Ovo pišem tebi, koji ideš u nabavku nedjeljom. Dok ti kupuješ meso za nedjeljnji roštilj, ona majka, koja radi na blagajni, sa svojom obitelji neće moći roštiljati, jer se tebi dan prije nije dalo protegnuti noge do dućana.
Dok se ti samo “zaletiš” na brzinu po mlijeko, jer ti dolaze gosti na kavu, ona goste ne može pozvati, jer se nakon ručka zaputila u popodnevnu smjenu. Ovo pišem i tebi, kojoj je dosadno pa nedjeljom odeš malo pogledati što ima novog u Zari i Bershki. Radi tvoje dosade, ona cura koja voli šetnje prirodom, neće moći otići na Sljeme sa svojim dečkom, jer si joj ti to onemogućila.
Ovo pišem i vama koji ste pozvani na krstitke mjesec dana unaprijed, ali ste odlučili da vam se ne žuri previše, pa ste kupnju poklona odgodili za nedjelju, taman prije nego krenete prema crkvi. Nervozno karticom ili svojim friško napravljenim noktima lupkate o pult i požurujete prodavačicu s pakiranjem jer ćete, eto, baš zbog nje zakasniti.
Ovo pišem i tebi koja odlučiš provesti bilo koji državni praznik u shopping centru radije nego u svom domu. Radi tebe onaj čovjek, koji pokušava nadglasati plač djeteta kojem se ne da tu biti, neće moći odvesti svoje dijete u park. Ovo pišem i tebi koji misliš da je trgovcima super raditi nedjeljom jer će zaraditi više. Zaradit će. Malo. Nemaju izbora hoće li raditi ili neće.
Ne dobivaju ni približno toliko da im se nadoknadi svaki put kad su morali propustiti neko obiteljsko ili prijateljsko druženje, čitanje lektire i spremanje djece za novi školski tjedan, odlazak na misu ili su jednostavno htjeli odspavati malo duže jer su noć prije išli van. Neke stvari nemaju cijenu. Prestani biti razmažen i nemoj ići nedjeljom u trgovine.
Pismo preuzeto s društvenih mreža.
