RETCI POSVEĆENI BRANITELJIMA I GRAĐANIMA HEROJSKOG VUKOVARA
U granicama svojih skromnih pjesničkih sposobnosti napisah trideset i dva uradka posvećenih legendarnim i nezaboravnim braniteljima herojskoga Vukovara, kao i svim njegovim građanima koji su podnijeli neopisive patnje i žrtve u obrani grada i uopće u Domovinskom ratu.
Povodom skorašnjeg Dana sjećanja na žrtvu Vukovara na CroExpressu objavljujemo jednu od tih pjesama.
VUKOVARSKIM HEROJIMA
Utihnula je priroda i usnula Vuka, Tek s neba mjesec Mitnicu obasjava, Prolamaju se uzdisaji iz noćnog muka I bolni žubori tužnog Dunava.
Na Ovčari plamti bezbroj lampiona,
A uz grobnice se ljudi skrušeno mole
I dok na Sajmištu odjekuju zvona, Vučedol plače.
Uspomene ga bole.
Gradske ulice cvile i u pozoru stoje,
Cijeli Vukovar drhti, prepun je žalosti,
Pa dok oplakuje legendarne heroje,
Sa suzama zalijeva njihove kosti.
Kosti su razasute skoro na svakoj njivi,
Livadi, stazi, jarku i su vakome žbunu,
Posijane su širom da Lijepa naša živi,
U miru, slobodi, uz državnu krunu
Boli me rastaču i cijelog žalost prožima,
Stoga sam kleknuo ispred spomenika,
Uz bolne uzdisaje kličem: Slava herojima! Neka ih anđeli miluju u luci besmrtnika!
