Ako ste usvojili savjete zašto biste trebali uvesti plavu boju u svoj interijer, vrijeme je da saznate na koji način možete uživati u plavoj boji u eksterijeru. Posadite plavo cvijeće u vrtu ili na balkonu, piše LIVING.
Neovisno o tome jeste li vrtlari sa iskustvom ili početnici kada je u pitanju uzgoj bilja: svi će pronaći ponešto za sebe među našim prijedlozima plavih ljepotica koje možete posaditi. Afrički ljiljan (Agapanthus) Ove za uzgoj zahvalne trajnice popularne su zbog svojeg atraktivnog lišća i cvijeća koje tijekom ljeta cvate u izobilju.
Najbolje uspijeva u toplim južnim predjelima, a zimi ga je i ondje zbog zaštite preporučljivo prekriti slojem lišća ili pijeska. Lišće u obliku jezičca niče na kratkim podancima, koji imaju gusto, mesnato korijenje. Cvjetovi trubasta oblika, duljine 5 cm, dolaze u raznim nijansama plave (kod nekih kultivara su bijeli) s mnogobrojnim štitastim cvatovima smještenima na dugačkim, uspravnim stabljikama, visine često do 1 m ili više.
Agapanthus je idealan za rez, sadnju na gredici kao biljka pozadine uza zid ili na rubnjacima uzduž zida, ograde ili ceste. Jedić (Aconitum) Spada u porodicu žabnjaka, Ranunculaceae. Lisnati izbojci su visine od 100 do 150 cm i nakon nekog vremena pretvaraju se u cvjetne stapke. Cvjetovi su cjevasta oblika žućkastobijele pa sve do tamnoplave boje. Rastu u klasovima, a cvatu od sredine ljeta do jeseni.
Jedić je vrlo otporan na hladnoću, dok vrućinu ne podnosi. Jedić voli umjereno sunčan položaj te humusno, propusno i vlažno tlo. Vrlo dekorativno djeluje u kamenjaru i gredicama i jedna je od najljepših plavih trajnica. Oprez: jedini nedostatak mu je da je vrlo otrovan. Izbjegavajte ga u vrtovima s djecom ili kućnim ljubimcima.
Mirisna kunica (Ageratum)
Cvate uglavnom u plavkastim nijansama s jastučastim i dosta zbijenim cvjetovima. Cvjeta cijelo ljeto, a ako redovito uklanjamo ocvale cvjetove, produžit će svoju cvatnju skroz do prvog mraza. Kao i mnoge druge ljetnice, sade se na otvorenom tek kada prestane opasnost od mraza.
Visina joj je između 15 i 35 cm, ovisno o sorti. Niže sorte ageratuma prikladne su za popunjavanje praznog prostora između nekih trajnica. Kako bi plavkaste nijanse došle do svog punog izražaja, poželjno ih je saditi pored kontrastnih biljaka kao npr. pored bijelih ili žutih. Isto tako, prikladne su za prostor između rubnika staza.
Mirisna kunica lijepo će napredovati ako joj osigurate ocijeđeno tlo, jer ne trpi zadržavanje vode, ali se istodobno mora stalno održavati vlažnost te ju se zaštititi od vjetrovitog mjesta.
Različak (Centaurea)
Divlji različak susrećemo na većini livada europskih zemalja i Sjeverne Amerike. Kultivirane vrste prepoznajemo po cvjetovima raznih boja: od ružičaste, bijele preko plave do ljubičaste. Cvatu od srpnja pa sve do prvih jesenskih mrazova.
Promjer cvjeta je oko 5 cm, listovi su sivozeleni, duboko urezani, u obliku čipke. Glede uzgoja, različak nije zahtjevan. Odgovara mu bilo koja vrsta vrtnog tla, voli sunčan do polusunčan položaj. Traži redovito zalijevanje i prihranu. Redovito uklanjanje ocvalih cvjetova produljuje cvatnju različka.
Patuljaste vrste različka sade se u kamenjaru, koje narastu do visine od 20 do 25 cm. Više sorte sade se za obrube gredica, u kombinaciji s drugim jednogodišnjim cvijećem, za vaze ili za rez za aranžiranje buketa i aranžmana.
Zvončić (Campanula)
Zvončići dolaze iz istočne Europe, iz Karpata i Turske. Porodica zvončića, Campanulaceae, kojoj i pripadaju, dobila je ime po njima. Cvjetovi pripadnika ove porodice su u obliku zvončića i uglavnom su plavkastih nijansi. Uzgojiti ih nije teško i za njih bi se trebalo naći mjesto u svakom vrtu.
Niske sorte zvončića sade se kao pokrivači tla ili u kamenjaru, dok se oni višeg rasta sade na gredicu ili se koriste za rez. Cvatu cijelo ljeto, od lipnja pa sve do kraja kolovoza. Da bi im se produžila cvatnja, treba redovito uklanjati ocvale cvjetove. Lišće nekih vrsta zvončića omiljena je hrana puževima, pa ih treba dobro zaštititi.
