Naslovnica Vijesti Hrvatska Studentice iz Zadra progovorile o zlostavljanjima: ‘U moru ogavnih predatora treba se...

Studentice iz Zadra progovorile o zlostavljanjima: ‘U moru ogavnih predatora treba se prisjetiti i slavnog profesora’

‘Ja sam mu se uspjela suprotstaviti, ali na žalost, vjerujem da mnoge cure nisu imale tu sreću. One koje su reagirale javno, nisu dobro prošle. I tu je ključ problema’

Udruga “Čipke” putem svoje Facebook stranice pozvala je svakoga tko je ikad osjetila/o da je diskriminiran/a zbog svog spola, rodnog identiteta ili seksualne orijentacije, da im anonimno pošalje svoje svjedočanstvo. Portal eZadar je izdvojio neka od svjedočanstava koja su vezana uz Sveučilište u Zadru.

“U moru ovih ogavnih predatora treba se prisjetiti i ‘slavnog’ profesora s Odjela za talijanistiku sa Sveučilišta u Zadru. I on je godinama slavodobitno iskorištavao svoju poziciju i iako se o tome znalo, nitko nikada nije reagirao. Brojnim studenticama je slao poruke neprikladnog sadržaja tražeći od njih što mu u tim godinama nikad ne bi ni trebalo pasti na pamet!

I sama sam bila žrtva njegovih ucjena, ‘ako ne dam nešto zauzvrat, neću proći ispit’. Ja sam mu se uspjela suprotstaviti, ali na žalost, vjerujem da mnoge cure nisu imale tu sreću. One koje su reagirale javno, nisu dobro prošle. I tu je ključ problema. Zadarska javnost mu godinama čuva leđa. Iako sada u mirovini, ne vjerujem da takvi ikad promijene ćud.”

Nemoralna ponuda

“Zadnjih nekoliko dana od kada su počela ova svjedočanstva žena, cijelo vrijeme razmišljam o jednom jedinom imenu, o imenu jednog profesora sa Sveučilišta u Zadru. Sjećam se tog dana kao da je bio jučer. Jedva sam čekala taj kolegij, jer me oduvijek zanimao, a s obzirom na profesiju zanimalo me kako će se ta profesija povezati sa mojim najdražim hobijem. Došla sam s dobrim predznanjem i bila sasvim sigurna da ću bez problema proći ispit.

Profesor nas je neobično pozdravio, bez pretjerane pristojnosti, kao da smo došli u neki kafić pa sad ona nama mora nešto objasniti i reći. Odmah nam je rekao da on zna da mi ne znamo ništa, ali dobro nekako ćemo valjda proći. Izrecitirao je neke zadatke i obaveze koje nas čekaju, bez pretjeranog objašnjavanja i razumijevanja za osobe koje nisu imale nikakva predznanja. Na neka pitanja koja je postavljao, i za vrijeme vježbi na kompjutoru ubrzo je shvatio da oko mene nema problema te ih ja stvarno nisam imala. Bila sam samo razočarana u njega i načine na kojima se obraćao ostalim kolegicama. Nakon tog kolegija sve smo se gledale i nikome ništa nije bilo jasno.

Dobile smo neke zadatke za ocjenu, one bez prethodnog znanja su tražile pomoć od nas koje smo nešto znale, na sva pitanja profesoru na pomoć on je s poniženjem odgovarao. Nekoliko godina nakon toga upisala sam naknadno još dvije godine diplomskog studija. Prvo što sam čula od kolegica na faksu je da je profesor ‘poludio’. Da se nabacuje studenticama, da ima ružne komentare, da im šalje neugodne mailove. Nekako sam zanemarila sve to jer nešto što ne vidim na svoje oči ne želim uzimati u obzir pogotovo kad su tako jake optužbe u pitanju.

Sjedila sam toga dana ispred njegova kabineta jer sam čekala da dođe drugu profesoricu, koja ima svoj kabinet nasuprot njegovu. Pored mene je sjela djevojka koju nisam nikada prije vidjela. U jednom trenutku se počela nekontrolirano tresti i plakati, okrenula sam se prema njoj te je pitala je li sve u redu. Rekla je da se boji, da mora ući u kabinet profesora, ali da ne može. Rekla sam joj da mi kaže o čemu je riječ i da će sve biti u redu, da ću joj pomoći koliko mogu. Samo mi je pružila svoj mobitel i otvorila mail u kojem su bile poruke od dotičnog profesora. Nisam mogla vjerovati što čitam.

U mailovima kojih se točno ne sjećam ali znam da ju je vrijeđao, govorio da može položiti ispit ako se potrudi, a da i on i ona znaju na koji način bez učenja, da dođe u njegov kabinet u tom i tom terminu, da je ona lijepa i zgodna djevojka da joj ne treba veliko znanje. U trenutku dok sam čitala mailove pojavila se profesorica, te sam vratila mobitel i rekla da ne ulazi u kabinet, da ćemo pričati čim riješim kod profesorice što sam imala. Kad sam izašla nje nije bilo, malo sam šetala po hodniku, do aparata s kavom, svugdje i nisam je našla. Sjela sam ispred kabineta i čekala neko vrijeme. Djevojka je izašla iz profesorovog kabineta, snažno zalupila vratima i plačući pobjegla vani, izašla sam za njom, trčala, ali je nisam uspjela uhvatiti.

Dandanas se krivim zbog tog, a prošlo je već dugo vremena. Krivim se što nisam ostala uz nju do kraja, što nisam upala u ured profesoru skupa s tom djevojkom i čuvala joj leđa, krivim se što ne znam što je tog trenutka pretrpjela unutra, krivim se što nisam nekome od profesora ili u referadi rekla što sam doživjela. Krivim se i krivit ću se zauvijek.”

Seksistički ispadi

“Profesor redovno ima seksističke i neprimjerene ispade i komentare prema studenticama. Neki od primjera su:

– Prva rečenica na prvom predavanju je ‘Deca, znate vi kaj je to falus?’ na što sam sebi odgovara ‘Pa da, naravno da znate’, sjedajući na klupu kolegice.

– ‘Kolegice, niste ovdje došli zavoditi profesore’ kako komentar kolegici koja je obukla dekoltiranu majicu.

– Pred cijelom dvoranom govori o dvjema asistenticama kao o ‘profesorovim kurvama’ za koje se zna kako su došle do svojih pozicija.

– Na ispitu meni govori neka si odaberem svjedoka koji će sa mnom ući u kabinet da ga ne bih kasnije mogla optužiti za silovanje dodajući da ne bi bilo prvi puta i da zna on kakve su žene.”