Trener svjetskog glasa. Tom je sintagmom najlakše opisati Sergeja Jakirovića i fenomenalne stvari koje je napravio na svjetskoj nogometnoj sceni u posljednjih nekoliko godina. Od Sesveta, Zrinjskog, preko Hrvatske, Slovenije i Turske, sve do kultnog Wembleya i epskog ulaska u Premiership s momčadi Hulla iz istočnog Yorkshirea. Za portal Brotnjo.ba ekskluzivno se javio, usudimo se reći, najbolji hrvatski nogometni trener u ovom trenutku…
Sergej, proteklih nekoliko mjeseci kao da je san. Otpisivali su vas lani u Championshipu i predviđali grčevitu borbu za opstanak s Hullom još od samog početka sezone. No onda ste krenuli rasti iz kola u kolo i na kraju se uzdigli do povijesnog finala sezone na Wembleyu i ulaska u Premier League. I tamo danas plovite sjajno, s osam bodova u prvih pet kola u kojima ste imali iznimno težak raspored.
„Da, pomalo mi nevjerojatno zvuči cijela ta priča s ove distance. Moram napomenuti da smo na St. James Parku kod Newcastlea nedavno doživjeli prvi ligaški poraz nakon gotovo pet mjeseci, što kazuje u kakvom smo zanosu i formi bili. Sve što radimo trenutno je zapravo bajkovito. Zamisle se svi na trenutak pa analiziraju, doći će sigurno taj pad, ne može se igrati iznad svih očekivanja preko godinu dana. Ali evo, još smo tu. Neminovno je da će se dogoditi porazi, nekada ćemo ih možda povezati i nekoliko u nizu jer su tempo i raspored ubitačni. Ali to je ovdje normalno, igramo na nekoliko frontova. Možda je zbog prvenstvenih ambicija dobro da smo ispali u drugoj rundi Carabao kupa, ali ja u svakoj utakmici želim pobijediti sa svojim dečkima i zato smo napravili sve što smo napravili do sada.“
U društvu ste velikih trenerskih i igračkih faca u Premiershipu. Kakav je osjećaj biti „pod svjetlima pozornice“?
„Ne krijem da je sjajno biti dio cijele ove kulise. Reći ću nešto što zvuči kao floskula, ali svi ti ljudi su zapravo normalni i obični. Srećeš na utakmicama nasuprot sebi jednog Xabija Alonsa, Carricka, Unaia Emerya ili Lamparda i shvatiš da su to dečki od krvi i mesa. Najnormalnije bacimo razgovor prije ili nakon utakmice. Sve to bude u opuštenom tonu, nogometne teme i kod svih osjećam maksimalno poštovanje. Tako je i s igračima na terenu. Do sada nisam osjetio nikakvu bahatost, dapače. Svi se bore za sebe i svoje momčadi, liga je najpraćenija na svijetu i normalno je da žele dati maksimum.“
Zvuči spektakularno dok pričate o svemu tome, budući da ste do nedavno bili na bosanskohercegovačkim i hrvatskim nogometnim terenima?
„Istina je, ali moram reći da sam ja ostao isti trener kroz cijelo ovo razdoblje. Još od Sesveta imam iste metode, nastojim iste stvari prenijeti svojim igračima. Naravno da te svaki klub oblikuje i nadogradi, ali važno je ostati ponizan. Kroz karijeru nisam preskakao stepenice, išao sam pravilno i mislim da mi se to vratilo. Uvijek nastojim biti pošten prema svojim momčadima, klupskim čelnicima i svom radu. Tako će biti dok god se bavim ovim poslom. Mislim da se to sve negdje vrati.“
Unatoč sjajnom startu, ponovili ste više puta da je s Hullom ipak cilj ostati u Premiershipu.
„Tako je. Trebamo biti ponizni i uživati u svakoj novoj utakmici jer smo dobili sjajnu šansu dokazivati se na ovom nivou. Našalio sam se s novinarima u Engleskoj nakon utakmice s Aston Villom i rekao da očito lovimo Ligu prvaka sa sedam bodova iz prva tri kola. Naravno, cilj je i dalje isti kao na samom početku. Ono što me kao trenera najviše raduje je kad vidim kakav smo mentalitet usadili momčadi. Nakon utakmica s Chelseajem i Newcastleom osjećate kod igrača svojevrsno nezadovoljstvo jer nismo uzeli više bodova, a zaista smo odigrali dvije vrhunske utakmice. Nakon ove pauze nastavljamo dalje i lovimo što je više bodova moguće. Na startu smo imali 4 – 5 jako teških utakmica i taj dio odradili sjajno. U sljedeća četiri kola igramo tri utakmice pred našim navijačima. Iako, moram reći, ovdje laganog protivnika nema.“
Prebacit ćemo se s otoka na naša područja jer vas ipak najbolje pamtimo iz dana u mostarskom Zrinjskom. Bilo je to sjajno razdoblje vaše karijere.
