme, te očekujem da ima svoju karijeru i bude emancipovana i samostalna”, kaže Chad.
Dodao je da mu je jako važno koliko ona zarađuje, te da neće ni da čuje za djevojke čiji su godišnji prihodi manji od 70 tisuća dolara. Ona bi morala raditi posao koji on odobrava, a ni slučajno ne smije pušiti, piti alkohol ili uzimati opojna sredstva.
“Ne bi trebala prilaziti drugim muškarcima niti dopuštati da oni prilaze njoj, to se podrazumijeva. Ne može izlaziti sa prijateljicama”, naveo je između ostalog na svom Tinder profilu.
Brojni korisnici interneta su se nasmijali na ove zahtjeve, a mnogi su mu poručili da će ovakvu djevojku naći u pedesetim godinama prošlog vijeka. Neki su naglasili da je suludo očekivati od nje da stigne sve obaveze, te da usput zaradi 70 tisuća na godišnjem nivou.
Skup na Bleiburgu: Austrijske vlasti razmatraju i zabranu
Nakon što je Katolička crkva u Koruškoj uskratila dopuštenje Hrvatskoj biskupskoj komisiji da misu na Lojbaškom polju kraj Bleiburga vodi biskup, promijenile su se i pravne okolnosti održavanja komemoracije u Austriji.
Taj se događaj više ne vodi kao crkveni pa odsad podliježe pod austrijski Zakon o javnom okupljanju te ga organizator, Počasni bleiburški vod, mora prijaviti lokalnim vlastima bez obzira na to što se održava na privatnom zemljištu. Na lokalnim je vlastima da ga analiziraju te da ga, u skladu sa zakonima, dopuste ili pak zabrane, piše Večernji list BiH.
Je li ovo prvi nagovještaj problema za ovogodišnje održavanje skupa na Bleiburgu?
Selektivna povijest
– Ove godine imamo potpuno novu situaciju. Okolnosti su se održavanja komemoracije promijenile, stoga vlasti sada drugačije tretiraju događaj – objašnjava Rainer Dionisio iz koruške policije, na koga su nas uputili iz austrijskog Ministarstva unutarnjih poslova.
Odluka biskupije Gurk-Klagenfurt da ne dopusti biskupu vođenje mise jer – kako su naveli – smatraju da se dio manifestacije politički instrumentalizira te služi selektivnom tumačenju povijesti i šteti ugledu Katoličke crkve, znači da se prestaje smatrati vjerskim događajem i za nju vrijede druga pravila. Naime, kako objašnjava Dionisio, vjerski događaji, kao i vjenčanja, sprovodi i narodna slavlja, provode li se na tradicionalan način, izuzeta su iz Zakona o javnom okupljanju. Sva druga događanja pak podliježu pod taj zakon.
– Organizator, Počasni bleiburški vod, mora pisanim putem obavijestiti lokalne vlasti okruga Völkermarkt o svojim namjerama. Zasad od njih nismo dobili nikakvu informaciju tako da ne znamo hoće li se uopće nešto održati i, ako da, što točno. Koja je namjera, koliko će ljudi sudjelovati, što će se događati.
Tek nakon toga, kad završimo s analizom, možemo procijeniti je li događaj u skladu s austrijskim zakonima ili nije – dodaje Rainer Dionisio.
Na pitanje ima li veze to što se skup održava na privatnom zemljištu u vlasništvu Počasnog bleiburškog voda, odgovara da nema.
– Riječ je o uobičajenoj proceduri koja se primjenjuju na sva okupljanja bez obzira održavaju li se na javnom ili privatnom zemljištu – ističe.
Austrijski Zakon o javnom okupljanju prije dvije godine dobio je i novelu koja bi – kažu nam upućeni – mogla igrati ulogu u konačnoj odluci vlasti. Uz prijašnju formulaciju da skupovi koji su u suprotnosti sa zakonom ili koji ugrožavaju javnu sigurnost mogu biti zabranjeni, dodano je da se isti princip odnosi i na okupljanja koja služe političkoj aktivnosti građana drugih država, na skupove koji su u suprotnosti s međunarodnim zakonima, demokratskim vrijednostima i vanjskopolitičkim interesima Republike Austrije.
Za Vukušića sve ostaje isto
Koordinator Počasnog bleiburškog voda Bože Vukušić ne očekuje zabranu skupa niti ikakve druge probleme s vlastima u Austriji. Tvrdi da su ove godine, kao i prethodnih, kontaktirali s lokalnim vlastima u Bleiburgu. Iako tamošnja biskupija Hrvatskoj biskupskoj konferenciji nije odobrila služenje mise, Vukušić tumači kako se komemoracija na Bleiburgu i dalje ima smatrati vjerskim obredom.
