13.8 C
Mostar
Petak, 1 ožujka, 2024

Priča iz Hercegovine: Moja baka

Kada se sjetim djetinjstva, a sjetim se i otvorim tu škrinjicu.
Rekla bi mi moja baka kako je ona bila u mojim godinama, a ja tek trebam stići u njezine. Još bi dodala da život nije uprti pa rasprti, nego uprti pa do smrti i voli svoje poštuj tuđe, napomenula bi. Puno je istine u ovim njezinim riječima.

- Oglas -

Nisam ja to onda razumjela. Bila sam bezbrižno dijete koje sanja let, a baka s debelim životnim iskustvom. Rekla bi mi da na leđima nosi brime teško sedamdeset godina. Osmjeh mi uvenuo, zubi se potrošili, ali duh, on je mlad i živ, govorila bi. Duh ne mogu slomiti ni ratovi, siromaštvo, ni starost, ni brime na leđima, hrabro bi priznala.

Baka me naučila molitvu Anđele čuvaru i mnoge druge. Bila je moj čudesni napitak radosti koji bi me usmjeravao protiv ispraznosti. U svojoj skromnosti otvarala mi je širine beskraja nebeskih vidika. Sjedila bi na klimavoj drvenoj stolici s naslonjačem, držala krunicu u ruci i molila. Ja sam ko ptić cvrkutala u njezinoj blizini daleko od spoznaje da ću sada o tim minulim vremenima pisati. Baka je davno prešla u bezvremenost, a svjetla koja je onda upalila još svijetle. Zar se mogu usuditi ugasiti ih?
Tako, hodajući, povremeno i promjenim cipele, ali hod ne. Kiše padaju kao nekada, sunce donosi radost jutra, ljeta i zime se smjenjuju kao i prije. No, danas hodam po asfaltiranim cestama s puno raskrižja, kojih nije bilo dok je moja baka bila živa. Ja idem, hodam, koracam, prebirem dane mladosti,… i prisjećam se, a sat neumorno zbori o vremenu koje protječe. Tišina i spoznaja, moje vjerne suputnice, u vremenu koje na čovjeka, hodočasnika, baca kamenčiće i kamenje, pomažu mi da ih otrpim pri hodu. S ove razdaljine promatram djetinjstvo. Što vidim?

Što je bilo – bilo je, a sada? Proljeće u meni još uvijek njeguje djetinjstva snove. Ponekad i nije lako ostati dosljedan na širokim cestama i mnogobrojnim raskrižjima. Ali, još uvijek me hrani ljekoviti med kojim me hranila baka u djetinjstvu. Samo da se ne dogodi vrijeme u kojemu cvjetovi ne će mirisati ni cvjetati. Vjerujem da proljeće ne će iznevjeriti.

- Oglas -

Sjećam se kako bi mi govorila da na „oni” svijet trebamo ponijeti svoja dobra djela, pa se zapitam što li sam do sada spremila u tu vreću koju bi trebala ponijeti jednoga dana kada dođe vrijeme za prijeći preko mosta, u bezvremenost? Jedno je sigurno, moja sjećanja na pokojnu baku su živa i još uvijek se napajam s tog izvora, a ono što mogu je da se pomolim za njezinu dušu i duše svih pokojnih nadajući se da će i mlađi naraštaji činiti isto. Draga bako hvala za svaki dobronamjeran savjet, za svaku riječ. Zapravo i ovu pričicu pišeš ti, mojom rukom. Nadam se da ću imati što ponijeti na „onaj” svijet, kako si govorila. Nadam se…, i priznajem da zagledana u meku svježinu proljetnog daha mogu i više i bolje, dok me vrijeme prema ušću nosi. Bože, daj mi ljubavi i mudrosti za ovozemaljsko razumjeti, a vječno zaslužiti.
Miljenka Koštro

- Oglas -

Povezani članci

Ostanite povezani

25,468ObožavateljiLajkaj
416SljedbeniciSlijedi
1,160PretplatniciPretplatiti
spot_img
Mostar
blaga naoblaka
10.5 ° C
10.9 °
10.5 °
76 %
1kmh
20 %
Pet
11 °
Sub
15 °
Ned
14 °
Pon
11 °
Uto
12 °

Najnovije

spot_img