Zvuči nevjerojatno i spada u kategoriju vjerovali ili ne, ali rukometna reprezentacija sastavljena od igrača dva hercegovačka kluba na svakom velikom natjecanju borila bi se za neko od odličja. Puno toga je napisano ovih dana o fenomenu rukometa u Hercegovini.
Škola rukometa Izviđača iz Ljubuškog izbacila je veliki broj vrhunskih igrača, a sam klub je igrao velika europska natjecanja. Ljubuški je grad rukometa i treba mu zahvaliti za sve što čini na popularizaciji ovoga sporta. Ljubuški ima i sjajnu sportsku dvoranu, a ljudi iz grada već sada razmišljaju o gradnji nove kako bi se stvorili još bolji uvjeti za treniranje rukometa.
Škola rukometa Zrinjskog iz Mostara također je dobro poznata, i izbacila je veliki broj sjajnih igrača. Za razliku od Ljubuškog Mostar nema skoro nikakvih uvjeta za treniranje dvoranskih sportova, jer i nema sportsku dvoranu, ali to nije tema ove priče.
Vjerojatno su geni hercegovački krivci za ovaj rukometni fenomen, ali i upornost i želja sportaša s ovih prostora za sportskim uspjesima.
Sada zamislite reprezentaciju u sastavu: Marin Šego, David Mandić, Željko Musa, Marino Marić, Josip Šarac, Matej Hrstić, Igor Karačić. Vedran Delić, Filip Vistorop, Ivan Karačić, Josip Perić, Marin Vegar i Mirko Herceg. Ako bi tome još dodali vrhunskoga izbornika iz Mostara Serdarušića sasvim sigurno bi dobili momčad za veliki respect.