– Biskupija nije dala odobrenje isključivo za pontifikalnu misu, odnosno onu koju bi služio biskup. Jedino za to je odobrenje i zatraženo, no komemoracija će se i ove godine sastojati isključivo od mise, molitve i procesije, tako da je i dalje riječ isključivo o vjerskim obredima – kaže Vukušić. Posebna odobrenja zatražit će, ali samo ako to od njih zatraže austrijske vlasti, što se, tvrdi, do sada nije dogodilo.
Don Damir Stojić: Na molitvu se ne prisiljava
Proslijedi ovu poruku deset svojih prijatelja…”, “Ako me smatraš dobrim prijateljem, onda ćeš ovu poruku poslati…”, “Nešto čudesno će ti se danas dogoditi! Nešto lijepo će ti se dogoditi danas, nešto što si želio. Nemoj prekinuti lanac. Samo 24 riječi mogu učiniti čudo. Ova je molitva čudesna. Proslijedi je dvanaestorici svojih prijatelja. Blagoslov će stići u obliku novoga posla, doma, bračne sreće ili materijalne pomoći… Ne prekidaj i ne postavljaj pitanja. Je li Bog na prvom mjestu u tvom životu? Ako jest, zastani na trenutak i proslijedi je dvanaest osoba i prati što će se dogoditi”.
Ovako najčešće završavaju najiritantnije poruke na koje se pokušava kombinacijom emocija i manipulacije utjecati za širenje određenih ideja te pred vjernika koji ne proslijedi poruku postaviti dvojbu je li onda on u sukobu s Bogom, piše Večernji list BiH.
Krivi trag
Nije rijetkost da se ovakve poruke pronađu čak i unutar ozbiljnijih vjerničkih krugova, kojima se pozivanjem na uzvišeni cilj ustvari širi isto ono u što su povjerovali Izraelci kada su, vraćajući se u Obećanu zemlju, u nedostatku vjere počeli štovati zlatno tele. Ugledni svećenik i teolog don Damir Stojić, čiji nastupi rijetko koga ostavljaju ravnodušnim, nedavno je dobio upit od studentice koja je pitala imaju li smisla molitveni lanci.
Studentica Anita objasnila je kako je u katedrali drugi put zaredom pronašla papirić s porukom:
“Jedan zavjet Presvetom Srcu Isusovom! Neka Presveto Srce Isusovo bude u cijelome svijetu hvaljeno, slavljeno, ljubljeno i blagoslivljano danas i u sve vijeke vjekova. Amen. Izrecite ovu molitvu 6 puta dnevno tijekom 9 dana i ostavite jedan njezin prijepis u crkvi svakog dana. Vaše će molitve biti uslišane ma kako beznadno izgledale. Ovu molitvu preporučila je naša Gospa od Fatime”. Nakon toga je upitala i djelomično čak i ponudila odgovor kazavši kako “ne postoji magičan način ekspresnog ispunjavanja želja i molitava, tako da koliko god je ovo lijepo, nekako mi nema smisla. Ne znam … budući je nađeno u crkvi, dobiva na važnosti. Jeste li se možda već susreli s time?”, upitala je studentica don Damira.
A on je očekivano odgovorio na ovo pitanje, napose na zbunjujuću činjenicu da je nešto pronađeno u crkvi.
“To što je nešto pronađeno u crkvi ne znači da dobiva na važnosti. Bilo tko od posjetitelja crkve ima priliku ostaviti papir na klupi. Ne bih se čudio ni da je ovaj ostavila neka osoba u dobroj vjeri, ali on svojim sadržajem doista ne potiče vjeru nego je posve praznovjeran”, ističe don Damir i nastavlja kako je posve pogrešno molitvu shvaćati i predstavljati je drugima kao način “prisile”, odnosno automatskog ispunjavanja.
“Kršćanska molitva to zasigurno nije. Još problematičnija stvar je to što taj navodni zavjet sadrži i dio koji zahtijeva ostavljanje jednog prijepisa u crkvi, pa je tako jedan primjerak došao i do tebe. Vrlo je vjerojatno da se ljudi priklanjaju ovim savjetima iz straha ili iz želje za brzim ostvarenjem nečega za što su molili, ali ni strah ni nagrada ne smiju biti motivacija za naš odnos s Bogom. On se treba temeljiti prvenstveno na pouzdanju i ljubavi. Preporučio bih ti da ubuduće jednostavno baciš ovakve stvari i da ljudima koji se s njima susreću obrazložiš zašto su pogrešne”, napisao je don Damir.
