Tin Ujević u Mostaru

U četvrtak, 18. 11. 2021. u Galeriji Herceg Stjepan Kosača gostuje Teatar poezije s predstavom Tin Ujević – San i ludilo koja je građena udjelom glumačkog umijeća, glazbe i filma.
U ovom posebnom kazališnom događaju sudjeluju: Goran Matović, Sara Renar i Irena Šekez Sestrić.
Sudionici scenskog kolaža „ San i ludilo“ rekapituliraju dramu velikog hrvatskog pjesnika i boema Tina Ujevića. Po srijedi je osebujni hommage Tinu, a od 1976. godine kad je premijerno izveden, Matović je gostovao s tim programom u mnogim gradovima naše zemlje i inozemstva. U novom izdanju predstave, u povodu 130-toj godišnjici Ujevićeva rođenja, nakon Arsena/ koji je s Matovićem preko 35 godina gradio živi portret Tina Ujevića/ pojavljuje se Sara Renar koja svojom glazbom i pjevom nastavlja i Arsena i Tina. Irena Šekez Sestrić govori Ujevićeve nadrealističke proze te obogaćuje ovaj kazališni događaj.
Magija je prva riječ što nam pada na pamet kad pomislimo na učinak pjesništva kakvo je Ujevićevo, pjesništva koje sve kazano preobražava i svemu slućenome daje moć i ljepotu kakve prethodno nije imalo.
U scenskom kolažu San i ludilo umjetnici obnavljaju magični govor velikog Tina.
Ujević za sebe tvrdi da je „jedna osoba složena od više drugih“. Svoja nova lica Tin otkriva u gradovima koje je mijenjao u potrazi za samoćom. Samoća ga dovodi u poziciju da gledajući u sebe vidi svekoliku dramu svijeta. Gradovi u kojima je Ujević živio i u kojima se ogledao znatno su ga odredili.
Ujević je bio nomadska duša. Anđeo tuge i nomad ljepote. Gdje god bi se kretao otvarali su se svjetovi i događao se teatar. Nezaboravni Tinov teatar. U svakom gradu bio je prvorazredna atrakcija po načinu življenja i umjetničkog djelovanja. Ideja projekta Gradovi Tina Ujevića je da se posjete gradovi u kojima je Ujević živio i o kojima je pisao. Tako Tin o Mostaru piše: Mostar samo u noćnome satu ima izgled voluptuozne bašte sa mostovima na vodi i tajanstvenom melodijom voda. Po danu su njegove zgrade , ulice i putevi još više čudnovati pod okom sunca, koje obasjava radoznao gorski vidik nad Neretvom i Radoboljom.
Ovaj program posveta je Tinu i njegovom velikom interpretu Arsenu Dediću te Tonku Maroeviću u kome je Teatra poezije uvijek imali sjajnog zagovornika.
Scenska montaža „ San i ludilo“ izraz je odanosti pjesniku. U cjelovitoj viziji zrcali se lucidno i ispaćeno lice neumrlog Tina koji u svakom vremenu traži i nalazi novu publiku.