Predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž održao je na IX. zasjedanju HNS-a BiH govor koji je bio vrlo kritički usmjeren ka hrvatskoj politici. Njegov govor prenosimo u cijelosti.
Rezolucija ovakva kakva jeste ne ide koraka dalje od prethodnih Deklaracija i dokumenata koje smo predlagali na prijašnjim sjednicama HNS-a, a koji su ostali manje vrijedni od mrtvog slova na papiru. Dva su problema sa ovom Rezolucijom. Prvi problem je ono što je napisano, a drugi, možda veći od prvog, je ono što nije napisano.
Vezano za ono što je napisano, dovoljno mi je bilo pročitati uvod. Kaže se u točki 2:
Trenutno ustavno, institucionalno i političko stanje neprihvatljivo je za Hrvate u BiH:
jer im negira pravo legitimnog političkog predstavljanja u tijelima i institucijama namijenjenim predstavljanju konstitutivnih naroda.
Ovo sve stoji, ali nedostaje jedna ključna činjenica. Gospodo dogodine će biti osma godina neprekinutog mandata vašega u vlasti na svim razinama. Dijete koje je upisalo prvi razred kada ste zajahali na funkcije, nakon Općih izbora dogodine polazi u srednju školu. Navedite mi jednu stvar koju ste učinili i koja je život hrvatskog čovjeka i položaj hrvatskoga naroda učinila boljim i kvalitetnijim u odnosu na period prije toga. Plašite narod Platformama i Alijansama, a samo ste nastavili tamo gdje su oni stali. Ovako organizirano i strukturirano zasjedanje HNS-a nije ništa drugo nego preuranjeni početak političke kampanje kako bi, nakon Općih izbora 2022., na pozicije zajahali uvijek isti, a kako bi ovo dijete 2026. ispratili na fakultet. Zato budite iskreni prema svome narodu, vi se ovdje ne borite za narod nego za sebe. Narod vam je samo alat u rukama kojeg zlorabite da održite status i ondarođenu kvalitetu života na koju ste godinama i deseteljećima navikli.
Prema tome, ponovit ću ono što sam govorio na prošlom sazivu HNS-a, a to je da u svemu ovome nedostaje ispit savjesti. Pojasnite narodu zašto ste vi prvi pogazili Deklaraciju HNS-a ponajviše u dijelu koji govori o načelu izvrnsnosti pri odabiru kandidata za pozicije. Govorite o diskriminaciji županija na osnovu koeficijenta podjele javnih prihoda, pojasnite narodu kako je moguće da Hrvati u kontinuitetu vladaju financijama, a ne samo da nisu isposlovali izmjene zakona o pripadnosti javnih prihoda, nego ono jednom kad je ta tema došla na dnevni red, skinuta je na inzistiranja hrvatskih ministara. Pojasnite narodu zašto hrvatski zastupnici dižu ruke za financijsku konsolidaciju rudnika po Bosni u iznosima stotina i stotina milijuna KM, zašto se jednoglasno i bespogovorno podržalo izgradnju Bloka 7 u Tuzli, a dopustila se propast Aluminija. Dogodine ćemo imati 8 godina neprekidnog mandata hrvatskog legitimnog predsjednika Federacije, recite mi jednu stvar po kojoj će njegov mandat biti upamćen, osim da nije podnio niti jednu apelaciju Ustavnom sudu i da je aktivno sudjelovao u nametanju Komšićevpog Milada Dunovića, inače kandidata DF-a.
Po čemu će biti upamćeni zastupnici u Parlamentu Federacije, osim po tome da suvereno čine i grčevito se bore za većinu koju čine zajedno ne samo sa uzurpatorima hrvatskih prava, zbog kojih smo se evo danas i okupili i pišemo Rezolucije, nego i onih za koje postoji opravdana sumnja za počinjenje zločina nad Hrvatima, ubojicama generala Šantića, a danas sjede u Parlamentu.
Mi danas možemo govoriti o institucionalnoj diskriminaciji i ustavno-pravnoj neravnopravnosti hrvatskoga naroda. Ali oprostit će te, ne možete govoriti o ugroženosti, odnosno, možete govoriti o ugroženosti hrvatskoga naroda ako tu ugroženost stavite u kontekst sebe i svoga rada, točnije nerada. Koliko god to blasfemično zvučalo hrvatski čovjek u BiH u jednakoj mjeri je ugrožen od svojih političkih predstavnika u vlasti kao što je to od političkog Sarajeva.
jer im uskraćuje i negira prava na kulturnu, obrazovnu i medijsku autonomiju čak i u stupnju i obliku kojeg u nacionalnim državama uživaju pripadnici nacionalnih manjina.