Podloga za prijevare Još su češće objave s pozivima da se nastave lanci sreće, a iza kojih se, uz praznovjerje, često krije i podloga za razne prijevare. Ponajprije se to odnosi na lančane poruke koje obećavaju brzu zaradu, a u svijetu računala i mobitela postoje i prijevare čijim je prosljeđivanjem moguće doći i do širenja virusa.
I računalni stručnjaci upozoravaju kako je među rizičnijim ponašanjem na internetu i ono prosljeđivanja lanaca sreće koji obećavaju brzo bogaćenje, zatim tu su reklame preko kojih se mogu preuzeti virusi ili pak može doći do krađe identiteta te osobnih podataka.
Savjeti da seks traje duže od pet minuta
Uvijek stižete prvi na dogovoreno mjesto, sve radite brzo kao atomski mrav, ekspresno znanje da pročitate knjigu od 900 strana…, to definitivno jesu impresivne vrline na koje treba da budete ponosni.
Jer brzina je generalno poželjna u mnogim segmentima života. Osim u seksu.
Uostalom, ako ste bilo kada iskusile „brzu” vožnju u krevetu, znate koliko je taj čudan momenat bio teret i vama i vašem partneru jer nitko ne želi da u seksualnom životu putuje kao ekspresni voz, preskakajući bitne stanice i stižući do posljednje za 5 minuta. Nitko.
Nažalost, veliki broj studija pokazuje da je prekratak seks i te kako čest. Jedna od posljednjih koja je obuhvatila grupu od 502 muškaraca i žena (većina je imala između 30-44 godine) je pokazala da za polovinu ispitanika seks traje svega 5 minuta. Pogađate, toliko je muškarcima potrebno da dožive orgazam, dok njihove partnerke ostaju daleko manje zadovoljne. Čak 23 posto tipova je izjavilo da ponekad svrše već posle dvije minuta!
Ovo su svakako nimalo prijatni rezultati, ali srećom, postoje trikovi koji mogu da produže seksualnu vatru i učine da seks potraje duže od 5 minuta.
Predložite predigru
Znamo da može da vam zazvuči suludo, ali prije nego što se susretnete sa partnerom ne bi li imali seks, probajte da mu predložite da kod kuće masturbira prije toga. I to misleći cijelo vrijeme na ono što će se dogoditi kasnije sa vama. Prema psiholozima, masturbacija će učiniti da se seksualna želja kod vašeg partnera prvo probudi” a potom i potraje, jer će u njegovoj glavi stalno biti scene moguće razrade kada se susretnete. Mali savjet za vas: nikako nemojte da ga posjetite tik nakon što završi, jer će mu trebati neko vrijeme da se povrati. Ako nas razumijete.
Pustite ga da vas gleda
Prije nego što se bacite na akciju, neka masturbacija postane dio vaše predigre. Kada krenete da zadovaljate sebe, pustite ga da vas gleda dok se dodirujete. Ovo će vam pomoći da lakše započnjete seks i da uživate više u seksu.
Preuzmite inicijativu
Većina muškaraca ako ima problem sa erekcijom izbjegava da se obrati partnerici od srama. U njihovoj glavi to je neuspeh i blam pa izbjegavaju ne samo da pričaju o tome sa djevojkom već i da odu kod doktora ukoliko se isti problem nastavi. Počnite sa jednostavnim vidom pomoći tako što ćete vi preuzeti inicijativu, u kojoj ćete kontrolisati brzinu i pokrete.
Predahnite tokom seksa
Tokom seksa kada poželite da isto potraje malo duže od uobičajnog, predložite mu da napravite malu pauzu. To će vam pružiti priliku da uzmete dah i napunite tijelo novom “baterijama”. Tada možete samo da se ljubite, dodirujete, masirate jedno drugo ili kockama leda igrate se po partnerovom tijelu.
Naučite ga novim pozama i vježbama
Na primer možete da radite Kegelove vježbe koje dokazano pomažu da imate jače orgazme. Ili možete da probate neku novu pozu iz Kamasutre.
Dva mjeseca prije prvog ukazanja u Međugorju ova časna dobila je čudesno proročanstvo!
Svjetski poznata časna sestra Briege McKenna, poznata kao opatica koja ozdravlja iz reda sestara klarisa dva mjeseca prije prvog ukazanja u Međugorju dobila je proročanstvo.
Naime imala je viziju u kojoj je vidjela dva tornja blizanca sa crkve svetog Jakova, iako ih nikad prije nije vidjela, te se javila fra Tomislavu, jednom od međugorskih svećenika te mu rekla da će se veliki potoci žive vode uskoro izlijevati iz te crkve.
Sestra Briedge ima bestseler po imenu – Čuda se događaju, u kojem jedan cijeli odjeljak posebno biva posvećen upravo Međugorju u kojem piše o svojoj viziji potoka žive vode koji se izlijavaju iz međugorske crkve. U knjizi otvoreno piše i kako je moleći krunicu jednog jutra u Irskoj čula glas Blažene Djevice Marije, naše Majke koja joj je rekla: Moraš otići u Međugorje, ja ću ti dati poruku za moje svećenike’.
Ona je dobila odobrenje svojih nadređenih i otišla u Međugorje na blagdan Tijelova. U knjizi piše da je je u Međugorju bila svjedokom izvanrednog osjećaja Marijine prisutnosti i Marijine čistoće u mladim ljudima, posebno u onima koji pripadaju molitvenim skupinama posvećenim Gospi.
Dnevno.hr
Dalibor Drlje i Damir Kljaljo oprostili se od aktivnog suđenja
Na gradskom stadionu “Meteriz” u Neumu jučer je odigrana prijateljska utakmica između veterana Neuma i veterana Istre iz Poreča.
U zanimljivoj i atraktivnoj utakmici s brojnim prilikama, slavili su gosti rezultatom 2:1. Nakon utakmice nastavljeno je prijateljevanjem u neumskom Grand hotelu uz glazbu i večeru.
Ovo je samo jedan u nizu prijateljskih susreta ovih dviju momčadi veterana.
Utakmicu su sudili mostarski suci Dalibor Drlje i Damir Kljaljo Ćalta koji su se ovim putem oprostili od aktivnog suđenja.
pogled.ba
BoooM, Polako, smiri, udahni, po zrakuu, DobrAAA! I Mostar ima svog Cristiana
U Mostaru sredinom rujna prošle godine krenula je sa radom Futsal akademija HFC Zrinjski, koja trenutno broji više od stotinu članova. Voditelj FA HFC Zrinjski Vladimir Vladisavljević sa trenerima Goranom Buhovcem, Sinišom Đurasovićem i Damirom Mišićem očito rade odličan posao.
Osim treninga koji su prilagođeni svim uzrastima u Akademiji posebnu pažnju posvećuju i odigravanju utakmica, na kojima su njihovi mali malonogometaši dosta uspješni.
Akademija je dosta aktivna i na društvenim mrežama, kao i njihov prvi tim, a zanimljivost nam dolazi upravo sa dvije najposjećenije drštvene mreže Facebooka i Instagrama, na kojima Akademija redovito obavještava svoje navijače, članove i simpatizere.
Tako su nedavno akademci odigrali i više utakmica, a zanimljivo da je jedan video isječak ove Akademije privukao veliku pažnju. Naime, član ove Akademije, Sandro Zovko na utakmici protiv vršnjaka iz Stoca izveo je slobodan udarac sa velike udaljenosti i pogodio same rašlje gola. Pripremu “slobodnjaka” pratile su i riječi podrške i savjeti jednog od trenera kako treba da se izvede taj udarac. Mali nogometaš je poslušao i skinuo “paučinu” sa gola.
Zanimljivo da je ovaj video pogledalo do sada preko 16000 korisnika ovih društvenih mreža. Ovaj video možete pogledati ispod teksta.
Dan poslije Sandro je za svoju futsal ekipu odigrao i utakmicu protiv vršnjaka iz ekipe ŠF Tango iz Istočnog Sarajeva, te i u toj utakmici postigao izuzetano lijep pogodak koji možete pogledati u videu ispod teksta.
Naime, Sandro Zovko se osim futsala bavi i nogometom gdje nastupa za godište 2009. u HŠK Zrinjski iz Mostara.
Braća Kvesić na Europskom prvenstvu osvojili brončane medalje
U jutarnjim borbama za medalju hrvatski reprezentativci Ivan i Anđelo Kvesić osvojili su brončane medalje.
Prvi je na tatami izašo Anđelo u teškoj kategoriji i prekoretom 3:2 slavio Gruzijca Arkanije.
Samo 20 minuta kasnije, svjetski prvak Ivan Kvesić došao je također do bronce pobjedom nad Francuzom Faraoukom.
Doista poseban bratski dan u Španjolskoj, još više je ponosan i trener Danije Vučić, javili su nam iz Španjolske, prenosi abcportal.info.
Remi nogometaša Širokog Brijega i Zvijezde 09 u Ugljeviku
Zvijezda i Široki Brijeg se ponovno podijelili bodove uz rezultat 1:1, ovaj put poveli su Plavo-Bijeli, ali je Zvijezda izjednačila.
