22.7 C
Mostar
Četvrtak, 5 kolovoza, 2021

Sva nogometna veličina Blaža Sliškovića i zašto su ga u Mostaru gađali patlidžanima

Dok je veliki Zinedine Zidane sa svojim Realom rutinski odrađivao posao na Anfieldu i koračao prema možda i četvrtoj svojoj trenerskoj Ligi prvaka, njegov igrački uzor je na drugom kraju nogometnog svijeta postajao trener kluba koji se sjećao i mnogo boljih vremena.

U prvim objavama medija, iniciranim priopćenjem sarajevskog kluba da će nasljednik Amara Osima postati Blaž Slišković, dominirao je kruti PR-ovski jezik, u njima je taksativno nabrajano koga je to ranije trenirao i gdje je igrao jedan posve drugačiji nogometaš, ali i trener kojeg je teško valorizirati postotkom pobjeda i osvojenih naslova. Kao da je promaklo da je Baka Slišković bio je i ostao legenda našeg nogometa, neviđeni igrački dijamant i trener koji je prvi kročio nekim stazama koje je poslije ratova devedesetih trebalo tek utabati, piše Klix.ba.

“Više ne pratim ni balun, jer mi je tlaka, nikad više igrača ka šta je bija Baka”, legendarni su stihovi kultnog splitskog TBF-a, koji mlađim generacijama mogu bar malo dočarati kakav je nekad igrač bio novi trener Željezničara.

Blaž Baka Slišković u dresu Hajduka tijekom utakmice Dinamo – Hajduk.

Vjerojatno da i danas na terasi “Bristola” u Mostaru ili kod “Zele”, sigurno i u kafićima na splitskom Poljudu ima onih koji bi vas satima mogli uvjeravati da je Baka bio veći talent i od samog Maradone. Mostarski igrački senzibilitet posebno se uspješno nakalemio u Dalmaciji, gdje je dijamantski talent i pomalo rabijatna narav u sudaru s frenetičnošću lokalne publike stvorila pravi kult.

Nije bez razloga Slišković nakon rodnog Mostara baš odabrao Split, a ne Zagreb ili Beograd. Na prvom gostovanju s Hajdukom u rodnom gradu protiv sebe je imao cijeli stadion, gađan je patlidžanima, a kad je odgovorio, dobio je crveni karton. Vjerojatno i danas čuje eho onog skandiranja “napolje, napolje”.

Baka za razliku od Duška Bajevića ili nekih drugih igrača iz tog vremena nema iza sebe tešku socijalnu priču, njegovi su uvijek imali “para”, što se odrazilo na boemski karakter i želju da iz života izvuče maksimum onog što sport i popularnost donose.

Slišković je produkt najbolje nogometne škole u bivšoj Jugoslaviji, one koja je od kluba iz malog provincijskog grada sedamdesetih i osamdesetih stvarala ravnopravnog rivala najboljima, a plijenila napadačkom igrom kojoj su zavidjeli svi. Ipak, talent koji je on nosio i osjećaj za loptu i prostor ne mogu se naučiti, posebno ako ti radne navike nisu najveća vrlina, rekli bi cinici.

Baka kao trener obično se sažima u kontekstu mandata u reprezentaciji i treniranja Zrinjskog, neke gole statistike i narativa polarizirane javnosti u našoj zemlji. Izostaje tretman težine odluke da neko 2002. godine, znači prije velikih 19 godina, i samo šest poslije rata, preuzme reprezentaciju Bosne i Hercegovine. To za nekog takvog imena i prezimena nije bilo nimalo lako ili pak jeste kad se zna da je Slišković još 1993. godine igrao i bio kapetan baš te reprezentacije, nijedne druge.

Slišković je jedan od rijetkih trenera koji će vam na konferencijama za medije uoči utakmice jasno kazati kako može igrati njegov klub, što je realno, na čemu on insistira, a da to nisu fraze i “šuplje priče”. Dok je vodio Zrinjski, često je petkom znao riječima crtati ono što bi publika od Bilbije, Filipovića ili Todrovića gledala subotom, što je neosporan dokaz trenerske stručnosti.

Baka je posljednjih godina često bio neshvaćen u pokušajima da bude svima drag i omiljen, da ga vole i oni lijevo i oni desno. Jedini je pokušavao kombinirati dolaske na Veležove “crvene noći” i naslove sa Zrinjskim, ali to su mušice vječne zvijezde i pokušaja da ti svi “piju iz ruke”.

Bio je i ostao klasičan Mostarac bez obzira na to da li sjedi ispod onog drveta pod Bijelim Brijegom ili u Hong Kongu uči Azijate kako zabit gol iz kornera. Kad ga je raja nedavno zvala i pitala kakva je liga ta u kojoj nastupa sa svojim Kitchee SC, on im je u svom stilu kazao – Kakva će biti, najdalje gostovanje ko na Buni.

Slišković u Želju dolazi u teška vremena besparice i rezultatske krize. “Da je bolje, ne bi mene zapalo”, vjerojatno je kazao društvu kad je u Mostar došla prva vijest da je dogovorio angažman u Željezničaru. Na Grbavici će ga posebno biti zanimljivo vidjeti u drugoj ulozi, kad Sarajlije nisu više rival i kad će ih morati doživjeti kao svoje, bez narativa sudaca, saveza i medija.

U svibnju će tako s Plavima na dva gostovanja u Mostar, prvo 12. u Vrapčiće, potom 23. pod Bijeli Brijeg. Bit će spektakl i bez publike jer dolazi Baka, iako patlidžane ovaj put neće imati tko da baca.

Najnovije: