Novi model rada predviđa 32 sata tjedno bez smanjenja plaće, ugovore na određeno do 12 mjeseci te osjetno veće dodatke za rad nedjeljom i blagdanima.
U sklopu svojega programa pod nazivom „Rad i socijalna pitanja”, Studentska lista u Srbiji predlaže uvođenje mogućnosti četverodnevnoga radnog tjedna u trajanju od 32 sata bez smanjenja plaće, obvezno sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme nakon 12 mjeseci rada te znatno veće dodatke za noćni i prekovremeni rad te rad nedjeljom.
U programu se izričito navodi kako važeće radno zakonodavstvo ne pruža dovoljnu zaštitu zaposlenicima, osobito onima koji rade izvan klasičnoga radnog odnosa, dok se kršenje radničkih prava u praksi vrlo rijetko kažnjava. Zbog toga ova politička opcija najavljuje potpun odustanak od dosadašnjega modela privlačenja investicija koji se temeljio na ponudi jeftine radne snage.
Predloženi model četverodnevnoga radnog tjedna ne bi predstavljao obvezu, nego mogućnost za poslodavce. Poslodavci koji se odluče za takav model organizacije rada mogli bi uvesti rad od četiri dana i 32 sata tjedno, pri čemu bi radnici u potpunosti zadržali svoju postojeću plaću.
Kada je riječ o prekovremenome radu, on bi ostao ograničen na najviše osam sati tjedno te ukupno 12 sati dnevno, što je već propisano važećim Zakonom o radu, no svaki ostvareni prekovremeni sat morao bi biti službeno evidentiran i u potpunosti plaćen.
Radnici bi raspored rada morali dobivati najmanje sedam dana unaprijed, a ujedno bi se zakonski uvelo i pravo da nakon završetka radnoga vremena nemaju obvezu odgovarati na poslovne zahtjeve.
Prema novome prijedlogu, rad na određeno vrijeme bio bi ograničen na najviše 12 mjeseci, uz mogućnost potpisivanja najviše četiri ugovora s istim radnikom za obavljanje istoga posla. Iznimka je zamjena privremeno odsutnoga radnika, koja bi mogla trajati najduže 36 mjeseci.
Radniku kojemu ugovor o radu ističe dok se nalazi na bolovanju, ugovor bi se automatski produživao sve do njegova službenog povratka na posao. Također, sporazumni raskid ugovora o radu koji je potpisan pod prisilom smatrao bi se ništavim, dok poslodavac nakon proglašenja radnika tehnološkim viškom ne bi smio zaposliti drugoga radnika na to isto radno mjesto u roku od šest mjeseci.
Nacrt programa predviđa i točno određene iznose dodataka te naknada na plaću. Naknada za topli obrok iznosila bi najmanje 10 posto prosječne plaće ostvarene kod poslodavca, ali ne manje od 20 posto minimalne plaće, dok bi regres za godišnji odmor morao iznositi najmanje jednu prosječnu plaću kod poslodavca.
Predloženi dodaci na osnovicu plaće obuhvaćaju najmanje 150 posto za rad na blagdane, 110 posto za rad nedjeljom, po 50 posto za noćni i prekovremeni rad, 30 posto za rad u smjenama te 26 posto za terenski rad. Dodatak za minuli rad iznosio bi najmanje 0,5 posto za svaku navršenu godinu radnoga staža, neovisno o tome kod kojega je poslodavca staž ostvaren.
Naknada za bolovanje u prvih 30 dana iznosila bi najmanje 75 posto prosjeka plaće, dok bi poslodavci u svim oglasima za posao imali obvezu javno objaviti raspon plaće.
Prijedlog donosi i značajne novine u području roditeljskih prava, štrajka i mirovinskoga sustava. Pravo na rodiljni dopust imala bi svaka žena koja je radila prije trudnoće, bez obzira na vrstu ugovora o radu koji je imala sklopljen, dok bi očevi dobili pravo na tri mjeseca dopusta nakon rođenja djeteta.
Rok za najavu štrajka skratio bi se na samo dva dana, a prag reprezentativnosti za sindikate spustio bi se na 5 posto. Mirovine bi se usklađivale dva puta godišnje, dok bi se za građane starije od 65 godina koji nemaju dovoljno ostvarenoga staža uvela socijalna mirovina.
Penali za prijevremeni odlazak u mirovinu u potpunosti bi se ukinuli nakon navršene 65. godine života za sve osobe koje imaju najmanje 42 godine efektivnoga staža. Iz Studentske liste napominju kako su svi navedeni stavci za sada prijedlog te da bi za njihovu primjenu u praksi bile nužne odgovarajuće zakonske izmjene.
