Naslovnica Hercegovački običaji i tradicija Ponosna jablanička stogodišnjakinja

Ponosna jablanička stogodišnjakinja

Sam naziv Jablanica vjerojatno potječe od velikog broja jablana koji se i dandanas nalaze u mjestu Donja Jablanica, 4 km udaljenom od grada ili pak po srednjovjekovnoj obitelji Jablanović. Prvi spomen datira još s kraja 14. stoljeća, a sačuvan je u darovnici ugarskoga kralja Žigmunda kojom on Ramu i Jablanicu daruje velikaškoj obitelji Nelipića.

Od Donje Jablanice do Jablanice na Neretvi

S dolaskom Austrougarske i izgradnjom željezničke pruge Sarajevo – Mostar počinje se razvijati današnji grad Jablanica.

No, ono što je nas u ovom slučaju više zanimalo od samog razvoja grada, jest nastanak i razvoj ove stoljetne župe. O njoj trenutno skrbi mr. don Mile Vidić, profesor moralne teologije i engleskog jezika na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru, koji nas je, okružen vrijednim župljanima, srdačno dočekao i pozdravio.

Prostor ove župe je 1899. pripao dijecezanskom kleru, no dijecezanski svećenik službu župnika u Jablanici počeo je vršiti tek stotinu godina kasnije, 1999., a do tada su o njoj skrbili franjevci.

Župa je, na inicijativu tadašnjih jablaničkih vjernika, nastala odijelivši se od Konjica 1917.

Pripala su joj sela – filijale – Glogošnica i Radešine. Crkva u Glogošnici posvećena je Duhu Svetomu, a na Radešinama Sv. Mihovilu arkanđelu.

Tijek povijesti

Župu su kroz povijest pratili lijepi, ali, nažalost, bilo je više onih ružnih trenutaka. Tijekom Drugog svjetskog rata, župna kuća i crkva su devastirane. Župna kuća izgorjela je 1943., a s njom i cijeli župni arhiv, tako da matice od osnutka župe do 1950-ih nisu sačuvane. Kako kaže don Mile, nešto što se uspjelo prikupiti iz franjevačke provincije i ordinarijata, ali dio nedostaje. I župnik je tada protjeran te je od 1943. do 1951. župa bila upražnjena.

Nažalost, razaranja i progoni nisu bili strani na ovom tlu ni 1990-ih. Župni stan i crkva na filijali u Radešinama su potpuno uništeni – spaljeni kao i cijelo selo, a narod prognan. U Jablanici je bila izuzetno teška situacija. Muzej je pretvoren u logor za hrvatski živalj te je narod živio u strahu. Crkva je pogođena granatom prilikom čega je oštećena vrijedna umjetnina, oltarska slika – Immaculata iz 18. stoljeća.

Vojnici udarili temelje crkve

Crkva je, kao konjička filijala, izgrađena 1911., a 1912. je blagoslovljena na Bezgrešno začeće BDM te se od tada u njoj vjernici okupljaju i mole. Za gradnju je u najvećoj mjeri zaslužan mađarski general Lajos koji je zajedno s austrougarskom vojskom i mještanima izgradio crkvu.
Prema tradiciji – i budući da se vidi kako nije iznimno velika – austrougarski vojnici su se postrojili te koliko je njih bilo prema tome su udareni crkveni temelji.

Mala zajednica

Vidno je da je crkva, zahvaljujući dobrim ljudima i župnicima, obnovljena no narod raseljen, nažalost, nije se vratio. Tako od prijeratnih 950 vjernika danas je ostalo 60-ak – starijih i nemoćnih. „Prosječna životna dob je više od 70 godina. Djeca su se razišla po svijetu… Ali mi vjerujemo u providnost Božju da će Bog i stare ‘Sare’ i ‘Elizabete’ opet dignuti. Bilo je i težih vremena, u vrijeme Turaka kada nijedan katolik nije živio na ovome području. Obnova, istina, ide sporo i teško – narod iseljava, ali se nadamo da će Bog podići i štititi svoje vjernike“, pastirski je poručio don Mile.

