Posvećena je hostija 25. prosinca 2013. stavljena u ciborij s vodom nakon što je tijekom pričesti pala na pod te je ostala neotopljena, a naknadno su se na njoj pojavili tragovi krvi koje su genetičari definirali kao ‘ljudskog podrijetla’, skupine AB te biološki materijal koji jako podsjeća na srčani mišić osobe u agoniji.
Već više od četiri godine u posebnoj kapeli svetišta posvećenog svetom Hijacintu Odrowazu u Legnici na zapadu Poljske vjernici se mole pred pokaznicom u kojoj se nalazi hostija s vidljivim znakovima krvi i tijela Isusova. Dana 10. travnja 2016. biskup Legnice mons. Zbigniew Kiernikowski objavio je odobrenje Kongregacije za nauk vjere za štovanje hostije koja je pažljivo promotrila ovaj neobjašnjiv događaj. Posvećena je hostija, naime, 25. prosinca 2013. stavljena u ciborij s vodom nakon što je tijekom pričesti pala na pod te je ostala neotopljena, a naknadno su se na njoj pojavili tragovi krvi koje su genetičari definirali kao ‘ljudskog podrijetla’, skupine AB. Na hostiji je utvrđen i biološki materijal koji čine „fragmenti poprečno-prugastih mišića“ koji „jako podsjećaju na srčani mišić, s promjenama koje se često javljaju tijekom agonije”.
Vjernici iz cijele zemlje i inozemstva
„Mnogi hodočasnici dolaze u svetište i okupljaju se u molitvi“, rekao je za Agenciju SIR mons. Zbigniew Kiernikowski dodajući: „Brojna su hodočašća iz cijele Poljske, ali i iz inozemstva. U svetištu prikupljamo svjedočanstva o izlasku iz ovisnosti, kao i slučajeve oporavka i ozdravljenja. Postoje također dokazi da zavađene osobe uspijevaju postići pomirbu. Iako je teško suditi o unutarnjim iskustvima ljudi, nema sumnje da euharistijski događaj i prisutnost svete relikvije potiču vjeru u ljudima i pomažu im u obraćenju.“
Konji Crvene armije
Grad Legnica (s oko 100 tisuća stanovnika), unatoč tome što je povijesno pripadao Poljskoj, od 1809. do 1945. godine, nakon podjele nacionalnog teritorija, pripojen je Pruskoj, a potom i Njemačkoj. Crkva od crvene opeke sa zvonikom visokim 75 metara, posvećena 1972. godine dominikancu i utemeljitelju brojnih samostana svetom Hijacintu Odrowazu (1185. – 1257.), sagrađena je početkom 20. stoljeća kao evangelička crkva. Na kraju Drugog svjetskog rata dužnosnici sovjetskog režima koristili su je kao staju za konje Crvene armije.
Tek 1960-ih ponovno je postala mjesto bogoslužja i jedna od četrnaest župnih crkava u Legnici.
Don Andrzej Ziombra postao je župnikom župe svetog Hijacinta 2011. godine, a 2016., prema uputama Kongregacije, mons. Kiernikowski je don Andrzeju dodijelio zadatak prikupljanja svjedočanstava o duhovnim plodovima i neobjašnjivim događajima koji su se dogodili zahvaljujući molitvama vjernika pred relikvijom.
Svjedočanstvo župnika
„Na početku svoje pastoralne službe želio sam postati misionar i poduzeo sam konkretne korake u tom smjeru. Sada, sve što mogu, sve svoje misli, svu svoju snagu i sve svoje vrijeme, posvećujem crkvi svetog Hijacinta. Moji suradnici i ja ne štedimo se služeći Majci Crkvi na najbolji mogući način da ljude približimo Bogu. Smatram to i sredstvom svoga osobnog posvećenja“, kaže u intervjuu za SIR don Andrzej Ziombra, očevidac Euharistijskog čuda. Na pitanje koja je svjedočenja do sada prikupio, odgovara: „Iznad svega, svjedočanstva o obraćenjima i izlječenjima, koja međutim još uvijek nisu dokumentirana; u nekim slučajevima još uvijek čekamo na dovršenje dokumentacije.
Imamo već 5-6 potvrđenih slučajeva ozdravljenja i 4 ili 5 slučajeva istinskog obraćenja s povezanim pisanim svjedočanstvima.
