15.5 C
Mostar
Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Prvi vojnik HVO-a koji je u akciji oslobađanja Mostara prešao na lijevu obalu Neretve

Svaki rat ima i svoje heroje. Ljude, pojedince čija smjelost i lucidnost u određenom trenutku stvara prevagu i često odlučuje velike vojne bitke. Jedan od takvih zasigurno je i brigadir HVO-a Karlo Džeba. U noći s 13. na 14. lipnja 1992. general Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve.

- Oglas -

U Općinskom stožeru HVO-a u Mostaru zapovjednici postrojbi dobili su zapovijedi. Plan je u tri ujutro započeti prelazak preko Neretve. Vojnici moraju Neretvu na tri mjesta prijeći čamcima, a jedan dio je trebao prijeći preko tada još uvjetnog Starog mosta. Tada na scenu stupa junak naše priče. Karlo Džeba, tada 32-godišnjak zapovijedao je četvrtom satnijom Cernica Mostarskog bataljuna koji se nalazio pod zapovjedništvom i u sastavu Općinskog stožera HVO-a.

Prelazak Neretve

Zajedno s još dvadeset i šestoricom vojnika, koji su prvi trebali prijeći Neretvu, te još trideset vojnika koji su ih osiguravali s desne obale, prema prvotnom planu rijeku je trebao prijeći na Bunoru kod Doma izviđača. No, odlučio je promijeniti plan. Rijeku je naumio prijeći na, za to, gotovo nemogućem mjestu i na način koji ne opisuje nijedan vojni udžbenik. „Odlučio sam prijeći ispod srušenoga mosta na Musali, i to kajakom“, navodi Džeba.

- Oglas -

Bio je to, ispostavit će se kasnije, ključni trenutak u oslobađanju istočnog dijela Mostara. Kajakom, koji je dobio od prijatelja iz Ilića, točno u tri sata ujutro 14. lipnja, uz valove visoke i dva metra te slabu vidljivost, Džeba je preveslao na lijevu obalu rijeke i tada pomoću konopa uvezao mostobran i tako se, uključujući i njega, malim gumenim čamcima prebacilo dvadeset i sedam ljudi. Džeba tada još nije ni znao da je upravo on prvi vojnik HVO-a koji je u akciji prešao Neretvu. „Kasnije smo tek saznali da ostali vojnici nisu uspjeli na dogovorenim mjestima prijeći rijeku. Agresori su očito znali da dolaze i čekali su ih. Nekoliko ljudi je pri pokušajima prelaska poginulo, tako da su se sve ostale naše snage povukle. Jedino je naša satnija prešla, upravo zahvaljujući odabranom mjestu za prelazak. Na tom mjestu je vidljivost mala, uvjeti za prelazak skoro nikakvi i tu nas nisu očekivali. Jednostavno smo ih iznenadili“, govori Džeba. Ostali naši vojnici to nisu uspjeli. Peta kolona je, ističe Džeba, učinila svoje. Srpsko-crnogorski agresori su ih čekali i prelazak je bio onemogućen.

A da su okupatorske snage bile dobro obaviještene o namjerama HVO-a najbolje svjedoči podatak koji nam je Džeba iznio. „Točno u tri sata i dvije minute, dok sam još u kajaku bio na sredini rijeke, nekih 200 metara iza mojih leđa, točno na mjestu gdje je moja postrojba po prvotnom planu trebala prijeći Neretvu, ispaljena je svjetleća raketa“. To, prema Džebinim riječima, najbolje govori da su ih neprijateljske snage spremno čekale. „Dugo godina sam živio uz Neretvu i veslao kajak te sam rijeku jako dobro poznavao, zato sam se odlučio tu prijeći. Ni devedeset posto vojnika koji su išli sa mnom do tri ujutro nisu znali kuda ćemo točno prijeći rijeku.

- Oglas -

Čimbenik iznenađenja je bio presudan, a i moji suborci, uglavnom moji susjedi i prijatelji iz Cernice, kao i moj zamjenik Himzo Nazdraić s kojim sam planirao akciju, poznavali su svaki kamen na Neretvi, što je sve zajedno nama davalo određenu prednost u prelasku.

Žestok otpor

Po izlasku iz korita rijeke četvorica Džebinih suboraca bila su teško ranjena. Otpor tadašnje JNA i ostalih agresorskih jedinica bio žestok. – No, već oko šest jutro na naš prijelaz pristigao je veliki broj vojnika koji nisu prešli na drugim planiranim mjestima. Saznanje da smo jedini prešli Neretvu bilo je malo neugodno, ali ni na trenutak nismo pomišljali vratiti se. Borbe su bile žestoke, a oko šest sati počele su pristizati i ostale snage, i onda smo ‘očepili’. Tek oko podneva stekli su se uvjeti da se prijeđe preko Starog mosta, kad smo mi već bili došli do Starog grada. Prvu noć smo, navodi Džeba, ostali na zauzetim položajima kod Glavne ulice, a sutra smo dobili zapovijed da krenemo dalje.

Vojnici prebacivani čamcem i konopom

Pri prelasku Neretve Džeba ja za sobom vukao konop. Kad je prešao na lijevu obalu, na kraju konopa na desnoj strani zavezan je mali gumeni čamac u kojem su mogla sjesti po dvojica vojnika. „Onda smo išli sustavom skele. Ja sam navlačio, vojnici izađu na lijevu obalu, potom vratimo prazan čamac, pa opet vučemo konop“, prisjeća se Džeba te ratne lipanjske noći. Na taj način je prešlo 26 ljudi. „Nakon nas na lijevu obalu je prešla i vojna policija HVO-a, a poslije i ostali vojnici.“

Motivacija vojnika

Kolika je bila motivacija vojnika za sudjelovanjem u akciji najbolje opisuju Džebine riječi.

„Kad sam postrojio dvadeset i šest ljudi koji će sa mnom prijeći rijeku, odredio sam trideset ljudi koji će nas osiguravati u slučaju povlačenja. Od tih trideset, barem je dvadeset jasno prosvjedovalo zašto oni nisu među onima koji će prvi prijeći Neretvu. To jasno pokazuje koliko su vojnici bili motivirani za akciju“, kaže Džeba.

Večernji list

- Oglas -

Povezani članci

Ostanite povezani

25,468ObožavateljiLajkaj
416SljedbeniciSlijedi
1,170PretplatniciPretplatiti
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
Mostar
raštrkani oblaci
15.5 ° C
15.9 °
15.5 °
55 %
6.7kmh
40 %
Čet
14 °
Pet
18 °
Sub
20 °
Ned
19 °
Pon
20 °

Najnovije

spot_img