22.7 C
Mostar
Ponedjeljak, 26 srpnja, 2021

Prošla je godina dana od havarije ‘Bourbona‘ na kojem je bio Dino Miškić

Danas se navršava točno godinu dana otkad je u beskraju Atlantika, 2000 milja od Martiniquea, zahvaćen olujom, brodolom doživio tegljač “Bourbon Rhode” s 14 članova posade i zapovjednikom, kapetanom Dinom Miškićem iz Šibenika, kojemu se, zajedno s još sedmoricom pomoraca, gubi svaki trag, piše Slobodna Dalmacija.

Ni nakon intenzivne, gotovo jednomjesečne potrage nisu pronađeni; četvorica mornara smrtno su stradala, a njihova tijela, ali i trojicu preživjelih, izvukla je iz oceana fregata francuske ratne mornarice “Ventose” nakon dvodnevnog patroliranja zajedno s flotilom trgovačkih brodova. Dino Miškić, mladi, perspektivni kapetan duge plovidbe, omiljen među brojnim prijateljima, za sobom je u Šibeniku ostavio suprugu i dvoje djece, majku i očuha, također dugogodišnjeg pomorca, poput brojnih otočana sa Žirja, jedinoga šibenskog pučinskog otoka.

Tuga u srcu

Nitko od njih ne želi se za javnost osvrtati na tragediju koja ih je zadesila ostavljajući tugu u srcima. Ne žele dodavati sol na još svježu ranu, koja će teško ikad zacijeljeti.

– Niste jedini iz medija koji nas nazivate ovih dana, no i vama ću reći da smo se svi mi prijatelji, zajedno s Dinovom obitelji, dogovorili da nećemo davati nikakve izjave. To je najprije želja njegove supruge Marijane i molim da to poštujete – odgovorila nam je jedna obiteljska prijateljica koja je prije godinu dana, zajedno s ostalima, dala cijelu sebe da olakša turobne trenutke izmiješane s nadanjima Dinovoj supruzi Marijani.
Odbila je kazati makar riječ više od toga.

Dramatičnu potragu za Dinom prije godinu dana pratio je u strepnji i očekivanjima sretnog ishoda također cijeli Šibenik i zemlja. Kada je nakon tri tjedna obustavljena službena potraga pomorskih vlasti Martiniquea, prijatelji Miškićevih su preko Facebooka na grupi “Bourbon Rhode rescue”, narasloj na čak 55 tisuća članova, organizirali prikupljanje novca za privatnu spasilačku akciju.

Za tjedan dana, uplatama više od tri tisuće plemenitih donatora, na računu se našlo nešto više od 90 tisuća eura, no to nije bio dovoljan iznos da bi se podmirili troškovi toliko opsežne potrage na golemom oceanskom prostranstvu od 11 tisuća četvornih kilometara i više od tisuću morskih milja udaljenom od obala Martiniquea.

I hrvatske vlasti uključile su u istragu havarije “Bourbon Rhodea” domaće stručnjake upravo zato jer je postojala realna mogućnost da se zataškaju okolnosti brodoloma, o čemu je u potresnom svjedočenju sve najvažnije za rusku udrugu moreplovaca kazao jedan od preživjelih, Rus Igor Morozov (60), član posade. Morozov je samo potvrdio ono o čemu su, tijekom potrage za Miškićem i kasnije, govorili također neki hrvatski ljudi od debelih mora, upoznati s lošim prilikama u francuskoj kompaniji. Uostalom, tvrtka “Bourbon Rhode” je nedugo poslije, poput istoimenog oronulog tegljača pod svojom zastavom, potonula u poslovnom krahu.

Tinjajuća nada

Godinama neodržavan brod u katastrofalnom stanju uopće nije bio spreman za plovidbu, svjedočio je Morozov. Da jest, ne bi more kroz palubna grotla s propalim brtvama prodrlo u strojarnicu te je “Bourbon Rhode” po strahovitim, 15-metarskim valovima, ostao bez porivnog stroja i ubrzo potonuo u kobnom naletu uragana Lorenzo.

– Ništa se ne bi dogodilo da je hidrodinamički sustav na tegljaču radio kako treba. Čvrsti brod odolio bi teškom moru – tvrdi Morozov, i to samo svjedoči kakvim su neljudskim zahtjevima u nekim kompanijama izloženi pomorci diljem svijeta. Obiteljima nestalih pomoraca, barem prema onome što je objavljeno, na račune je uplaćena odšteta od četiri tisuće eura (!), a obitelji nestalih Ukrajinaca angažirale su odvjetnika i tužile kompaniju. Budući da je obitelj Miškić izabrala o svemu dostojanstveno šutjeti, nije poznato jesu li se i oni pridružili toj grupnoj tužbi.

Dinov prijatelj iz djetinjstva i vjenčani kum Joško Mrvica, također kapetan duge plovidbe, prekinuo je navigaciju te sav slomljen na vijest o Dinovoj havariji i nestanku žurno otišao kući u Šibenik. Dok je trajala potraga, s još tinjajućom nadom da će ih ugledati neki avion ili će se utopljenici ukazati na satelitskoj snimci, kazao je slikovito da je njegov prijatelj zajedno s posadom doslovce stradao “zbog tube silikona”. A svi su pomorci, uključujući i Dina, znali na kakvu se ragu ukrcavaju, no bili su prisiljeni ploviti. Nisu imali izbora usred konjunkture u pomorstvu, potvrđujući još jednom onu da se živjeti ne mora, ali ploviti se mora…

Najnovije: