Ruralni Hercegovac svojoj ćerki
Kad sam neraspoložen i kad mi umor svlada i sve mi bude nekako teško.
I kad u sebi sve šaljem u tri…
Ja te nakratko zvrcnem, samo da ćaća čuje tvoj glas..
Tvoj glas odma rastra moj umor,moju ljutnju ,i tilo mi malo živne…
Odjednom na mom licu pojavi se osmih i prekri sve moje ožiljke i bore sa lica.
Malo se zadrži na mom licu i bez riči nestane….
I onda ga osićam kako nastavlja svoj put,
starim prašnjavim kolovozom…
Tamo će se negdi skriti i nastaviti dalje živiti…
U dubini ćaćine hercegovačke duše.
Bodo Lončar
- Oglas -