Nakon reprezentativne stanke na travnjacima klubova Premijer lige BiH se nastavilo natjecanje i tijekom subote poslijepodneva odigrane su tri utakmice. Široki je nakon domaće pobjede protiv Krupe i plasmana u polufinale Kupa BiH išao na gostovanje u Ugljevik na noge tvrdoj momčadi Zvijezde 09.
Prvi dio utakmice prošao je u dosta tvrdom raspoloženju bez pravih prilika i na jednoj strani.
Ipak, Širokobriježani dolaze u vodstvo pred kraj prvog poluvremena, točnije u 36. minuti. Nakon dobrog ubačaja Ćorluke s desne strane, u šesnaestercu domaćih najbolje se snašao Dražen Bagarić i postigao svoj 7. prvenstveni, a ukupno 8. pogodak u ovoj sezoni za Plavo bijele.
Široki je do kraja poluvremena suvereno čuvao rezultat i vodstvo.
Ipak u drugom poluvremenu stvari se drastično mijenjaju, Zvijezda je preuzela terensku inicijativu i počela pritiskati vrata gostiju.
Bilobrk je u nekoliko navrata odličnim intervencijama spašavao Širokobriježane, ali u 71. minuti bio je nemoćan, pa je Zvijezda došla do izjednačenja.
Prvi udarac glavom Govedarice Bilobrk je krajnjim naporom uspio zaustaviti, ali odbijena lopta dolazi do Slavena Stjepanovića koji je posprema za izjednačenje.
Što se na kraju pokazalo i konačnim rezultatom. Široki se s ovim rezultatom privremeno popeo na treću poziciju, ali Željezničar ima utakmicu manje protiv GOŠK-a pa nije sigurno da će tu i ostati. U nastavku ako želi izboriti Europu Široki mora početi pobjeđivati u kontinuitetu i pružati bolje igre od trenutnih.
Širokobriježane sada očekuje prva utakmica polufinala Kupa BiH na Pecari protiv TOŠK-a iz Tešnja u srijedu, a za vikend u goste im na stiže GOŠK. Zvijezda će u idućem kolu ići u goste Slobodi.
U preostale dvije utakmice Krupa i Radnik su podijelili bodove u vrlo zanimljivoj utakmici odigravši 2:2, dok su Tuzla City i Sloboda u gradskom derbiju u gradu Soli također podijelili bodove uz rezultat 1:1. Pogotke za Krupu postigli Brtan i Aganspahić, a za Radnik Makitan i u sudačkoj nadoknadi Bradonjić.
Na Tušnju je Crnkić pogodio za Slobodu, a Husejinović za Slobodu.
FK ZVIJEZDA 09: Erić, Mišić, Anđić, Huseinbašić, Nikolić, Tojčić, Stjepanović, Brkić, Predragović, Bašanović, Govedarica.
NK ŠIROKI BRIJEG: Bilobrk, Kvesić, Matić, Franjić, Ćorluka, Kovačić, Begonja, Perković, Bagarić, Marković, Enin.
www.jabuka.tv
Preminula 18-godišnjakinja, policija još ne otkriva što se dogodilo
Policija istražuje smrt 18-godišnje djevojka koja je preminula u subotu uvečer, u stanu u Schwäbisch Gmündu kod Stuttgarta.
S djevojkom su u stanu bila još dva muškaraca (23 i 24).
Za njezinu smrt osumnjičen je 23-godišnjak koji ju je poznavao, dok se 24-godišnjak, u čijem su stanu bili, vodi kao svjedok zločina.
Policija još nije priopćila kako je djevojka umrla. Objavili su kako su nesretnu djevojku djelatnici hitne pomoći dugo pokušavali oživjeti, nažalost, nisu uspjeli.
Legenda o Neretvi rijeci koja teče kroz grad Mostar
Stara legenda kaže da jednom godišnje, u noći između 1. i 2. kolovoza, rijeka Neretva svojim čudnim šumom (neki se zaklinju da je to rika), doziva svoje žrtve.
Iz dubokih virova i brzaka tada navodno dopire rika čudesnih podvodnih bića, koja se okupljaju i odabiru svoju žrtvu.
Stanovnici njenih obala znali su da se svakog 2. kolovoza, posebno u vrijeme podnevne molitve, ne smiju kupati i tražiti osvježenje u njenim dubinama.
Roditelji su brižno pazili da im djeca tog dana ne idu na Neretvu na kupanje. Ta je rika u toploj i mirnoj ljetnoj noći dopirala, glasi priča, do ušiju samo onih koji su rijeku voljeli i poštovali njena pravila.
