Mostarom se brzo proširila vijest koja je svakom pravom navijaču Zrinjskog ostavila gorak okus u ustima. Tomislav Kiš više nije igrač našeg Zrinjskog. Tri i pol godine pod Bijelim brijegom proletjele su u trenu, a iza čovjeka koji je disao za dres s lentom ostala je praznina koju će biti teško popuniti. Tribine su često skandirale njegovo ime, ne zbog statistike, nego zbog duše koju je ostavljao na terenu. Postao je živuća legenda, utjelovljenje onoga što Mostar najviše cijeni. Kiš je ona plemenita, romantična vrsta nogometaša koja, nažalost, u modernom nogometu polako izumire. Danas svi gledaju samo kilometre i fiziku, a on je igrao s vicom u nogama. S Plemićima je podigao pehare i proslavio velike titule, ali ono što je puno važnije – osvojio je naša srca za sva vremena.
Navijače nitko ne može prevariti, a pogotovo ne nas u Mostaru koji smo navikli na titule i nogometne velemajstore. Prepoznali smo u njemu onaj ulični šarm, nogometnu inteligenciju i poteze zbog kojih se dolazi na stadion.Povijest se piše velikim slovima, a jedno poglavlje vječno će ostati rezervirano za njega. Dok je svijeta i vijeka, pamtit će se onaj gol u Vrapčićima u sudačkoj nadoknadi. Trenutak kada je Mostar eksplodirao, trenutak koji nam je donio naslov prvaka i upisao Tomislava među besmrtne autore klupske povijesti. Taj sekunda ludila i ponosa definirala je njegov boravak među nama. Igrači dolaze i odlaze, uprave se mijenjaju, ali legende ostaju vječno živjeti kroz pjesmu. Kada se ugase reflektori i kada tribine stadiona pod Bijelim brijegom utihnu, eho tvojih majstorija i dalje će odjekivati ovim betonom.
Hvala ti za svaku kap znoja, za svaku majstoriju i za obranu časti našeg dresa.TOMISLAV KIŠ – JEDAN OD NAS!
HERCEGOVINA.in