Ali imamo i slučajeva koji još nisu u potpunosti dokumentirani, kao što je, na primjer, slučaj 40-godišnjeg rudara koji je čekao na transplantaciju srca, ali, zahvaljujući molitvama obitelji pred relikvijom, danas je potpuno izliječen bez ikakve intervencije.“
U molitvi danju i noću
Svećenik dodaje: „Želja za produbljivanjem vjere u ljudima još je jedan od plodova čudesnog događaja koji se dogodio na Božić 2013. Veće zanimanje za Isusa prisutnog u Euharistiji dokazuje i činjenica da je prisutnost vjernika na misama radnim danom povećana za 100 posto. Povećao se i broj vjernika tijekom nedjeljnih misa. Više od godinu dana imamo i obred trajnog klanjanja pred Presvetim u našoj crkvi.
Preko 300 ljudi stvorilo je mrežu i, zauzvrat, neprestano, danju i noću, ostaje u adoraciji pred relikvijom.
Također primjećujem promjene u dušama ljudi koji ovdje dolaze; oni otvaraju svoja srca Bogu kako bi donijeli konkretne odluke u vezi sa svojim životom. Uistinu je nevjerojatno kako Gospodin obraća srca ljudi, čak i onih koji nikada nisu htjeli vjerovati u njega.”
Duboki trag u srcima djece
Ima li među hodočasnicima mladih? Fra Ziombra odgovara: „Većina hodočasnika su odrasli ljudi u dobi od 30-40 godina. To je jedinstvena činjenica, jer poznato je da je prilično teško vidjeti ljude te dobi u crkvi koje obično privlači nešto drugo. Međutim, mnoge katoličke škole u raznim poljskim gradovima organiziraju hodočašća u Legnicu. Stoga ima mnogo školaraca koji ovdje dolaze na duhovne vježbe ili trenutke razmatranja. Brojna su i hodočašća djece koja se pripremaju ili su tek primila prvu pričest.” Događa se i da „svećenik u Legnicu stigne sa školskom skupinom sa sedam autobusa, praktički cijelom osnovnom školom.“ Navodi i kako je prije nekog vremena stigla u svetište skupina učenika iz Wroclawa u organizaciji časnih sestara salezijanki i brojila je stotinjak djece u dobi od 10 do 11 godina. „Prvo hodočašće, kako mi je rekla jedna od sestara, ostavilo je dubok trag u srcima djece. Njihovi su roditelji to ustvrdili, a zatim obavijestili školu.”
Ovaj čudesan događaj koji Vatikan još ispituje dokumetirala je stranica Miracoli Eucaristici ističući i vrlo značajnu činjenicu da se čudo iz Legnice dogodilo upravo u crkvi posvećenoj svetom Hijacintu (1185.-1257.), dominikanskom svecu vrlo odanom Euharistiji koji je ujedno bio i sudionik jednog čuda povezanog s Euharistijom. Kad je žestoka mongolska postrojba stigla pred vrata Kijeva, sveti Hijacint uzeo je posudu u kojoj su bile posvećene hostije i uputio se prema izlazu da ih odnese na sigurno. Stigavši u stražnji dio crkve začuo je glas koji je dolazio od Gospina kipa kraj oltara i dozivao ga: „Hijacinte, Hijacinte! Vidim da moga sina nosiš na sigurno, nećeš li valjda njegovu majku ostaviti u bezbožnim rukama barbara?“ Svetac se ispričao rekavši da mu je nemoguće podići tako težak teret, ali Gospa je odgovorila: „Da imaš malo više vjere i malo više ljubavi za mene, bilo bi ti vrlo lako nositi ovu težinu.“ „Ne želim ništa više nego da te volim i vjerujem ti”, odgovorio je sveti Hijacint. I odmah je kip postao lagan kao pero, a sveti Hijacint je u pratnji svoje braće čudesno uspio prijeći veliku rijeku Dnjepar i proći neprimijećen usred divljih mongolskih trupa.
Zapanjujuće je, navodi stranica o euharistijskim čudima, da su rezultati ispitivanja čudesnog događaja u Legnici slični rezultatima Euharistijskog čuda iz Lanciana iz 700. godine te drugih nedavnih čuda poput Sokolke 2008. u Poljskoj; ili onog u Tixtli 2006. u Meksiku; ili Buenos Airesu u Argentini 1996.
www.medjugorje-news.com/hkm.hr