Priča o čudnom strancu stiže iz davnih vremena, kada je Mostar bio sasvim maleni gradić. Jednog takvog 2. kolovoza u grad je došao naočit mladić, žute kose i obrva. Nije se znalo od kuda je došao, ni kako se zove, a ni on o tome nije govorio.
Hodao je Mostarom, obilazio dućane, razgovarao je s ljudima. Pljenio ih je svojom uglađenošću, dobrotom i obrazovanjem. Stanovnici Mostara nisu primjetili kada se, umoran i pregrijan od nesnošljive kolovoške vrućine, ne znajući za legendu, spustio na obalu rijeke, pažljivo odložio svoju odjeću i skočio u blagotvornu svježinu i plavetnilo rijeke. Više se nije pojavio.
Danima poslije, vješti plivači s Neretve tražili su njegovo tijelo u virovima, po pećinama uzduž i poprijeko modre rijeke. Uzaludno. Stranac je nestao kao što je i došao.
Jedini trag njegovog boravka bile su haljine, pažljivo složene na stjeni. Nisu ih dirali. Zazirali su od njih, osjećajući neku čudnu tajnovitost, kao da su u to upleteni prsti neke nerazumljive više sile. Nekoliko dana prepričavalo se po kafanama, po kućama, na ulicama kako se “Žuti”, tako su ga nazivali po boji njegove kose i obrva, utopio i kako je to neka čudna rabota.
Neki su se čak zaklinjali da svake noći oko njegovih haljina neka čudna bića igraju kolo, vesele se, a već s prvim znacima zore nestaju u rijeci. Oni učeniji su na to samo odmahivali glavama, ali se nitko nije usuđivao to protumačiti.
I dosadilo narodu prepričavanje, a i svakog čuda za tri dana dosta, pa se već zaboravio taj događaj.
A onda, iznenada, jednoga jesenjeg dana, “Žuti” se pojavio na ulicama grada. Ljudi su se u strahu sklanjali pred njim. On je samo tumarao bez određenog cilja i ništa nije govorio. Najodvažniji mu priđoše, pitajući ga što mu se to dogodilo, ali ne dobiše nikakav odgovor.
Stranac je samo šutio i kao da ih nije ni vidio, zurio u prazno. Bio je obučen u istu onu odjeću, koja ga je čekala na obali rijeke. Danju je tumarao ulicama grada, a noću se skrivao po špiljama uz rijeku. I tako prođe nekoliko godina, a onda se jednoga dana zaputi negdje prema sjeveru uz rijeku i nitko ga više nikada nije vidio. Ostao je samo prisutan u pričama na selima, i to u onim kasnim satima, kada se i započinju prepričavati one najzagonetnije stvari.
Jedan od mudrijih i viđenijih građana jednom dade objašnjenje čitavog događaja. “Žutog” su – prema toj priči – podvodna bića, vilenjaci, povukli u svoje dubine i tamo ih je služio kao rob sve dok se jedna od vila nije zaljubila u naočitog došljaka.
Doznavši od njega da je bio stranac u gradu, i da nije znao za pravila rijeke, jer bi ih inače poštovao, sažali se nad njegovom sudbinom. A iako ga je voljela, znala je da ne pripada njenom svijetu. Zato zamoli svoga oca da ga vrati među ljude, kamo i pripada.
Ovaj na to pristade, ali pod uvjetom da mladić ostane nijem kako ne bi odao tajnu rijeke i njenog vilinskog svijeta. Kažu da je iz toga doba nastala i izreka: “Nadrljao je k’o Žuti”.
Ovo je jedna legenda o našem gradu Mostaru,da li je istina ili ne , na vama je da prosudite!
Kako se u Hercegovini obranila Hrvatska
Republika Hrvatska ima ustavnu obvezu voditi brigu o Hrvatima izvan domovine. Dijelu političkih elita u Lijepoj Našoj, ali i u susjednim državama smeta što Republika Hrvatska posebnu skrb iskazuje prema Hrvatima u BiH.
Svaki put kad se dogodi neki susret čelnika hrvatskog naroda iz BiH s hrvatskim državnim vrhom ili kad netko od naših političkih dužnosnika posjeti zemlju u kojoj su i Hrvati jedan od triju konstitutivna naroda, odmah se iz naftalina izvlače obavještajno-propagandni uraci s nikad dokazanom pričom o namjeri predsjednika Tuđmana da s Miloševićem dijeli BiH.
