Sve u životu započinje novim danom.
Barem što se odluka tiče.
I sve u životu završava novim danom.
Barem što se ustrajnosti u odlukama tiče.
Ne može čovjek od sebe pobjeći.
Ili, ne želi sebi umrijeti.
Sam postavlja ciljeve.
Sam ruši ciljeve.
Želi biti bolji, ljepši, pametniji.
No, na početku novoga dana i novih odluka vidi da je još uvijek isti.
Sam sebi je dovoljan.
Sam sebe žulja.
Tako sam ne može biti Crkva.
Ne može biti brat.
Niti sestra.
Niti ruka pomoći.
Još manje oprosta.
A o ljubavi da ne pričam.
Jer, Crkva je odnos.
Odnos ljubavi.
A nismo mi ljubili Crkvu, nego je Krist, Njezina Glava, ljubio nas.
I ostavio nam primjer.
Da ljubimo jedni druge.
Danas budi ljubav.
Budi onaj koji gradi nevidljivo.
Za takav pothvat samo ti jedno treba.
Prepuštanje.
Ne tvoja volja.
Nego prepuštanje.
Ostalo Duh čini.
I kada zapnu radovi, provjeri da nisi opet sam djelovao.
Jer si zaboravo da biti bolji, ljepši i pametniji nije živo kamenje za Crkvu.
Nju treba životom graditi.
Budi Božja gromada ljubavi.
Gromada ne znači da si tvrd, hladan i iznad svih.
Naprotiv.
Tvoja je veličina jer si slab, obična krhotina koju prelijevaju suze muke.
Duh te takvog oblikuje.
Zapiši na današnju listu odluka:
ŽELIM BITI LJUBAV!
ŽELIM BITI BOŽJA GROMADA LJUBAVI!
s. Monika Ćorić
