Protekli vikend obilježena je godišnjica smrti Miroslava Ćire Blaževića, legendarnog nogometnog trenera koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti sporta. Među mnogim podsjetnicima na njegov izniman životni put, u Srbiji se posebno istaknulo poštovanje koje je gajio prema Vladimiru Beari, jednom od najvećih vratara bivše Jugoslavije i nogometne ikone Hajduka.
Blažević, koji je tijekom karijere stekao nadimak “trener svih trenera”, jednom prilikom je primio priznanje srpskih udruga u Hrvatskoj, nagradu koja nosi ime upravo Vladimira Beare. Tom prilikom istaknuo je koliko mu to priznanje znači, naglasivši Bearinu veličinu kao sportaša i čovjeka.
Nezaboravni trag Vladimira Beare
Vladimir Beara, rodom iz mjesta Zelovo pokraj Sinja, postao je simbol vrhunske golmanske kvalitete. Karijeru je započeo u splitskom Hajduku, gdje je branio od 1947. do 1955. godine, a potom je pet godina proveo u beogradskoj Crvenoj zvezdi. Kasnije je igrao i u njemačkim klubovima Alemannia Aachen i Viktoria Köln. Njegova reprezentativna karijera također je bila impresivna – s jugoslavenskom reprezentacijom nastupio je na tri Svjetska prvenstva (1950., 1954. i 1958.) te osvojio srebro na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju.
Unatoč nogometnim uspjesima, Bearina priča nije bila lišena kontroverzi. Mediji u Srbiji svojedobno su pisali o njegovom teškom putu u Hajduku, gdje su ga navijači i pojedinci iz kluba podcjenjivali zbog njegovog pravoslavnog porijekla. Odlazak u Crvenu zvezdu bio je, između ostalog, i rezultat tih okolnosti. No, nakon igračke karijere, Beara se vratio u Split, gdje je nastavio trenerski posao, uključujući i rad u Hajduku.
Kontroverze oko mjesta sahrane
Bearina smrt u kolovozu 2014. godine izazvala je reakcije ne samo u Hrvatskoj već i u Srbiji, gdje je posebnu pažnju privuklo mjesto njegove sahrane. Pokopan je na splitskom groblju Lovrinac, što su neki srpski mediji interpretirali kao odstupanje od njegove vjerske pripadnosti. „Rođen kao Srbin pravoslavac, sahranjen kao Hrvat katolik,“ glasili su naslovi u pojedinim srpskim portalima.
Njegova supruga Jadranka Beara izjavila je da je odluka o mjestu sahrane bila isključivo njezina. „Bila sam uz njega cijelo vrijeme bolesti i smatrala sam da je tako najbolje,“ rekla je. Rasprave o ovom pitanju nisu umanjile golemi sportski doprinos koji je Beara ostavio iza sebe.
Dugovječna ostavština
Iako su kroz karijere prolazili različitim putem, Ćiro Blažević i Vladimir Beara ostali su povezani kroz ljubav prema nogometu i neizbrisiv doprinos sportu. Blaževićevo poštovanje prema Beari, izraženo kroz primanje nagrade s njegovim imenom, svjedoči o tome koliko su obojica bili cijenjeni i izvan sportskih granica.
Njihova imena i dalje žive u sjećanju ljubitelja nogometa, podsjećajući na vrijeme kada su njihovi uspjesi odjekivali regijom i svijetom. Njihov doprinos sportu i zajednici neizbrisiv je, a generacije koje dolaze imat će što učiti iz njihovih primjera.
