Svjedokinja Državnog tužiteljstva ispričala je na ročištu za zločine na području Konjica da je tijekom napada na Bradinu pobjegla s djecom u kuću Josipa Zovke, iz koje je odvedena na ispitivanje u mjesni ured u centru Bradine, gdje je pretučena.
Svjedokinja Lenka Kuljanin rekla je da je 15. svibnja 1992. godine na Bradinu pucano iz okolnih sela u kojima je pretežno živjelo muslimansko stanovništvo, ali da je to trajalo kratko. Navela je da nisu imali nikakvih problema do 25. svibnja.
“Tada je počelo pucati. Svi su se uzbunili. Mićo je izašao”, izjavila je svjedokinja, pojasnivši na pitanje tužioca da misli na svog supruga Mitra Kuljanina, koji je također trebao svjedočiti, ali je od toga odustao. Tužiteljstvo je odustalo od njegovog saslušanja i ovog svjedoka neće više pozivati.
“Gdje je Mićo”
Svjedokinja je, nakon povlačenja sa ostalim civilima iz Donje Bradine, naredna dva i pol mjeseca provela u kući Josipa Zovke, za koju je bila udana sestra njenog muža. Dodala je da tu nije imala nikakvih neprijatnosti do 12. srpnja, kada je čula detonaciju i pučnjavu u pravcu sela Repovci, a kasnije se saznalo kako je tu poginulo nekoliko pripadnika Armije BiH. Po nju su, kako je kazala, tada došle dvije osobe, koje je poznavala.
“Mi smo bili jako dobri. Nisam imao nikakav strah od njih. Nosili su neki papir”, ispričala je svjedokinja i dodala da ona nije čitala niti vidjela šta piše na tom papiru.
Rekla je da je odvedena u mjesni ured, u prostoriju u kojoj je bio jedan vojnik, dvojica su bila na vratima, a njoj je naređeno da sjedi pored prozora.
“Prvo pitanje je bilo: ‘Gdje je Mićo?’ Ja kažem da ne znam. Odmah je krenulo udaranje”, prisjetila se svjedokinja i navela da je dobila udarce u glavu, od kojih joj je rasječena usna, a imala je povrijeđen nos i uho. Kuljanin je navela da je vojnik prestao s udarcima kada je čuo da je došao izvjesni Pavo, koji je galamio i govorio: “Tko je nju doveo?”, a zatim naredio da je vrate u Zovkinu kuću.
Svjedokinja je, kako je kazala, ubrzo saznala da ju je tukao Enes Jahić, a kasnije ga je prepoznala, prilikom davanja izjave 2017. godine, kada joj je predočen fotoalbum. Odvjetnik optuženog Jahića Kerim Čelik pitao ju je gdje je bila na prepoznavanju, na što je svjedokinja odgovorila da je izjavu i prepoznavanje dala u Veleposlanstvu BiH u Beogradu jer trenutno živi u Šapcu.
Pitao ju je kada je saznala da se vojnik zove Enes Jahić, a Kuljanin je rekao da se to dogodilo “vrlo brzo” i da joj je vjerojatno rekao Zovko ili njegova supruga Biljana, jer su poznavali Jahića.
Ubojstva, silovanja, zatvaranja, mučenja i druga nečovječna djela
Optuženi Jahić je pitao svjedokinju kojoj su jedini pripadali vojnici koji su se odveli, kao i oni koji su bili na mjestu kod objekta mjesne zajednice, na što Kuljanin nije znao odgovor.
Na pitanje obrane prvooptuženog Esada Ramića je li njen muž imao pušku, od koga ju je dobio i kada ga je posljednji put vidio, kazala je da jeste imao pušku, ali ne zna otkud mu. Rekla je da supruga nije vidjela od trenutka kada je napustila kuću do polovine kolovoza 1992. u Hadžićima.
Za zločine počinjene u Konjicu optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić i Željko Šimunović.
Na teret im je stavljeno da su u periodu od svibnja 1992. do svibnja 1993., u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubojstvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima.
Tužitelj je zatim pročitao iskaz preminulog svjedoka Muhameda Ajanovića, koji je bio pripadnik rezervnog sastava Stanice javne sigurnosti Konjic.
Rekao je kako nije vidio nikakva ubojstva na Bradini, ali kako je čuo da je jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) izvršila ubojstva u Kuljanima. U iskazu iz 2015. rekao je da je vidio da je optuženi Nikšić tukao zarobljenika na punktu u Bradini, a nakon ubojstva devet pripadnika Armije BiH, rekao je vojnicima da izvrše paljenje Bradine i dao im gorivo.
Obrana Nikšića rekla je kako će pitanje koje bi ovom svjedoku postavila da je živ, pročitati na sljedećem ročištu. Suđenje se nastavlja 3. srpnja, piše Birn.
