Mostar je ni kriv ni dužan grad sporta i dobrih sportaša. Mnogi sportaši ponikli u Gradu na Neretvi postali su planetarno poznato i više ih cijeni bilo gdje u svijetu nego kod nas. Na putu ka nebeskim visinama grad je za njih učinio malo ili nimalo, a kada ono dođu u rodni grad svi ih vuku za rukav. Svi bi, pa i predstavnici grada fotografiju sa sportskim asovima za razne brošure i promo materijala u kojima nećete naći da ti isti nisu učinili ništa da bi poboljšali uvjete za sport i sportaše. U tim promo materijalima nećete nigdje pronaći podatak da Mostar nema sportsku dvoranu.
Upravo iz tog Mostara bez dvorane u svjetske visine vinili su se oni koji svojim uspjesima svakodnevno krase naslovnice medija. Bojan Bogdanović najbolji je Hrvatski košarkaš , dok je Igor Karačić najbolji Hrvatski rukometaš. Njemu uz bok je i Marino Marić i upravo će ova dva Plemića biti glavni aduti Hrvatske na rukometnom prvenstvu Europe koje započinje danas.
Marino je tako jučer za hrvatske medije o svom treniranju u školskoj dvorani izjavio: “Zanimljivo je da su uvjeti u dvorani bili prilično loši. To je jedina dvorana u Mostaru i u njoj su trenirali svi klubovi. Naravno, tek kad bi završila škola. I danas na ulazu u Mostar stoje temelji nove dvorane koja nikad nije sagrađena. Čim bi bilo lijepo vrijeme, mi smo trenirali vani, na betonu”.
Sve ovo nije potaklo čak ni na razmišljanje da Mostar konačno dovrši tu sportsku dvoranu i stvori uvjete da sutra iz grada na Neretvi u svijet odu novi Bogdanovići, Karačiči ili Marići. Mostarcima za ovo nije nitko drugi kriv nego isključivo Mostar. Jučer je u medijima izašla vijest da Ljubuški planira izgradnju nove dvorane, a ova postojeća koju ima grad koji je deset puta manji od Mostara je svemirski brod za mostarsku školsku koju koriste svi dvoranski sportski kolektivi.
Sve prolazi, sve se mijenja
idu dani, idu godine
samo je Mostar još uvijek
bez sportske dvorane
HERCEGOVINA.in
