Danas se navršava 26 godina od kako je u vojnoj zračnoj bazi Wright Patterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, parafiran Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum.
Službeno je potpisan u Jelisejskoj palači u Parizu 14. prosinca 1995.
Tim dokumentom službeno je okončan skoro četverogodišnji rat, a Bosna i Hercegovina je ustrojena kao država tri konstitutivna naroda i ostalih i dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske.
Konferencija je održana od 1. do 21. studenog 1995. godine.
Glavni akteri
Glavni akteri mirovnih pregovora bili su u konačnici i potpisnici Daytonskog sporazuma – predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, 14. prosinca 1995. godine u Jelisejskoj palači u Parizu. Sve tri države nastale su raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
– Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kao što jeste, i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut – kazao je Alija Izetbegović nakon ceremonije potpisivanja Daytonskog sporazuma u Parizu.
Ove riječi do danas predstavljaju najbolji opis trenutka u kojem je usaglašen Mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu, pisali su kasnije analitičari.
Najveći doprinos u kreiranju Daytonskog sporazuma dao je Richard Holbrooke, bivši zamjenik američke državne tajnice Madeleine Albright, a svojim prisustvom garantirali su ga američki predsjednik Bill Clinton, generalni tajnik Ujedinjenih naroda (UN) Boutros Boutros-Ghali, bivši francuski predsjednik Jacques Chirac, tadašnji britanski premijer John Major, generalni tajnik NATO-a Javier Solana, njemački kancelar Helmut Kohl, ruski premijer Viktor Černomirdin, kao i švedski premijer Carl Bildt, koji je, također, bio kopredsjedavajući mirovne konferencije u ime Europske unije.
Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat. Francuska je čuvar originala Daytonskog sporazuma.
Današnja politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni su kao dio Daytonskog sporazuma. Sastavni dio tog dokumenta je i Ustav na osnovu kojeg funkcionira današnja Bosna i Hercegovina.
Sporazum je bio kočnica ratu, ali kroz sljedećih više od 20 godina pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor problema jer su ga tri strane različito tumačile. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas.
Mnogi analitičari vjeruju da je Dayton nepravedan jer je zacementirao ratna osvajanja, ali je ujedno ostavio BiH sa veoma kompliciranom strukturom, zbog čega je upravljanje otežano, a napredak skoro onemogućen.
– Sjedinjene Države, koje su se dugo protivile priznavanju rezultata rata, početkom 1995. godine su ipak napravile politički zaokret i priznale ratna osvajanja, tj. etnička čišćenja, a time i teritorijalnu podjelu u korist Srba. Njemačka je bila posljednja zemlja koja je pristala na takvu promjenu paradigme. Ovom teritorijalnom podjelom, zacrtanom Daytonskim sporazumom, agresor je na kraju nagrađen, a napadnuti su kažnjeni – napisao je svojevremeno njemački političar, bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling.
Dejtonski sporazum sastoji se od 11 aneksa, među kojima je i Aneks 4 – Ustav Bosne i Hercegovine. Njime je potvrđen suverenitet, teritorijalni integritet i neovisnost Bosne i Hercegovine kao države.
Određeno je da se BiH sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, i da je čine konstitutivni narodi, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, zajedno s ostalima. Propisane su nadležnosti BiH i entiteta, kao i odnosi između institucija BiH, ali i način izmjene Ustava BiH.
U agresiji na BiH, koja je trajala četiri godine, stradalo je najmanje 100.000 ljudi, a više od dva milijuna stanovnika je raseljeno.
Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti UN-a, 1993. godine je formiran Međunarodni kazneni sud u Hagu, oformljen da bi procesirao ratne zločine počinjene za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije.
Glavni grad bio je pod opsadom tri godine i deset mjeseci, čime je postao grad pod najdužom opsadom u modernoj povijesti ratovanja. U opsadi Sarajeva stradalo je više od 14.000 ljudi.
Rat u BiH zaustavljen je nakon genocida u Srebrenici, u kojem je Vojska Republike Srpske, pod zapovjedi, kasnije presuđenog ratnog zločinca, Ratka Mladića, ubila više od 8.000 Bošnjaka, većinom muškaraca i dječaka.