[prijelom teksta]Ovo jednostavno nije istina. Tko nama Hrvatima negira pravo na kulturnu i obrazovnu autonomiju?! Zar obrazovanje nije domena županija? Zar ne postoji i odluka Ustavnog suda koja govori u prilog tome? Po Odluci Ustavnog suda još od 2010. obrazovanje je isključiva domena županija. Čak se izričito govori kako nije dio niti zajedničkih nadležnosti. Prema tome prava na obrazovnu autonomiju uskraćuju i negiraju ljudi koji svojim radom i djelima u potpunosti sudjeluju u oduzimanju ovlasti županija, nauštrb Federacije, što je okrunjeno izborom i aktivnim sudjelovanjem legitimno izabranih hrvatskih kadrova unutar protuustavnih ministarstava. Daleko veći udio u negiranju prava na kulturnu i obrazovnu autonomiju ima aktualna hrvatska vladajuća politika koja korupcijom i nepotizmom vlada segmentima obrazovanja, upošljavanjem isključivo stranačkih kadrova po školama i obrazovnim institucijama, zlouporabom Sveučilišta u Mostaru u političke svrhe vladajuće stranke itd.
jer ih izlaže kontinuiranom i organiziranom političkom, ideološkom i medijskom nasilju koje ima za cilj diskreditiranje i ocrnjivanje svih društvenih i političkih aktera koji javno zagovaraju načela konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda.
Često diskutiram s drugim ljudima u kojem trenutku je hrvatski narod izgubio hrabrost i smjelost, da ne koristim onaj vulgarniji izraz koji bi bio prikladniji. Narod koji je goloruk stao pred tenkove, koji je porazio jednu od najjačih vojski na svijetu, postao podanik koji cmizdri nad svojom sudbinom. Moja teorija je da je to bilo tijekom Samouprave, kada je u biti i zajahala ova garnitura hrvatskih političara, a koji su u, najvećem dijelu Domovinskog rata, čamili negdje čekajući tko će pobijediti, pa da mu se priklone. Pa naravno da će politički protivnici raditi medijsko i svako drugo nasilje nad nama kad smo nesposobni reagirati.
Plačete nad medijskim nasiljem, a imenovali ste svoje ljude po nadzornim odborima RAK-a, Javnog RTV servisa, koji osim što primaju plaću, ne rade apsolutno ništa? Postoje zakonske mogućnosti obrane od medijskog nasilja. Plačete ovdje kako netko političko nasilje radi nad nama, a u Parlamente šaljete ljude koje prespavaju mandate, a ako nekad nešto i kažu, ne znaju argumentirano odgovoriti na nasilje. Govorite o diskreditaciji i ocrnjivanju, a vanjske poslove ste dali Muslimanskom Bratstvu, da bi dobili financije. Nemojte misliti da smo naivni i slijepi pa ne vidimo kako je tobožnja svađa oko ulaska Saudijaca u funkciji priprema za izbore. Tobože se mi borimo protiv ulaska terorista iz Saudijske Arabije, a u okolici Bihaća imamo preko 10 000 službeno registriranih ilegalnih migranata, neslužbeno i više. Kad ste tako obrambeno raspoloženi, zašto niste reagirali na apele naših ljudi iz Zavalja i drugih hrvatskih naselja u okolici Bihaća gdje je lokalna vlast smjestila migrantske kampove? Što rade naši u Vijeću ministara, suradnici Selme Cikotića? Što rade naši u njegovom ministarstvu po ovom pitanju?
Kad govorite o političkom nasilju, zašto se dopustilo da nam Komšić i slični tumače Presudu Sjedić Finci govoreći kako ista govori o ukidanju konstitutivnosti, a u presudi stoji kako je načelo konstitutivnosti realno stanje stvari i čak kroz Dom naroda, nudi rješenje legitimnog izbora u Predsjedništvo? Gospodo, ako netko vrši nasilje nad nama, to traži odgovor, a ne tužakanje. To traži reakciju, a ne Rezoluciju!
jer sve navedeno, među ostalim razlozima, snažno utječe na proces iseljavanja Hrvata i dovodi do vrlo ozbiljnih demografskih problema u okviru hrvatskog nacionalnog korpusa u BiH.
Ovo je vrh! Za činjenicu da se apsolutno nigdje ne može uposliti bez stranačke iskaznice, da se, po sjevernokorejskom modelu, svaki društveno-gospodarski segment kontrolira i diktira iz jednog stranačkog ureda, da ste po javnim i drugim poduzećima pozapošljavali svoje do trećeg koljena, a za mlade nema nikakve perspektive, mimo stranačko-rodbinske, da ljudi po hrvatskim općinama i županijama otkaze dobivaju zbog pogrešnog likea na društvenim mrežama, krivo nam je Sarajevo. Sarajevo nam je krivo što se u Odžaku zemlja dala u koncesiju političkim tajkunima, što su specijalci prošle godine zatvorili Srednju Špionicu. Sarajevo nam je krivo za malverzacije koncesijama u HBŽ-u, što se u Neumu federalni partneri ilegalno betoniraju obalu itd itd. Ovdje ništa drugo ne mogu reći, nego: aferim.
