Zaista, malo je lijepih predjela na svijetu kakva je ova naša Hercegovina. Kroz dugu povijest osvajana i okupirana od raznih vladara, ali nikada pokorena.
Ponosna i prkosna, prekrasna, tako jednostavna, a istovremeno tako raznolika. Ta raznolikost satkana je od svih zemljopisnih figura, počevši od ponosnih planina, preko bistrih rijeka, pa sve do plodonosnih polja.
Piše: Petar Zrinski/hercegovina.in
Nigdje na svijetu kao ovdje ne postoje kontrasti surovih litica, pitomih pašnjaka i planinskih jezera. Zbog svega napisanog ova zemlja je bila meta mnogih osvajača koji su je htjeli prisvojiti, a ovaj ponosni narod učiniti svojim robovima. Gazila je ponosnu zemlju Hercegovu turska čizma, a nakon toga su je pokorila i Austro-Ugarska. Posebno tvrda bila je komunistička čizma koja je na sve načine pokušala ugasiti sve ono hrvatsko i hercegovačko na ovim prostorima. Preživio je i nadživio ovaj narod sve svoje dušmane i neprijatelje od prastarih vremena, pa sve do danas kada je opet svi svojataju i pokušavaju napraviti svojom.
Ovaj narod nikada nije dozvolio da mu se zatru korijeni. Bili su naši preci više gladni nego siti, ali se predali i prodali nisu. Svi su gazili ovu našu Hercegovinu, ali je nitko nije uspio pregaziti. Odupirali su se naši preci turskom zulumu istom silom kao i komunističkoj diktaturi, i svojim su nasljednicima ostavili svoj prkos, inat i domoljublje. U svim tim teškim vremenima okupacija uz svoj narod su bili fratri koji nikada niti jednog svog pučana nisu ostavili na cjedilu.
Tako je to sve do ovih današnjih dana. Hercegovina je još uvijek tu, ponosna stoji na svom mjestu, iako i sada ka njoj šape pružaju sa svih strana. Varaju se ako misle da će uspjeti u svojim naumima, a njihovi jataci će u povijesti ostati upisani kao janjičari koji su za šaku dukata izdali i prodali svoj narod. I ovaj puta ostao je ovaj narod sam sa svojim svećenicima, na milost i nemilost dojučerašnjim neprijateljima. Ono što se puškom obranilo, danas se muhurom oduzima. Usprkos svemu ostat će ovaj narod ovdje, na svojim ognjištima koja su davno upalili naši pradjedovi. Gorjet će vatra u tim ognjištima, te će ovaj narod uz gangu i bukaru vina prkosit svim dušmanima. Vječno će se ovdje pričati priče o Andrijici Šimiću, Divi Grabovčevoj, Don Ivanu Musiću, Fra Didaku Buntiću, Tihomiru Mišiću, Ludvigu Pavloviću, Božanu Šimoviću, Blagi Zadri i o svim znanim i neznanim herojima našeg krša.
Blistat će zauvijek naša ljepotica Neretva, divit ćemo se vječno našim Kravicama, Blidinju, Hutovom blatu, stećcima u Stocu i divljim konjima s Bila. Međugorje je bilo i ostalo oaza mira, naše vjere i molitve. Slavu naše svete zemlje pronosit će po svijetu HŠK Zrinjski, HKK Široki, RK Izviđač, HRŽK Grude i svi ostali sportski velikani. To je naša Hercegovina ponosna i prkosna, prekrasna, tako jednostavna a istovremeno tako raznolika.
Zapamti sine, što ti ćaća kaže, što s Huma vidiš, sve je naše. Svaka drača, lokva i polje, svaki kamen HRVATSKA se zove. Sad na tebi, ostaje sine, da čuvaš HERCEGOVINU, i njezino sveto ime.
