Jedna duša, a dva tila, kako kaže slogan, najbolje oslikava koliko se prožimaju Torcida i Hajduk.
Najstarija navijačka skupina s najboljim, najvećim hrvatskim nogometnim klubom kako se često tepa „majstoru s mora”, najbolji, najljepši, samo ti, voljeni, pa neka ima već neko vrijeme da mu nedostaju trofeji.
No, nije ovo priča o tome kako trofeja manjka Hajduku u posljednje vrijeme, nego je danas – rođendan Torcidi. I to 71.
Sjetit ćete se lani famozne proslave okrugle, 70. obljetnice navijačke skupine „bijelih”. Nebo je gorjelo iznad Splita, ali ne samo Splita, nego i diljem Dalmacije, slike famozne bakljade, vatrometa plasirane su doslovce širom svijeta i dobile su značajan prostor u medijima.
Ne možeš svake godine organizirati grandioznu proslavu, okrugle obljetnice su posebne, ali rođendan slaviš svake godine… Pa je tako već desetljećima 28. listopad 1950. postao značajan u povijesti Hajduka koliko i datum njegova osnivanja 13. veljače 1911.
Uzor brazilski navijači
Vrijedi uvijek podsjetiti, mlađi naraštaji upijaju podatke, a storija se prenosi s koljena na koljeno.
Tog 28. listopada 1950. godine organizirala se skupina navijača Hajduka u Zagrebu, okupili su se splitski, dalmatinski studenti i krenuli za Split, a sutradan je Hajduk igrao odlučujuću utakmicu prvenstva protiv Crvene zvezde. Pobijedit će „bijeli” sa 2:1 i time postati prvaci golovima Bernarda Vukasa i Bože Brokete, što je slavna titula Hajduka, osvojena bez poraza…
Kako je nastala Torcida i otkud to ime, priča uvijek intrigira. Ljeta 1950. igralo se Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu, u redovima reprezentacije tadašnje države bila su petorica članova Hajduka (Vladimir Beara, Bernard Vukas, Božo Broketa, Ervin Katnić i Ive Radovniković). Pričali su kakvo su to navijanje doživjeli u Rio de Janeiru, na tamošnjoj Maracani, ponosu Brazila, najvećem stadionu na svijetu.
– Ti navijači u Brazilu, zovu se Torcida, a stvaraju tako gromoglasnu buku i šušur da si u startu utakmice odmah u gubitku. Teško se tome othrvat i izvući u toj atmosferi povoljan rezultat!
Vjenceslav Žuvela vođa okupljanja
Te su riječi objavljene u ondašnjem tisku bubnjale u ušima dalmatinskih tifosa. A u Zagrebu je Vjenceslav Žuvela, student s Korčule postao idejni vođa okupljanja, iz Zagreba je prema Splitu krenuo – navijački vlak, zamislite, prije 71 godinu…
Priča nije nova, ali se uvijek vrijedi podsjetiti. Žuvelin grob na Korčuli redovito pohode delegacije Hajduka i Torcide.
Danas se može reći i da je Torcida postala društveni pokret, utakmicu je tada Hajduk dobio, ali su sudionici navijanja imali političke reperkusije zbog kako su rekli tada „pretjerano iskazanog hrvatstva”. Djelovanje Torcide bilo je kao šaka u oko. Na utakmici su se k tome potukli Frane Matošić i Branko Stanković iz Crvene zvezde, pa je legendarni Frane, kapetan nad kapetanima Hajduka i sam imao reperkusije. U velikom slavlju poslije utakmica u gradu je pročitana osmrtnica Crvenoj zvezdi što je bio okidač za jugo-aparatčike da „dejstvuju” i Torcidu dekretom ukinu…
Sve je to stvorilo od Torcide pravu legendu, a kasnije je obnovljena u duhu nastajanja navijačkih pokreta osamdesetih…
Razdoblje između recimo da je djelovala u ilegali, u hajdučkim nepokorenih srcima…
Danas bismo je saželi u jedan poklič:
– Bili brode diži sidro, Torcida je tvoje jidro!
