Zrinjski je osvojio svoj četvrti Kup Bosne i Hercegovine i to na najtežem mogućem gostovanju i atmosferi koja je u pojedinim trenucima normalno igranje činila nemogućim. To samo po sebi znači da je Zrinjski zaslužio ovaj trofej; dvije utakmice protiv Veleža su odveli u smjeru koji im je najviše odgovarao i kojeg su željeli i njihov gradski rival na to nije imao nikakav odgovor.
Kako obično biva u mostarskim derbijima, da bismo došli do samog nogometa moramo proći kroz močvaru događanja koja okružuje ovu utakmicu od početka do kraja. Veležovi navijači, a očito i dio onih koji to samo pričaju za sebe da jesu, napunili su i prepunili stadion, ali teško da se može izreći ona fraza o dvanaestom igraču svog tima. Naprotiv – topovski udari, od kojih su barem dva mogla ozbiljno povrijediti igrače Zrinjskog, baklje u terenu od kojih je jedna i pogodila golmana Gorana Karačića; ništa od toga ne može se opravdati nekakvim standardnim folklorom derbija ili završiti na formalnim osudama.
Sve to je odmoglo Veležu kao klubu i timu, ali što je mnogo važnije odvelo ovu utakmicu u nemoguće i opasne uvjete za gostujuće igrače i ne bi bilo nikakvo čudo da je Irfan Peljto odlučio prekid iz drugog poluvremena pretvoriti u trajni i tako kazniti i klub i navijače. Ovako će o konačnim posljedicama odlučivati Nogometni savez.
Što će se dogoditi? Nije teško pretpostaviti da ćemo slušati fraze o tome kako se ovakve stvari ne smiju ponavljati, najstrože osude, licemjerno zatvaranje očiju pred svojim i isticanje tuđih propusta, kako ćemo gledati međusobne optužbe i prebacivanje odgovornosti i na kraju vrlo vjerojatno samo čekati da se ponovo desi, u Mostaru ili negdje drugo. Pa onda opet ukrug.
Dakle, da biste u ovoj utakmici, ako se uopće mogla tako nazvati, došli do samog nogometa morali ste je gledati bez tona, sa čepićima u ušima i blinkerima za konje, a i tada biste namučili. Ali hajde barem da oprobamo.
Naravno da se dvomeč nikada ne može gledati u kontekstu jedne utakmice, a ova je bila još specifičnija. Igor Štimac je na Veležov stadion ponio onaj gol prednosti s Bijelog brijega, gdje je jednom zaspala Veležova obrana, i pristup revanšu je mogao prilagođavati tome. Vjerojatno se ni sam nije nadao da će mu posao dodatno olakšati Velež. Prekasno ispucavanje poslije utakmice neutješnog Tarika Karića pogodilo je Nemanju Bilbiju već nakon tri minute rastrčavanja po terenu i Zrinjski dovelo u savršenu situaciju. Trebao je ovo biti tjedan iz snova za Karića, koji se našao na širem Barbarezovom spisku za Mundijal, a pretvorila se u noćnu moru. Ovakve greške se događaju, pogotovo ekipama koje igraju na način na koji Velež igra, samo što je za Karića i Rođene došla u najgorem mogućem trenutku.
U svakom slučaju, taj je gol Zrinjskom donio dvostruku rezultatsku, ali i ogromnu psihološku i prednost na terenu. Prosto su mogli uraditi ono što su ove sezone radili najbolje, pogotovo u utakmicama u Europi – prepustiti loptu protivniku i fokusirati se na minimiziranje njegovog učinka. I to su radili jako dobro; Velež jeste imao posjed i kružio i pokušavao i centaršutevima na Spahića i probijati krila i loptama u dubinu – Velež je pokušao sve – ali nije napravio gotovo ništa. Oni sramotni prekidi s početka ovog teksta skoro po pravilu su dolazili u trenucima kada je Velež djelovao kao da će bar pokušati da napravi pritisak.
Sa svakom novom minutom nervoza je kod Rođenih rasla, a Zrinjski je iskusno pretvarao u prednost. Ibro Rahimić je sve više karata bacao u napad, ali u isto vrijeme i sve više se udaljavao od početne ideje i sistema kojeg smo hvalili. To je, naravno, otvaralo i prostor Zrinjskom, koji je nakon sat vremena sve češće prijetio i onda u 72. minuti mogao i staviti točku na i – Karić je obranio penal najboljem strijelcu lige svih vremena Bilbiji kao utješnu nagradu.
Spahić je na kraju postigao i kasni gol, ali u tom trenutku svi su samo čekali kraj utakmice. Veležu neće značiti ništa što je izbjegao poraz, Zrinjski će s pravom ovo zvati pobjedom. Deveti je to uzastopni mostarski derbi kojeg Velež nije dobio i to već odavno nije samo statistička činjenica. To je u trenucima kada se ove utakmice lome postao ogroman adut na strani Zrinjskog, koji sada u međusobne dvoboje ulazi s ogromnim samopouzdanjem i rutinom, savršeno koristeći kompleks kojeg je očito razvio njihov gradski rival.
Uradili su to i u ovoj utakmici, u finalnom dvomeču, i zasluženo osvojili Kup Bosne i Hercegovine.
