Rođena sam u kamenu,
tu mi majka život dala,
da se mogu opet rodit,
ovaj krš bi odabrala.
Od stoljeća nekih davnih,
korijeni su ovdje moji,
to je sveta zemlja naša,
od nje ljepša ne postoji.
Izgradiše u kamenu,
naša carstva, naša blaga,
te zidine još postoje,
to je naše, to je moje.
U dolini krvi, znoja,
rodila se zemlja moja,
za poraze nije znala,
ta prkosna zemlja mala.
Gazile je tuđe čizme,
doživila kataklizme,
pokorit se nije htjela,
dizala se iz pepela.
U njoj leže pradjedovi,
to moramo dobro znati,
u zavjet nam ostaviše
“Svetu zemlju sačuvati”.
Vodiše se mnoge bitke,
životi su za nju pali,
da nam bude porobljena,
Vitezovi nisu dali.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 18. srpnja 2020.
- Oglas -