—
Dalje, stoji „BiH je naša domovina“! Gospodo koja ste životima daleko otišli od običnog čovjeka i naroda kojeg predstavljate, ovakva BiH možda jeste VAŠA domovina, ova i ovakva BiH je davno prestala biti naša domovina. Nemate pravo to govoriti u moje i naše ime! Kada se ovakva retorika Hrvata jedinih istinskih boraca za BiH i njene Euroatlanske vrijednosti spoji s vašom političkom praksom i djelima vrlo lako je dokazati kako nema većih branitelja i boraca građansko-unitarnog koncepta BiH od nas samih. Možemo mi pisati bezbroj Rezolucija koje govore drugačija, praksa i život govore sasvim suprotno.
Nemate pravo pozdravljati novog Visokog predstavnika, kao što ste pozdravljali i sve prošle, podilaziti međunarodnoj zajednici godinama gradeći podanički mentalitet. Zašto ne smijemo govoriti primjerice o sporazumnom razvodu ukoliko se nastavi institucionalna i ustavna diskriminacija hrvatskog naroda? Tu dolazim, konačno do puno većeg problema kojeg imam s ovom rezolucijom, a to je ono što nije napisano.
Nije napisano „što ako“. Što ukoliko se usude ponovno nametati predstavnike, ukoliko se usude katalogizirati naša prava, brojati koliko nas ima po institucijama itd.? To narod od nas danas očekuje. Odgovor ne u smislu sterilne Rezolucije kakvih smo imali na desetine ranije, nego odgovor u smislu smjele, hrabre i dosljedne reakcije, po cijenu žrtve koju bi eventualno ta reakcija prouzrokovala. Zašto ne bi napustili institucije u ponovnom slučaju majorizacije? Zašto ne bi blokirali formiranje svih tijela, što zakonodavnih, što izvršnih, u slučaju ponovne majorizacije? Ne bismo zato što vi prvi niste spremni na žrtvu. Nakon Alijanse i Platforme, vi ste samo nastavili gdje su ovi stali. Nakon prošlih Općih izbora govorilo se kako se neće ulaziti u institucije bez izmjena izbornog zakona i Ustava, vi ne samo da se popunili sva mjesta, nego i tamo gdje ste tobože blokirali, kao što je to Vlada i Parlament Federacije, nastavili ste raditi u punom kapacitetu i surađivati sa istim onima koji su glavni kreatori diskriminacije nad hrvatskim narodom. Gdje je tu dosljednost?
Na kraju, dolazim do vjerojatno najvećeg problema kojeg imama sa Rezolucijom, a to je da se ista poziva na Sporazum u Mostaru potpisan 17.06.2020. Sporazum nije potpisan u ime HNS-a, nego u ime HDZ-a BiH. Zašto se Rezolucija poziva na stranački Sporazum? Je li HNS u funkciji jedne stranke, ili bi trebalo biti obrnuto. S druge strane, ponovit ću ono što sam rekao i u trenutku potpisivanja istog prije skoro godinu dana. Ja ga nikad ne bi potpisao, bez obzira što je napokon donio izbore u Mostaru, otkočio život u ovom gradu i, na kraju krajeva, što je isti doveo do toga da je legitimirao HRS kao jedinu stvarnu alternativa vladajućim, što god drugi mislili. Zašto ga ne bih potpisao? Zato što smo potpisivanjem istog izdali hrvatski Travnik i sva područja gdje Hrvati čine manjinu. Zašto se potpisivanje istog nije uvjetovalo reciprocitetom u Travniku? Što bi bio problem u tome? Ako je Ljubo Bešlić mogao vladati 12 godina gradom, šta fali da vlada i 13. godinu? Što je sljedeće? Travanjski paket ili neka njegova inačica kojeg najavljuje Izetbegović?
S toga predlažem da se iz preambule Rezolucije briše dio koji se poziva na Sporazum iz 17.06.2020. te se samo referira na presude Europskog suda i Ustavnog suda
Narod od nas očekuje smjelost, hrabrost, dosljednost i spremnost na žrtvu. Narod od nas očekuje odgovor! S toga predlažem da se u tekst Rezolucije unese sljedeće:
ukoliko ne dođe do izmjene Ustava i izbornog zakona koje bi dovele do toga da se hrvatskome narodu sustavno onemoguće bilo kakav vid nametanja, hrvatske političke stranke će sudjelovati u izbornom procesu po aktualnom izbornom zakonu, ali neće sudjelovati u konstituiranju bilo zakonodavne, bilo izvršne vlasti na svim razinama
ukoliko Vijeće Sigurnosti ne legitimira imenovanje Carla Schmidta kao Visokog predstavnika, legitimni predstavnici hrvatskog naroda ga neće poštovati u smislu Aneksa 10 Sporazuma u Daytonu.
Ukoliko se nastavi praksa da nam drugi biraju predstavnike, hrvatski narod u BiH će se pozvati na Članak 3 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i krenuti aktivno razmišljati o pravu na samoodređenje. To nipošto ne znači podjelu BiH, nego isključivo pravo na unutarnje samoodređenje hrvatskog naroda kao temeljnog i konstitutivnog naroda u BiH.
Dnevnik.ba