Istini za volju, u svemu tome jedino je dokazano da Tuđman nikad nije htio dijeliti BiH. Podsjetimo se, Republika Hrvatska prva je priznala samostalnost i suverenost BiH. Tadašnji predsjednik predsjedništva BiH Alija Izetbegović dvaput je početkom 1994. godine Tuđmanu nudio podjelu BiH. Prvi put na mirovnim pregovorima u Ženevi, a drugi put u Bad Godesbergu. Oba puta Tuđman je odbio. Pojedinosti tih događaja sa svjedočenjem aktera tih sastanaka opisao sam u svojoj knjizi “Oluja koju nismo mogli izbjeći”, a koja se preko Amazona može kupiti i u engleskom izdanju pod nazivom “In the Eye of the Storm”.
Budući da ipak postoje dokazi da Republika Hrvatska nije htjela podjelu BiH jer međunarodno priznanje teško je osporiti kao i činjenicu da je objavljeno odmah nakon proglašenja te neovisnosti, onima koji bi svakako htjeli onemogućiti Hrvatsku u podršci svom narodu u susjednoj državi, što je predviđeno i Daytonskim mirovnim sporazumom, ostao je još jedino podatak o sudjelovanju vojnih postrojbi iz Hrvatske u ratnim operacijama u BiH.
Dobro je stoga podsjetiti se kako je sve počelo. Za početak treba napomenuti da prema međunarodnom ratnom pravu svaka država koja je napadnuta s teritorija susjedne države ima pravo vojne intervencije do 30 kilometara u dubinu te države ako ona ne čini ništa da te napade spriječi.
BiH u prvoj polovini 1992. nije bila u stanju organizirati nikakvu obranu od velikosrpske agresije, a kamoli spriječiti napade na Republiku Hrvatsku koji su svakodnevno dolazili s teritorija te države.
Kad su postrojbe JNA pokušale zauzeti dolinu Neretve i gradove Mostar i Čapljinu te prodrijeti pravcima od Tomislavgrada do Splita, odnosno od Livna prema Splitu, bilo je jasno da se žele napraviti pravci kojima bi bio onemogućen svaki kontakt Hrvata u Hercegovini sa svojim sunarodnjacima u domovini.
Razlog za ove akcije JNA bio je u zaustavljanju tenkovske kolone kod sela Prolog između Širokog Brijega i Mostara. Masovnim okupljanjem goloruki narod je 7. svibnja 1991. zaustavio tenkovsku kolonu koja je od Mostara kretala prema Kupresu s namjerom da i iz tog smjera udari prema Dalmaciji u kojoj je rat bjesnio. Dio Hrvata iz Knina već je tada bio protjeran, napadi na selo Kijevo bili su svakodnevni, zakuhavala se situacija u šibenskom i zadarskom zaleđu…
Danas se s punim pravom može reći da su Hrvati iz Hercegovine svojim okupljanjem u Prologu spasili tada nenaoružanu Hrvatsku koja nije imala nikakvu organiziranu obranu. Tenkovi su nakon nekoliko dana stajanja prošli kroz Prolog, ali u međuvremenu je i međunarodna zajednica postala zainteresirana za taj slučaj i JNA se morala obvezati da njihove postrojbe neće krenuti u ratne operacije protiv Hrvatske.
Kad je godinu dana poslije krenula i otvorena agresija na BiH, Srbi su pokušali ovladati istočnom Hercegovinom, dolinom Neretve i gradom Mostarom. Hrvati su se samoorganizirali i iz tih prvih naoružanih odreda stvoren je HVO. Kad je bilo jasno da je žestina napada na Mostar toliko jaka da Srbi pod svaku cijenu žele ovladati tim gradom, počela je vojna operacija koja imala za cilj oslobađanje doline Neretve i Mostara od JNA i srpskih okupatora.
Nažalost, na pojedinim područjima muslimansko stanovništvo JNA je dočekivalo kao osloboditelje, što je agresorima olakšalo posao, kao u istočnom Mostaru i nekim naseljima oko Stoca. Slično se dogodilo i u selu Omeragići kod Dervente u Posavini.
Operacija “Lipanjske zore” pokrenuta je 7. lipnja 1992. U njoj su sudjelovale postrojbe HVO-a, HV-a, MUP-a Herceg-Bosne, MUP-a RH te HOS-a. Do 26. lipnja 1992. ostvarena je većina zacrtanih ciljeva. Iz doline Neretve protjerana je JNA koja je na to područje dovukla svoje najelitnije jedinice poput niških padobranaca.
U kontekstu današnjih događaja, kad se hrvatskom političkom vodstvu prigovara briga za Hrvate u BiH, treba biti svjestan opisanih zbivanja. Ako tome dodamo i činjenicu da je ključni dio operacija vezanih uz oslobađanje okupiranih područja Hrvatske išao baš uz granična područja s BiH te da je Knin oslobođen baš prodorom kroz BiH koji je počeo na Kupresu, onda je jasno koliko je važna veza između Hrvata u dviju država.
