DJEDOVINI
Poznatim hercegovačkim stazama, korak me hoće
Donijeti do naših starih kamenih kuća
U čvrstu zagrljaju sjete i samoće
Strpljive čekaju neka nova svanuća
Od temelja do krova tišina odavno sklada
Često se oglasi vjetar i ptičice se okolo čuju
Gdje seoski život je vrvio nekada
Mukli glasovi čežnje selom odjekuju
Unutra ni sjedokosog djeda, ni stare bake
Ni molitve, ni pjesme stare, ni susjeda, ni brata
Tu život tone, polako gubi života znake
Vjetar zameće tragove, rijetko se otvaraju oronula vrata
Oznojena čela, kamenčić bijeli uzmem u ruku
Pod licem Neba udahnem davni miris materina kruha
Naslonjena na suhozid slutim pradjedova muku
Pod prozorom blagi bakin glas oćutim na oba uha
Trebam poći, duša mi djetinje zatreperi kao na vjetru pruće,
Uz navalu sjećanja suze čežnje vrisnu, iz očiju krenu
Pod nebom, pognuta krova bdiju stare kamene kuće
Dugo će čuvati naše mladosti uspomenu
Ostavljam iza sebe veseli poj ptica
I na brijegu kamenu kuću tužna lica
Stari orah još grane grana u slobodi
Dok vrijeme potiho račune svodi
Piše : Miljenka Koštro
