Planirana izgradnja tvornice magnezija na Kupresu postaje sve glasnija priča u javnosti zbog zabrinutosti lokalnog stanovništva o potencijalnim posljedicama po okoliš.

Iako projekt obećava nova radna mjesta i zadovoljavanje potreba tržišta magnezija, glavna briga građana je zaštita okoliša, ali i netransparentnost samog projekta na koju već neko vrijeme ukazuju mladi aktivisti, piše portal Klix.ba.

Poduzeća “BH Magnezij & Minerali”, koje kontrolira njemačka kompanija “Magnesium for Europe”, planira izgradnju i puštanje u rad kompleksa za proizvodnju magnezija na području Kupresa.

Naime, iako su planovi za implementaciju projekta započeli još 2020. godine, sam projekt je u javnost dospio tek u augustu prošle godine kada je pokrenuta javna rasprava o izgradnji tvornice.

Dvije ključne lokacije

Kako se pominjalo u javnom prostoru, projekat bi trebao donijeti 600 novih radnih mjesta, a kompleks bi se sastojao od 14 objekata od kojih bi većina bila proizvodni pogoni, a kao sirovina planira se koristiti dolmit.

Dolomit bi se dobivao iz obližnjeg kamenoloma Grguljača, za koji je kompanija Dolomit d.o.o. imala koncesiju i prije nego što ju je kupio njemački investitor – kompanija Brillant 3221 Gmbh.

“Iako Investitor BH Magnezij & Minerali sada tvrdi da su kompanije nepovezane, iz podataka sa stranica kompanije Magnesium for Europe vidljivo je da se radi o povezanim subjektima”, naveli su mladi aktivisti iz Kupresa.

Kako su nam pojasnili, dvije lokacije su ključne za ovaj projekt, a to su Banov majden i Grguljača. Banov majden je, kako navode aktivisti, stari kamenolom kojeg je investitor kupio i na kojem bi trebala biti napravljena tvornica, dok je Grguljača veći kamenolom sa sjeverne strane planine Plazenica, na kojem se odvija kopanje dolomita.

“Njega investitor ne posjeduje nego mu je data koncesija za eksploataciju za područje od 9,5 hektara. Osim postojeće koncesije, investitor je zatražio i dobio odbrenje nadležnih organa za istraživanje prostora od 47.5 hektara na području kamenoloma Grguljača”, dodaju.

Kada je riječ o izdatim dozvolama, aktivisti navode da je Dolomit d.o.o. 2020. godine dobio okolišnu dozvolu za eksploataciju građevinskog kamena u kamenolomu Grguljača, na području 9,5 hektara.

“U toj dozvoli nema spominjanja drugih namjera, nego isključivo eksploatacije građevinskog kamena. U isto vrijeme, isti ljudi koji kontroliraju Dolomit d.o.o su već planirali tvornicu magnezija, što se može vidjeti na njihovoj web stranici (MFE), iako magnezij u kombinaciji s firmom Dolomit do 2024. nije uopće spomenut”, dodaju aktivisti.

Kako su dodali, Dolomit d.o.o je 2023. godine dobio dozvolu za istraživanje sirovine dolomit na prostoru oko kamenoloma Grguljača na području od 47,5 hektara.

“Za tu dozvolu javnost nije znala. Investitor sada tvrdi da to istraživanje nije bilo u svrhu proširenja kamenoloma do 47,5 hektara, iako na web stranici MFE to jasno piše – da su dobili dozvolu za istraživanje prostora koji će povećati proizvodnju”, rekli su.

Aktivisti navode, da prema web stranici MFE-a, već 2022. godine su se vršila testiranja na Kupresu, dok kroz 2023. godinu MFE kupuje zemljišta i radi istraživanja na Kupresu.

Tržište magnezija

Kada je riječ o tržištu magnezija ono je vrlo rijetko u Europi i većinom se uvozi iz Kine. Ekonomski analitičar Igor Gavran pojasnio je tržište magnezija u BiH i Europi.

“BiH ima daleko veći potencijal proizvodnje i izvoza magnezija nego potrebe za uvozom. To jedno od naših prirodnih bogatstava koje ima jako visoku cijenu i tražnju u Europi i svijetu, ali i rizike za prirodu ovisno od oblika eksploatacije zbog čega je pored ostalog i projekat na Kupresu problematičan”, naveo je Gavran.

Dodao je da postoji ekonomski rizik.

“Jednako kao u slučaju rudnika u Varešu, strana kompanija dobije priliku zaraditi milijarde na našim bogatstvima, a nama plati besmisleno nisku koncesijsku naknadu i pri tome bespovratno nanese štetu prirodi. Najave eksploatacije litija su još gori primjer. Jedino što ima smisla za BiH je da se naša prirodna bogatstva koriste za naš interes, eksploatišu uz maksimalnu zaštitu prirode (ili ne ako to nije moguće osigurati), da se prerada obavlja u BiH uz maksimalno zapošljavanje naših građana i da najveći dio zarade ostaje u BiH. Riječ je o visokoprofitabilnim projektima koje ako prepustimo strancima postajemo kao afričke države iz doba kolonijalizma, gdje narod gladuje, a neko se drugi na njima bogati”, pojasnio je.

Studija utjecaja na okoliš

Do lipnja 2024. na zahtjev kompanije BH Magnezij & Minerali izrađena je Studija utjecaja na okoliš (SUO) za tvornicu magnezija koja je vrlo važna za ovaj projekat.

Javna rasprava o SUO je održana 8. kolovoza 2024. godine što je ujedno i prvi događaj na kojoj je lokalna zajednica i šira javnost upoznata sa planovima eksploatacije sirovine i pogona za proizvodnju magnezija, iako je kompanija MFE osnovana još 2021. godine.

Nakon javne rasprave, pojedinci i udruženja uputili su dopise Federalnom ministarstvu okoliša i turizma zbog brojnih primjedbi na studiju, koje se tiču transparentnosti cijelog procesa, kao i zbog provedenih testiranja o kojima lokalna zajednica nije bila informirana. Stoga je, Federalno ministarstvo 9. prosinca odbilo studiju zbog potencijalnih štetnih utjecaja na okoliš i neusklađenosti s prostornim planom županije.

“Investitor 25. siječnja ove godine najavljuje da se projekt nastavlja, i da je SUO povučena zbog proceduralnih razloga, iako je zapravo odbijena”, tvrde aktivisti.

Federalno ministarstvo je 5. ožujka objavilo javni uvid u novu SOU, a vrijeme javne rasprave treba se tek odrediti.

Ono što najviše plaši stanovnike Kupresa jeste kakav će utjecaj po okoliš ostaviti ovaj projekat ukoliko zaživi. Na Plazenici, podučje kamenoloma Grguljača, nalazi se izvorište Točak koje puni bazen iz kojeg pije pola Kupresa.

“Odmah ispod Banovog majdena, lokacije planirane tvornice, se nalazi izvorište Bašinac – postojeće vodocrpilište za obližnja sela, iz kojeg investitor planira zahvaćati vodu potrebnu za svoj pogon”, dodaju aktivisti.

Kako potrebe za vodom tvornice nadilaze kapacitete postojećeg sistema, postoji strah da će opskrba stanovništva biti ugrožena.

“Također, sama blizina tvornice od postojećeg izvora ne zadovoljava odredbe Zakona o vodama FBiH u pogledu zona sanitarne zaštite izvorišta pitke vode”, zaključili su.