To je geostrateški i nacionalni interes koji Republika Hrvatska nikad ne smije zanemariti. Svi oni koji i danas prigovaraju prisutnosti hrvatskih postrojba na teritoriju BiH zaboravljaju dvije važne stvari.
Prvo, Splitskom deklaracijom te poslije washingtonskim i bečkim ugovorima između Hrvatske i BiH potvrđena je uloga hrvatskih vojnih postrojbi na teritoriju BiH kao nezamjenjivog čimbenika u slamanju velikosrpske agresije. Drugo, da se Hrvatska nije miješala u rat u BiH, u Bihaću bi se dogodila jednaka tragedija kao i u Srebrenici.
Međutim, tvorce i izvršitelje obavještajno-propagandnog rata istina ionako nikad ne zanima. Njima je u interesu samo izazivanje nereda na političkoj sceni i oduzimanje političke energije vodstvu države kako bi se usporili kreativni i razvojni procesi. Jedino u tom kontekstu treba gledati na prigovore koji dolaze zbog političke brige Republike Hrvatske za Hrvate u BiH.
Vecernji list
Modrić na Instagramu objavio poruku podrške maloj Mili
LUKA MODRIĆ se uključio u akciju prikupljanja pomoći za liječenje teško bolesne Mile Rončević koja je ujedinila cijelu Hrvatsku.
Nakon Ivana Balića, Darija Šarića, Ivana Rakitića i brojnih drugih sportaša, najbolji nogometaš svijeta je na Instagramu objavio story u kojemu drži papir s natpisom “Svi za Milu”.
Dani kada žene najviše žele seks!
Osim što u njima dozrijevaju spolne stanice, jajnici imaju i ulogu stvaranja i lučenja ženskih spolnih hormona. Dvije su glavne vrste ženskih spolnih hormona: estrogen i progesteron.
Ženski spolni hormoni nastaju u jajnicima, a razgrađuju se uglavnom u jetri. Ima dana kada ste izrazito napaljeni a ima dana kada vam je seks zadnji na popisu poželjnih stvari, zašto je to tako, otkrijte…
Prvi do sedmi dan – to je razdoblje kad vam počinje menstruacija i tada ste najmanje raspoloženi za seks. Kako se mjesečnica približava, tako razina estrogena pada što znači da se smanjuje i vlaženje vagine zbog čega će trebati malo više truda kako biste se oraspoložili za seks. Pri tome se možete poslužiti i lubrikantima, pa stoga uvijek negdje imajte spremljenu bočicu za ovakve dane.
Osmi do 14. dan – tada se obično osjećate najnapaljenije. Tijelo se priprema da ispusti novo jaje pa je to razdoblje također i najplodnije – stoga pazite! Zbog razine estrogena koja je u porastu osjećate se super seksi, a to osjeća i suprotni spol – stoga ćete ovih dana privući više muških pogleda nego inače. Znanstveno je dokazano da muškarce privlače žene koje ovuliraju – što je čudno s obzirom na činjenicu da mnogi muškarci daju petama vjetra na samu pomisao da bi mogli napraviti dijete.
15. do 21. dan – razina estrogena počinje padati. Ovulacija se uglavnom odvija 14. dana ciklusa, a jaki seksualni nagon će trajati još nekoliko dana nakon toga pa iskoristite to razdoblje što bolje!
21. do 28. dan – u ovom periodu raste razina progesterona, drugog ženskog spolnog hormona. Možda to ne možete primijetiti, ali ovih dana vaš glas može postati dublji i zvučati više seksi. Međutim, kako se ovaj tjedan bliži kraju tako se približava još jedna menstruacija što sa sobom donosi i osjećaj napuhnutosti, razdražljivosti, a mnoge žene osjećaju se i manje seksi nego inače.
Ali ne brinite, za nekoliko dana počinje novi ciklus, a s time se vraća i vaša želja za seksom.
Izvor: frendice.hr
Mladi Plemić Sergio Džidić fenomenalan na vratima Hercegovine
Sergio Džidić mladi vratar HMRK Zrinjski sinoć je opet bio fenomenalan na vratima Hercegovine. Klub u kojem je Sergio na posudbi sinoć je u Nevesinju slavio pobjedu nad Mladosti rezultatom 32:21.
Utakmicu je pored efikasnih napadača Hercegovine obilježio i Sergio koji je gostima obranio čak pet sedmeraca.