„Naravno, u Zrinjskom je krenuo taj moj nekakav trenerski uspon i došla je prva titula u karijeri. Sjajni su to dani bili, zaista. S dečkima iz stožera se često prisjećamo tog vremena. Moram reći da Zrinjski pomno pratim i dan-danas jer sam ostao istinski navijač kluba. Kada nema preklapanja s mojim obavezama, obavezno gledam sve utakmice, a nerviram se nešto malo manje nego u onim danima na klupi. Ostavio sam sjajne kontakte u Mostaru. I dalje se čujem s Dankom, Denisom, Nemanjom i s dosta ljudi koji rade i djeluju u klubu. Kad god imam priliku, svratim pozdraviti i popričati sa svima, a postoji i mali žal kod mene jer sam posljednju utakmicu uživo gledao u Banjoj Luci protiv Borca u prosincu 2024. Ali vjerujem da će biti vremena za dobar izlet u Mostar na nekakvu utakmicu, a kako je krenulo, možda nam se putovi opet spoje i u nekom europskom srazu. To bi zaista bio filmski scenarij.“
Kad smo već u našim krajevima, za Hercegovinu i naš Čitluk vas veže puno uspomena?
„Za Hercegovinu me vežu najljepše uspomene. Tu sam praktički odrastao jer su tu moji korijeni. Na ulicama Mostara napravio sam i nekakve nogometne korake igrajući na betonskim igralištima po cijelom gradu. Brojna sam ljeta provodio tamo. Otac Enver je kasnije bio trener golmana i član šampionske generacije vašeg Brotnja. Rado priča o tim vremenima, a i sam se sjećam dobro svega toga i senzacije koju su napravili u BiH nogometu. Veliki broj igrača poznajem iz te generacije i kasnije su ostavili veliki trag u HNL-u. Šteta što je danas vaš klub stagnirao, ali to je realnost i treba biti svjestan koliko novca je potrebno u maloj sredini da bi takvi klubovi opstali na nekakvom ozbiljnom nivou.“
Manje je poznato da je danas hit premijerligaški trener osvajao brojne malonogometne turnire u našem Brotnju?
„Da, bili su to dani kad se haklalo diljem Hercegovine i doline Neretve. Mi Metkovci smo bili jako uspješni, a vrhunac je bio i osvajanje veteranskog nogometnog prvenstva Hrvatske s Neretvom 2018. Inače, prijatelji me vole zezati da sam bio bolji igrač u malom nego li u velikom nogometu. U Čitluku sam igrao i osvajao nekoliko turnira. Igrao sam i u Blatnici, pa i u Mostaru. Sa mnom je tih godina za čuvenu ‚Naronu‘ nastupao i naš Darijo Srna, a bilo je tu velikih imena malog nogometa poput Veraje, Sršena… Sjećam se dobro, tada je Čitluk bio jako živa sredina, svraćali smo i bez nogometnih obaveza. Inače, turniri tih godina bili su sjajni događaji i pratio nas je veliki broj ljudi. Tako da, duga je moja povijest s vašim mjestom.“
Znamo da imate i neke prijatelje među Brotnjacima i Čitlučanima, a neki od njih, pisali smo o tome ranije, čak su potegnuli i na legendarnu utakmicu na Wembleyu?
„Tako je. Brotnjo je kraj sjajnih i toplih ljudi, velika su mi podrška, bili su tu čak i u onim danima kada nije sve išlo kako treba. Obavezno se čujemo iza svake utakmice, bila pobjeda ili poraz. Neki od njih su bili kod mene u Hullu još prije Londona i Wembleya, a najavili su i ponovno dolazak na neku od utakmica ove sezone, ako Bog da. Imam među vašim Brotnjacima i neke stare novinarske kontakte, a oni će se prepoznati kad budu čitali. To su sve moji ljudi i iznimna mi je čast da su podijelili sa mnom najslavnije trenutke karijere, jer su tu bili i kad to baš nije bilo popularno.“
Znamo da ste često i u Međugorju kad imate priliku.
„Supruga i ja smo tu svako ljeto na odmoru. Važno mi je ispuniti slobodne dane na takav način jer mi molitva daje posebnu snagu. Međugorje je prekrasno mjesto i uvijek imam divna iskustva i susrete kada sam tu.“
Za kraj, Sergej, uvijek aktualno pitanje koje će sigurno zanimati sve Brotnjake. Hrvatska nogometna reprezentacija?
„Moram priznati da me često to pitaju u zadnje vrijeme i svjestan sam da sam se pojavljivao u kuloarima nakon što je bilo objavljeno da se Zlatko povlači. Bila bi to golema čast i obaveza, ali u ovom trenutku reprezentacija ima Slavena na klupi i sve te priče su sada manje važne. Osobni cilj mi je ostati što dulje na ovom nivou u Engleskoj. A što će donijeti budućnost, to ćemo vidjeti. Uvijek kažem da živim u današnjem danu, sljedećem treningu ili utakmici, stoga nikada ne volim komentirati previše unaprijed. Što bude, bit će. Ako i kada dođe vrijeme za razgovor o reprezentaciji, onda ćemo sjesti i razmisliti o svemu.“
www.brotnjo.ba
