Naslovnica Vijesti Svijet Ružna stvarnost o kojoj progovaraju Nijemci

Ružna stvarnost o kojoj progovaraju Nijemci

Korisnici socijalne pomoći u Njemačkoj, tzv. Hartz IV-a, sustavno postaju siromašni, nisu društveno aktivni, te ih se smatra “nižim slojem građana”, piše danas urednik portala TAG24 Florian Gürtler, koji radi i živi u Frankfurtu.

On je objavio komentar u kojem upozorava na ono što građanima “čini” socijalna pomoć. Piše i o anketi prema kojoj se vidi što Nijemci zapravo misle o socijalnoj pomoći, ljudima koji je primaju i onome što je tim istim ljudima socijalna pomoć zapravo donijela.

Socijalnu pomoć prema sadašnjem sistemu bi trebalo ukinuti. To proizlazi iz ankete prema kojoj je većina građana u Njemačkoj, Hartz IV ocijenila negativnim. Građani smatraju da oni koji primaju socijalnu pomoć prema sistemu Hartz IV, nisu društveno aktivni i kao takvi nisu vrijedni u društvu, piše Gürtler.

Podsjetimo, sistem socijalne pomoći Hartz IV je nastao 2005. godine prema reformi tržišta rada i socijalne skrbi autora Petera Hartza. Njegova je komisija izradila detaljne planove za reformu socijalne skrbi u Njemačkoj. Ti tzv. Hartzovi zakoni koje je donijela tadašnja koalicijska vlada kancelara Schrödera, sastavljena od socijaldemokrata i zelenih, promijenili su Njemačku i još uvijek uzrokuju podjelu na zagovornike i protivnike.

Prema toj reformi ljudi se zapošljavaju preko privatnih agencija za zapošljavanje, tzv. Zeit firme, i sve više Nijemaca radi privremene i slabo plaćene poslove. Preko tih agencija radi se privremeno za male dnevnice, često u lošim radnim uvjetima te s nepoštivanjem radničkih prava od strane poslodavaca. Pored agencija za zapošljavanje, Nijemce zapošljava i Ured za zapošljavanje i to na osnovu odredbi za nezaposlene koje su u duhu Hartza IV.

Hartz IV, četvrti u nizu zakona, mnogi smatraju, nije dobar. On određuje odnos prema nezaposlenima i propisuje da svi nezaposleni nakon razmjerno kratkog vremena primaju još samo socijalnu pomoć. Ona je za sve ista i trenutno iznosi 424 euro mjesečno po osobi za odrasle, a za djecu, ovisno o dobi, još manje. Država povrh toga sudjeluje u plaćanju stanarine i grijanja prema određenim tablicama. Ako obitelj ima nekih drugih izvora prihoda, onda se oni odbijaju od te socijalne pomoći.

“Nije ni čudo da nakon jedne do dvije godine primatelji socijalne pomoći osjećaju siromaštvo i nepripadnost društvenom životu. Hartz IV ih dovodi do hladne logike “tko ne čini ništa, ništa ni ne vrijedi u društvenom životu”, piše Gürtler.

Smatra kako bi političari napokon trebali nešto poduzeti kako Hartz IV ne bi sustavno odveo ljude u siromaštvo i izopćenje iz društva.

Prije dvije godine jedan njemački novinar je komentirao život u Njemačkoj i sistem Hartz IV.
Napisao je: “Život u Njemačkoj kako mnogi misle, prije svega stranci, nije bajka. Njemačka nije nikakav “raj na zemlji” i iza njezinog “čuda” kriju se istine o kojima se baš i ne govori i ne piše, čak ni u njemačkim medijima.
Mnogi misle da su u Njemačkoj svi bogati, da nema siromaštva, nezaposlenosti, beskućnika i socijalnih slučajeva. Ali tome nije tako, to znaju obični ljudi, Nijemci, ali i oni stranci koji već dugo žive i rade u Njemačkoj.
Njemačka više nije što je bila, promijenila se, i to na gore. Otkada se provode ekonomsko-socijalne mjere Agenda 10 i Hartz IV, Njemačka više nije nalik onoj zemlji prije dvadeset i više godina. Siromašni postaju još siromašniji, a bogati još bogatiji”.
Fenix-magazin/MD