Naslovnica Vijesti Hrvatska “Priča jednog Srbina iz Hrvatske”

“Priča jednog Srbina iz Hrvatske”

Foto: Slobodna Dalmacija

Boris Milošević objasnio zašto je odlučio otići u Knin: “Nakon 25 godina potrebno je prestati s mržnjom, prestati s ratom”

Potpredsjednik Vlade iz redova SDSS-a Boris Milošević odlučio je otići u Knin. U dirljivom postu na Facebooku objasnio je zašto je tako odlučio.

Potpredsjednik Vlade zadužen za ljudska prava na društvenoj mreži je objasnio zašto se odlučio otići u Knin.

“U Knin idem otvorena srca, iskreno, s nadom da ova Vlada može napraviti taj tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumijevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani. Nakon 25 godina potrebno je prestati s mržnjom, prestati s ratom”, napisao je u dirljivom postu na Facebooku.

Naime, premijer Plenković kazao je da je s SDSS-om i predstavnicima srpske manjine dogovoreno da će na proslavi “Oluje “u Kninu 5. kolovoza sudjelovati potpredsjednik Vlade Boris Milošević. Tu odluku komentirali su i građani Srbije.

Post Borisa Miloševića na Facebooku prenosimo u cijelosti.
”Priča jednog Srbina iz Hrvatske”

U Knin dolazim kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za ljudska prava. Kao član Vlade, Srbin iz Hrvatske, svjestan opterećenja ratnog nasljeđa u društvu koje osjećaju Srbi u Hrvatskoj, ali ne samo oni, nego i svi građani Republike Hrvatske, moram razmišljati racionalno i odgovorno te pokušati doprinijeti boljem društvu i građenju kulture mira.

Nije mi bilo lako donijeti ovu odluku kako zbog privatne obiteljske tragedije, tako zbog svih onih Srba koji su u Oluji nekog izgubili, onih koji su u izbjeglištvu kao i onih koji su se vratili iako im je proces povratka opstruiran. Sudbinu tih ljudi dobro znam jer skoro cijeli profesionalni i politički staž, proteklih 18 godina, pomažem u rješavanju njihovih problema.

Ovih dana dok sam razmišljao što učiniti prisjetio sam se svojeg doživljaja Oluje. Samu Oluju sam dočekao u rodnom Šibeniku, brinući tih dana za oca koji je bio mobiliziran kao hrvatski vojnik, za svoje prijatelje koji su bili u Hrvatskoj vojsci, kao i za rodbinu koja je bila na drugoj strani.

Zahvaljivao sam tih dana Bogu što se otac vratio živ i zdrav i što su svi koje sam poznavao bili dobro.

Nakon što je otac demobiliziran odlazili smo na selo Bribirske Mostine gdje sam svjedočio pljački napuštenih srpskih kuća. Obilazili smo babu, očevu majku koja je ostala nakon Oluje tamo živjeti. Nije htjela napuštati svoju kuću, nije htjela poći ni k nama u Šibenik.
http://