„Župnog zbora i ministranata, kao u ostalim župama, nemamo. Ali je ljepota da cijela crkva pjeva. Svi smo u ovoj crkvi zbor, svi smo jednoglasni u molitvi, kad se započne pjesma svi odgovore. Možda to za uho glazbenika zvuči koji put disonantno, ali vjerujem Bogu ugodno, Bogu milo i nama ljudima spasonosno. Također, kada je naš bogoslov na odmoru on predvodi crkveno pjevanje.

Ono što je posebno zanimljivo istaknuti jest da na samu misu polnoćku dođe lijep broj susjeda muslimana koji se s nama nakon euharistije druže u župnoj dvorani“, rado je spomenuo župnik Vidić što je zasigurno plod vrlo korektnih odnosa koje ova župna zajednica ima s većinskim muslimanskim stanovništvom. „Ovo je lijepa sredina za živjeti. Gradonačelnik Salem Dedić uvijek izlazi u susret i ovim mu putem na tome zahvaljujemo na korektnoj i odlučnoj suradnji“, dodao je župnik.

Iz vjerničke perspektive

Kako naša priča o Jablanici ne bi bila jednostrana porazgovarali smo i s vrijednim župljanima koji, zajedno uz župnika, rado brinu i o Breni i Bobi – kozi i jarcu koji su nas posebno oduševili. Čim ih župnik pozove oni trkom silaze – bez obzira koliko su udaljeni na maloj njivi poviše župnog stana.
Iako župljana nije ostalo puno, oni su ipak dokaz da život ovdje nije nemoguć te da je nekada ljubav prema rodnoj grudi jača od svega. Tomu svjedoči i rođeni Jablaničanin, Drago Mlikota, poznatoj po svojoj simpatičnoj, pobožnoj uzrečici – „Gospe draga“.

Uz njega, u župi se zatekla i Rajka Copf, predsjednica jablaničke podružnice HKD-a Napredak. „Nakon izvjesnog vremena rodila se inicijativa za uspostavom podružnice HKD-a Napredak. Poslali smo zahtjev u Sarajevo te nam je odobreno osnivanje. Uz pomoć jablaničkog načelnika koji nam je osigurao sredstva za registraciju mi smo osnovali podružnicu 2015. Potom smo predali zahtjev u općinu kako bi nam ustupili prostor te smo u zgradi stare općine dobili dvije prostorije gdje nam je sjedište, a ondje su inače smještene sve udruge, KUD-ovi i NVO“, ispričala nam je Rajka.

U poslu smo malo omeli i vrijednu domaćicu u župi, Anđu Rajić inače majku bogoslova Tomislava koji pohađa sarajevsku bogosloviju s kojim smo na kraju kratko porazgovarali. „Već kao dječak puno sam se družio s bivšim župnikom don Ivanom koji mi je i dao primjer svećeništva. On me je također učio svirati harmoniku i sintisajzer te sam poslije to i usavršavao. Tako sam nakon osnovne škole, 2011. odlučio poći najprije u malo sjemenište u Travnik, a onda i u sarajevsku bogosloviju“, rekao je Tomislav koji je i sam svjestan loše perspektive za mlade koji nemaju ni dovoljno radnih mjesta niti dobrih uvjeta za život.

Mi smo se, kad sve zbrojimo i oduzmemo, u jablaničkoj stogodišnjoj župi osjećali i te kako ugodno i dobrodošlo, a vjerujemo da su ovu srčanost i gostoprimstvo domaćeg vjerničkog puka osjetili i oni koji su svojim dolaskom uveličaju njihov nedavni nemali jubilej. U Jablanici je čini se sve malo, osim vjere i srdaca vjernika, što je zapravo i najvažnije.

Nedjelja-Portal katoličkog tjednika