Jasmin Imamović srušio stari spomenik i izgradio još stariji. Ali ozbiljno. I krivotvorio povijest.
Iz povelje Kulina bana izbačeno: “U ime oca, sina, svetoga duha”.
Sjećate li se Božidira Vučurevića? To je onaj kamiondžija koji je 1991. bio gradonačelnik Trebinja. U vrijeme srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik, potkraj 1991.godine, “proslavio” se izjavom “srušit ćemo Dubrovnik i sagraditi još ljepši i stariji”.
Javnost je to doživjela kao krajnji primitivizam bivšeg vozača kamiona. No, na drugom kraju Bosne i Hercegovine, u Tuzli, tamošnji gradonačelnik Jasmin Imamović, Vučurevićevu ideju je proveo u djelo.
U spomeniku u gradskom parku uklesao je “još ljepšu i još stariju” povelju Kulina bana.
Tema je od prije nekoliko godina, ali nakon rušenja katoličkog groblja u Breškama kraj Tuzle, ovih dana ponovno je aktualizirana.
Povelja Kukina bana postavljena u gradskom parku pokraj spomenika Kulin banu, međutim u tekstu nedostaje početak i kraj, dijelovi Povelje iz kojih je jasno da je Kulin ban bio – kršćanin!
Izbačen je početak: “U ime oca, sina i svetoga duha.”
Izostaviljen je i dio s kraja Povelje u kojem stoji: “Neka mi Bog pomogne i sve Sveto Evanđelje. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, na dan odrubljenja glave Ivana Krstitelja.”
U vrijeme postavljanja spomenika netko je u Tuzli intervenirao i na spomeniku su, otisnuti na papiru, osvanuli ispušteni dijelovi.
Iz povelje Kulina bana izbačeno: “U ime oca, sina, svetoga duha” Gradonačelnik Tuzle srušio stari spomenik i izgradio još stariji. Ali ozbiljno. I krivotvorio povijest
Povelja Kulina bana je najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument i jedan od najznačajnijih dokumenata bosanskohercegovačke povijesti.
Napisana je 29. kolovoza 1189. godine arvaticom, na jeziku u kojem preteže hrvatski jezik nad crkvenoslavenskim, s dijelovima na latinici napisanima latinskim jezikom.
Njome je tadašnji bosanski vladar ban Kulin, koji ju je napisao dubrovačkom knezu Gervaziju (ili Krvašu), regulirao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika, dajući dubrovačkim trgovcima slobodu trgovanja u Bosni bez ikakvih nadoknada.
To je prvi diplomatski dokument izdan od strane jednog vladara Bosne vladaru, tj. knezu druge države.
Prijevod Povelje glasi:
“U ime Oca i Sina i Svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.”
Kako prekrojiti povijest da bi poslužila za današnje ciljeve, vještina je u kojoj su narodi na ovim prostorima postali majstori.
Jasmin Imamović je istaknuti član SDP-a, potpredsjednik Glavnog odbora, višegodišnji gradonačelnik Tuzle koji ovom povijesnom krivotvorinom želi sugerirati da su Bosnom, u vrijeme Kulina bana vladali Osmanlije?
