Bila su to vremena kada nije bilo popularno biti navijač. Bila su to vremena kada nije bilo raznolikih šalova i dresova. Bila su to vremena kada ne da nije bilo uvjeta na stadionu nego je klub na samom početku bio prisiljen trenirati i igrati utakmice u drugim gradovima zbog ratnih dejstava. Bila su to vremena bez naslova, proslava i titula .Bila su to vremena kada se nije igralo protiv Aston Ville, Alkmarra ili Slovana. Bila su to vremena kada nikome nisu smetali uvjeti na i oko stadiona. Bila su to neka za mnoge ružna vremena, ali to su bila vremena ponosa i slave. Na prste se mogu momci koji su tada bili uz Zrinjski. Od tada do danas prošlo je skoro pa već 30 godina. Za nekoga malo, a za nekoga itekako puno vremena. Valjalo je krenuti od nule i valjalo se boriti protiv predrasuda. Navijači su tada bili skoro nepoželjni, ali su živjeli u svom svijetu ne obazirući se na okolinu. Sanjale su generacije titule i pun stadion sretnih navijača. Mnogi od njih nažalost nisu dočekali slavlja, pune stadione i velike europske utakmice.
Danas su neka druga vremena. Zrinjski je danas najuspješniji klub u BiH. Klub s najviše naslova i klub koji je prvi iskoračio u europske grupe. Ogroman je to uspjeh koga mnogi još nisu ni svjesni, a tim je veći što je Zrinjski iz jednog dijela za europske prilike ipak maloga grada. Danas su neka druga vremena i danas se drugačije razmišlja nego onda prije trideset godina. Taj fenomen je teško objasniti, a jedna od teza je da nas je HŠK Zrinjski razmazio. Odveli su nas Plemići na mnoge europske destinacije pa smo poželjeli biti kao i ti klubovi kod kojih smo gostovali. Igrom na terenu smo parirali svima, ali ne i uvjetima koji se ne mogu steći preko noći. Da nam je netko prije tridesetak godina rekao da ćemo igrati protiv Aston Ville i da tu utakmicu nećemo izgubiti vjerojatno bi mu rekli da je lud i okrenuli bi se planiranju puta prema Čapljini, Gabeli ili Posušju.
Nismo tada imali puno. Sretnici su možda imali dres kluba za koji navijaju, dok je šalova i zastava bilo ipak malo više. Imali smo volju i želju provoditi vrijeme na stajanju i stopirajući po Hercegovini da bi bili uz svoje Plemiće. Nismo imali ništa osim jedni druge i iako puno malobrojniji nego danas bili smo svuda gdje je igrao Zrinjski. Putovanje do mjesta udaljenog 30- 40kilometa od Mostara, gledanje utakmice i vraćanje natrag trajalo je deset i više sati. Neprocjenjiva iskustva,kao i ona prva organizirana gostovanja u BiH na suparničku teritoriju Sarajeva i Trebinja.
Zrinjski je u međuvremenu pisao i ispisao najljepše stranice u povijesti nogometa u Mostru, Hercegovini i BiH. Mi s početka priče danas smo ponosni na ovo u što je klub izrastao, a izrastao je u najveći na ovim prostorima. Vremena su druga, ali jedan je mostarski i europski Zrinjski u snu i na javi.
Naš portal će narednih dana i mjeseci donosti priče, fotografije i videa kao podsjetnik na sve ono što je HŠK Zrinjski napravio u svojoj novojoj povjesti.
HERCEGOVINA.in
