Naslovnica Show Lifestyle Pismo djevojke koja odlazi iz Hrvatske: Hvala vam što krvave suze brišem...

Pismo djevojke koja odlazi iz Hrvatske: Hvala vam što krvave suze brišem i odlazim tamo gdje će nam netko drugi dati priliku za dostojan život

Mlada Splićanka A.T. još je jedna osoba koja odlazi iz Hrvatske, a ‘oproštajno pismo’ je objavila na stranici Vlade RH. Evo što je napisala…

– Došao je i taj dan: dan za koji sam mislila da nikad neće doći – napuštam te o lijepa, o draga, o slatka moja domovino… Napuštam te s gorkim okusom u ustima, napuštam te jer budućnosti u tebi nema. Deset godina privatnik sa svim plaćenim davanjima; kako svojima tako i djelatnicima, poreze na šume, članarine turističkim, kazne koja me ukopala jer centralnoj jedinici porezne uprave adresa s koje je uredno fiskaliziran račun nije bila s nove nego stare adrese -(adrese kojoj je u vlasništvu bio gosp. Todorić i iz koje smo izletili navodno zbog renoviranja)… još da ne nabrajam čega još. Što kune od toga nemam….

Hvala vam.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što muža od 365 dana po 320 nisam viđala da bi naša djeca imala osnovne stvari; da, gospodo, samo osnovne. Kako žive vaša djeca vi najbolje znate. 15 godina u Splitu – jednom bili na godišnji i to na kredit, vi u vilama koje ne plaćate. Kozjim putevima od kojih ste napravili ceste do istih tih vila.

Hvala vam.

Što dijete rođeno s balunom u ruci i Hajdukom u srcu i velikim talentom s 11 godina kaže – boli me nepravda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gdje su talenti? U kuverti, gospodo, čast iznimkama…

Hvala vam.

Gdje je bolje bit kriminalac i lopov nego pošteni radnik, gdje se cijeni laž i obmana, dje se lažni ratni invalidi opuštaju uz jointe u brodovima dok oni stvarni leže beživotno i čekaju smrt u praznim stanovima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hvala vam.

Gdje se po cesti ubijaju nevine cure i momci i za to se ne ide u zatvor, gdje se balavci rođeni sa zlatnom žlicom iz BMW-a smiju nama običnim smrtnicima šta radimo 12 sati na dan, gdje ministrice i uvaženi političari skrivljuju prometne pijani i svakakvi, ali zato ne odgovaraju.

Hvala vam.

Mi standard ljudi – nemamo. Gledamo hoćemo li uz kavu popiti i sok u kafiću, kupujemo na akciji, radimo k’o konji i šutimo…

Hvala vam.

Ne mogu niti ne želim tvrditi da je tamo gdje idemo bolje, ali svi koji su otišli, ne vraćaju se. Osim na godišnji gdje ih opljačkaju za dva sladoleda.

Hvala vam.

Što vlastiti stan napuštamo, znači nismo podstanari, a odlazimo zbog djece i školstva jer tamo djeca, gospodo moja, kad završe školu imaju posao. Tamo mame kad ostanu trudne ne dobiju otkaz, tamo za isto radno vrijeme ljudi imaju duplo veću plaću, tamo, gospodo, cijene obitelj, cijene vrijeme provedene u toj obitelji – trgovine ne rade nedjeljom. Tamo dijete dobije astitenta jer je stranac, kod nas ga ni bolesna djeca nemaju, tamo nema grupa gdje skupljaju novac za operaciju djeteta njihovog poreznog obveznika. Ne idemo samo mi, djeca moja će djecu imati na tuđoj adresi, ode vam jedno cijelo obiteljsko stablo. Odoše vam gospodo i ptičice sa stabala iz šuma koje palite jer to po zakonima vašim gospodo to nakon nekog vremena postaje građevno…

Hvala vam.

Što krvave suze brišem i odlazim, što će nam netko drugi dati priliku da dostojno živimo. Da spizu za Božić ne kupujemo kreditnom karticom, što svaki mjesec odlaze ljudi, očevi pa obitelji. Zapitajte se jesu li svi ludi i objesni ili u potrebi. Hvala vam što me s roditeljskog praga ispratio otac koji ne govori, posljedica moždanog udara, otac koji me sa šest godina ostavio i otišao u rat da bi vi sjedili u svojim foteljama. Mirovinu od 1800 kn ima i 45 godina radnog staža, pa zato da živim i radim? Da skupljam boce po kontejneru u mirovini. E, nećemo tako, gospodo. Duboko se ispričavam ako se poželim ikad vratiti kao građanin, opet ću kao sad pasti na koljena i pisati zašto se vraćam. U nadi sa se nikad neću vratiti.

Hvala vam.

dalmatinskiportal.hr