Tihomir Tiki Skoko dobro je poznat svim ljubiteljima nogometa u Mostaru, Hercegovini, ali i puno šire. Kao igrač ostao je upamćen da je davao sve od sebe na terenu, a sada svoje znanje prenosi na mlade nogometaše u svojoj školi nogometa Tiki Taka.
Za početak možeš li nam reći koliko si zadovoljan proteklom godinom?
“Prezadovoljan sam proteklom godinom jer još ima puno djece koja vole nogomet, a osnovni cilj naše nogometne škole je sretno dijete u nogometu”.
Za razliku od početaka. Škola Tiki-Taka bogatija je za nekoliko trenera, pa možeš li nam ih predstaviti?
“Od početka je sa mnom mladi Jure Ivan Madžar, (univ.bacc.cin.), prvostupnik kineziologije koji se još aktivno bavi nogometom. Kako je rastao broj djece tako smo uključivali još trenera, došao je trener vratara Ivan Ilijašev da uči mlade vratare najosnovnije stvari, nakon završenog studija vratio se u rodnu Slavoniju, a umjesto njega je došao Goran Pandža koji je igrao sa mnom u Zrinjskom, a poslije je branio za HNK “Branitelj”. Tu je još i Igor Žuržinov, svojedobno jedan od najboljih lijevih bekova Premijer lige, koji je sa Zrinjskim osvojio titulu i kup. Trenutno je u tijeku njegovo školovanje za UEFA “B” licencu. Mislim da smo skupili vrlo dobru ekipu trenera koji imaju što pokazati djeci i trudit ćemo se da ih što više naučimo”.

Koliko danas škola broji mladih nogometaša?
“Meni osobno kad sam osnovao školu cilj je bio 50 djece, a sad ih u školi ima 200, uzeli smo dosta termina na Kartingu, čijim se vlasnicima zahvaljujem na korektnom odnosu, i djeca su raspoređena po dobnim skupinama tako da ne bi došlo do “razvodnjavanja rada” jer nije mi cilj količina koliko želim da ta djeca stvarno nešto nauče u našoj nogometnoj školi”.
Nastupali ste na puno turnira u regiji , ima li neki koji će se posebno pamtiti?
“U 2019. smo išli na puno turnira, po cijeloj BiH, Hrvatskoj, Srbiji. Svaki turnir je poseban za sebe i svaki je uspio kad se djeca kući vrate živa i zdrava i puna dojmova”.
Moramo te kao vrsnog trenera upitati ima li nogomet u Hercegovini talenata koji će sutra biti nositelji igre u svojim klubovima?
“Naravno da ima, mi se jednostavno moramo promijeniti što se tiče razmišljanja o našoj djeci. Evo već desetak godina radim s djecom i ne može mi nitko reći da naša djeca ne zaslužuju priliku u klubovima, samo im treba dati priliku. Naravno da tu mi treneri u omladinskim školama imamo veliku obavezu da poboljšavamo svoj rad, da se educiramo, napredujemo tako ćemo i mi imati više znanja za prenijeti djeci. Nitko nije protiv igrača sa strane, ali po meni taj igrač mora duplo bolji biti od domaćeg da bi igrao prije njega. Ako su “tu negdje”, naši momci bi trebali dobivati više prilika, pa nije slučajno da u zadnje tri godine juniori Zrinjskog dva puta igraju Ligu prvaka, e sad kad izađu iz juniora treba utakmica da bi se steklo neko iskustvo. Toj djeci ne treba biti iz poniženja otići u neki “manji” klub na kaljenje jer važno je igrati, samo se ne smije odustati i ako si uporan doći će i tvojih 5 minuta. Vidim da se u zadnje vrijeme u Zrinjskom to pokrenulo na bolje, potpisuju naša djeca ugovore i drago mi je zbog toga”.
Bio si odličan nogometaš, sada si sjajan trener. Što je lakše biti nogometaš ili trener?
“Malo je lakše je biti igrač, spremiš se fizički i psihički, odradiš pripreme kako treba (ako zdravlje posluži), na utakmici izgoriš, boriš se, samo da vide navijači da ti je stalo i svijet je tvoj. Nitko ti nikada ništa neće reći loše kad vide da si dao sve od sebe. Najljepše na svijetu je igrati lopte. Trenerski posao je također prelijepa stvar naravno, radiš ono što voliš, ne može se ovaj posao na silu raditi, nogomet je moj život tako da mi je važno na bilo koji način da sam u njemu, a meni se vraća na najljepši način, kroz rad s djecom”.
Vidiš li u nekome od mladih nogometaša igrača kao što si bio ti kada si igrao?
“Ima stvarno izrazitih talenata u svakoj generaciji i kad malo odrastu i dođe vrijeme za neku vrstu selekcije imat će što pokazati. U našoj školi smo se okrenuli malo drugačijem stilu, ne stavljamo toliko u prvi plan rezultate koliko nam je važno da svako dijete dobije priliku osjetiti čar utakmica, turnira, putovanja Imat će se kad brinuti se za rezultate, sad nam je cilj dok su mali da se ne opterećuju s tim, da ih naučimo što više, da rade ono što trebaju raditi u skladu sa svojim godinama, da uz naše škole izađu prepoznatljivi. Naravno da svatko voli pobijediti, ali učimo ih da i kad izgube da to bude tako da su dali sve od sebe na terenu, pa ako je protivnik tada bio bolji da pruže ruku”.
Što prvo kažeš dječacima koji se prvi puta pojave na treningu?
“Prvo dječaka upoznam s ostalom ekipom, kažem im da mu pomognu jer nije lako ni u prvom timu kad dođeš u novu sredinu, a ne maloj djeci. Zatim djetetu kažem da smo tu da se igramo, da uživa u nogometu, naučit ćemo sve, ali najvažnije je da je dijete sretno, zadovoljno, da želi dolaziti na treninge. To je najbolji pokazatelj da radiš kako treba”.
Za kraj imaš li neku poruku čitateljima?
“Pozdrav svim čitateljima hercegovina.in portala kojem se zahvaljujemo na podršci u našem radu”.