Stogodišnja baka Iva iz Hercegovine: Ništa se sinko ne more brez boga

Kada pitam stare ljude jesu li teža ova vremena ili ona kad su oni živjeli, gotovo svi kažu isto :” U svakom vrimenu ima i dobra i lošeg, al’ uz Božju pomoć sve se izdržalo”
S toga evo u ovo nedjeljno večer,jedna priča o snazi i izdržljivosti žena naše Hercegovine.
Mnogi od nas ne mogu ni zamisliti kako je dosta ljudi u ovom našem kršu i kamenjaru živjelo i preživjelo.
Koliko su tereta znala iznijeti krhka pleća.
Žene su bile te na kojima bijahu tri stuba kuće.
Radile su njive,na njivama rađale i podizale djecu.
Pješačile bi danima za ne dao Bog kakve tegobe da u naramku (naručju) djetetu pomoć potraže.
Nebrojeno puta ozeblih i pokislih nogu u sred zime.
Za Gospojinu kad zvizdan upekne u neimaštini u pletenih čarapa bi išle jer znale bi reći “ne more od baleka ić brez čorapa među svit”
Prve bi ustajale, a zadnje lijegale.
Valjalo je namiriti čeljad u kući i ajvan napolju.
Život ih nije mazio,ni pazio.
Uzimao im je svega,al osmijeh i nadu im ne uze.
Tim blagoslovom ih je obdario dragi Bog.
I pri susretu sa stogodišnjom bakom Ivom Penava iz Batina u općini Posušje, obogatih se razgovorom s njom.
Ta sićušna, ali vedra i vesela starica poput kakve djevojčice po svom dvorištu skakuće.
I u svojoj stotoj godini uzme motiku i kopa u svom vrtu.
Obrađuje zemlju,a Bog joj usjeve blagoslivlja da rađaju obilato.
Baka Iva je vješta i u pravljenju rakije i vina.
Na stolu se uvijek nađe za počastiti “ako kogod naiđe”.
Dočeka ga baka Iva širokim osmijehom raširenih ruku s krunicom u ruci.
Podigne glavu ka nebu i zazove Svevišnjeg da čuva i prati njenog gosta,kao i sve ljude.
Neprocjenjiva je vrijednost slušati ju kako se moli dragom Bogu,kao da priča s Njim.
Kad u svojoj stotoj godini klekne pred kapelicu Blaženoj Djevici Mariji koju je ona napravila i iz sveg srca i glasa izusti :
“GOSPE MOJA,EVO ME.DOŠLA SAM TI.HVALA TI ŠTO SI MI DALA SNAGU I ZDRAVLJA DA DOĐEM, DA TI SE POKLONIM I DA TI SE MOGU MOLITI”
Slušajući je i gledajući,nemoguće je ostati ravnodušan.
Suza sama krene.
Što od nekog posebnog osjećaja,š to od ponosa promatrajući ju.
Kao da njena snaga poput sunca rasipa se po svima nama dok zaziva sve svece i moli za sve ljude od svog Batina, pa sve po cijelom svijetu.
Samo jednu poruku ima baka Iva za sve nas.
Poruku koja je od neprocjenjive važnosti, a ista glasi :
“NIŠTA SE SINKO NE MORE BREZ BOGA.Uzdajte se u dragog Boga,Njegovu Majku i molite se svaki dan i nemate se čega bojat”
Kad ove riječi izgovori netko tko i sa sto godina ima osmijeh i snagu,a “tralo” ga je svašta u životu, onda se ne smijemo oglušiti na njih.
Neka nam budu orijentir u našim burovitim, neizvjesnim i tegobnim životima.
Daniela Škegro