IPAK SE MOŽE – Jakirovićeve slatke brige i pričuve koje sada vrijede više: Rijeka praktički ima standardizirane dvije konkurentne momčadi
Od jako puno glavobolje i problema s velikim viškom igračkog kadra, koji je dobrim dijelom riješen brzinom iznad očekivanja, Rijeka se u kratko vrijeme pretvorila u momčad s ozbiljnim rješenjima za dvije momčadi.
Momčad koja pobjeđuje se ne mijenja. Ili se samo korigira ovisno o taktičkim zamislima i skautingu protivnika. Princip je kojeg se očekivano drži Sergej Jakirović na startu uspješnog proljeća. Jakirović neznatno mijenja, ali sustav je praktično stalno isti – 4-2-3-1. Po potrebi zasad u prvu momčad uskaču Smolčić, Veiga, Liber, Goda, Banda i Obregon i sve se u većini slučajeva pokazuje dobitnom kombinacijom.
Novi trener Bijelih s 13 bodova izjednačio je proljetni start momčadi Matjaža Keka u slavljeničkoj 2017. godini i rezultati su ti koji uvijek izlaze u prvi plan. Brzo se zaboravljaju lošija izdanja pa i »poljupci sreće« kad se uđe u pozitivnu seriju. No, ono što je puno važnije, Jakirović je promijenio »krvnu sliku« momčadi s lošim nalazima koje je zatekao.
Prije svega oznaku smanjene vrijednosti imala je fizička sprema. U mlin teških priprema ušlo je jako puno igrača i već tada je bilo jasno da dobar dio njih ne može pratiti zahtjeve struke. Neki igrači su već tu otpadali, a većina njih nije se uklapala u pragmatična rješenja na putu do cilja, odnosno ekspresnog pohoda na Europu. Kvaliteta kod mnogih starosjedilaca bila je neupitna, no problem je bio u odnosu prema radu i ono što trener posebno traži – građenju mentaliteta.
Nakon što je otpisano čak 16 igrača, a došlo osam novih, itekako ciljanih, Rijeka je kroz pripreme počela dobivati obrise ozbiljne momčadi. Pa i kroz domaća ne baš uvjerljiva izdanja na zatvorenoj Rujevici, kad se gubilo od Slaven Belupa (1:2), a nije moglo dobiti Goricu (0:0). Tek je generalka s Honvedom prezentirala da se sve ipak kreće u dobrom i obećavajućem smjeru za struku i momčad.
Rotacije
Momčad je dobila na kompaktnosti, disciplini, igri u oba smjera… Puno više pažnje posvetilo se obrani i Rijeka je odjednom puno bolje izgledala u inače kritičnim drugim poluvremenima. Uz bodove donijelo je sve to brojne benefite momčadi, toliko da Jakirović u ovom trenutku ima slatke brige, ali i praktično jednu pričuvnu momčad koja u ovom trenutku vrijedi puno više.
Vratar Labrović najbolji je igrač nove renesanse što pak i nije podatak koji će posebno obradovati Jakirovića. No, s druge strane itekako može biti zadovoljan koliko povjerenje ulijeva kapetan Bijelih. A zadovoljan sigurno može biti i izbornik Zlatko Dalić, na čijem je radaru Sinjanin, u ovom trenutku čuvar s najboljom formom u HNL-u.
Zadnja linija dobila je u Dilaveru ne samo važnu kariku koja je nedostajala nego i vođu momčadi. Bivši prvotimac Dinama osvaja jednostavnošću, sigurnošću i smirenošću, a uz njega dobro se uklopio i Galešić, izuzme li se ogled s Goricom u kojoj nije imao svoj dan.
Lijevi bok je već duže vrijeme rezerviran za Vukčevića kojeg sigurno neće poremetiti možda i promašaj prvenstva protiv Gorice, dok je na desnom boku došlo do najviše rotacije i zaoštrene konkurencije. Prvo ga je preuzeo Grgić, potom na Poljudu jako dobro Smolčić, a u posljednjim utakmicama Veiga. Portugalac je, čini se, zadobio dodatno povjerenje dobrim izdanjima, a struci ide na ruku i polivalentnost Smolčića, koji može zaigrati na stoperu, dok Grgiću nije strana igra na krilu iz faze rane mladosti.
Pozicije zadnjih veznih igrača zasad sigurno čuva osovina Selahi – Hodža, dok im je sve češća alternacija Banda, kvalitetan vezni igrač u oba smjera središnjice kojem je jedini »minus« kasniji priključak pripremama. Jakirović je odlučio desno krilo definitivno pokriti Ampemom smatrajući da je na njemu čak i bolji nego na prirodnom lijevom, na kojem je u ovom trenutku glavna opcija Marin nakon što je momčad dugo vremena imala višak igrača na toj poziciji (Bušnja, Vuk, Karrica). Nju može kvalitetno pokriti i Djouahra, ali njegova ozljeda je teže prirode i čini se da je on izgubljen gotovo do kraja prvenstva.
STARTNA RIJEKA (4-2-3-1)
LABROVIĆ, VEIGA, GALEŠIĆ, DILAVER, VUKČEVIĆ, SELAHI, HODŽA, AMPEM, JANKOVIĆ, MARIN, FRIGAN
PRIČUVNA RIJEKA (4-2-3-1)
ZLOMISLIĆ, GRGIĆ, SMOLČIĆ, KREŠIĆ, GODA, STANIĆ, BANDA, BOGOJEVIĆ, LIBER, DJOUAHRA, OBREGON
Lijevo krilo
Mjesto ofenzivnog veznog igrača, kreatora i polušpice mostarski je stručnjak povjerio mladom Jankoviću, igraču koji »radi razliku« kako to voli reći Jakirović. Kada Niku ne ide, tu je sve bolji Liber, kojeg je riječki kormilar htio svojevremeno vidjeti i u Zrinjskom. O prvom napadačkom rješenju ne treba previše govoriti, Frigan je golovima i igrom u novonastaloj situaciji nasigurnije rješenje, jednako kao Labrović na vratima i Dilaver u zadnjoj liniji.
Jakirović u ovom trenutku može sastaviti i jako dobru drugu momčad koja bi sigurno bila konkurentna ostatku lige. I ta kvalitetna unutrašnja rezerva, odnosno pričuva, nešto je što daje klubu vrijednost više. Zlomislić je sigurno solidno vratarsko rješenje, dok na desnom boku ima i viška kvalitete. Lijevi može pokriti Goda, ali, tvrdi trener, i mladi Dujmović, koji je po vokaciji stoper. A na tim dvjema pozicijama su još Smolčić i Krešić.
Defenziva veze ima pričuvu još i u Staniću, koji je povučen s posudbe iz Varaždina, ali svakako i u mladom Babiću, U-21 reprezentativcu. Desnokrilnu poziciju može popuniti trenutno ozlijeđeni Bogojević, Liber veznu ofenzivnu, a u napadu dva su moguća rješenja. Obregon, koji je sada u prednosti pred Jurićem. Prije svega zbog golova protiv Šibenika i Gorice. U slaganju te druge momčadi jedino je u ovom trenuku problematična pozicija lijevog krila, prije svega zbog ozljede Djouahre.
Dobra je vijest i sve bolji oporavak Mitrovića, koji će dodatno zaoštriti konkurenciju na stoperskoj poziciji. Od jako puno glavobolje i problema s velikim viškom igračkog kadra koji je dobrim dijelom riješen brzinom iznad očekivanja, Rijeka se u kratko vrijeme pretvorila u momčad s ozbiljnim rješenjima za dvije momčadi.