Vukovarsko jutro osvanulo je s tužnom vijesti o preranoj smrti heroja Domovinskog rata Ivana Leutara.
Vukovarsko jutro osvanulo je s tužnom vijesti o preranoj smrti heroja Domovinskog rata Ivana Leutara.
“Bio sam dragovoljac i htio sam ići braniti Vukovar. U njega sam došao već početkom srpnja. Dečke kojima sam se pridružio nisam poznavao. Upoznao sam ih prvo preko nadimaka. Bio sam na položaju na Lipovačkom putu, sreo neke dečke koji su se muvali uokolo i pitao ih što rade. Jedan od njih, Bušo, u šali je rekao: ‘Psst… u tijeku je akcija Žuti mrav’. Doviknuo sam im: ‘Di ste, žuti mravi’, a oni nama ‘A šta vi izvirujete iz podruma kao štakori, i to oni pustinjski, samo nosom prema van?’. I tako smo si spontano dali nazive i svi su nas po tome prepoznavali.
Moj zapovjednik Blago Zadro rekao je da moram odvesti ratnog zarobljenika Sinišu Jovanova u Zagreb. Sa mnom je išao i Mudrovčić, koji je htio vidjeti ženu i djecu. U Zagrebu je dobio uniformu i bio sretan zbog toga, a ja sam odmah otišao izraditi slike s desetak filmova koje sam ponio sa sobom, a na kojima su bili svi ti moji dečki i suborci iz Vukovara. Odmah idući dan vratili smo se u Vinkovce. Upravo tad pao je Cerić. Priključili smo se obrani Cerića jer više nismo mogli ući u Vukovar. Tu sam bio do kraja. Mudrovčić je poginuo desetak dana nakon što smo došli iz Zagreba – kaže Leutar, koji je u Zagreb otišao u kampanjoli zaplijenjenoj od JNA.
U to ratno vrijeme išao sam u tzv. zapovjedno izviđanje, unutar neprijateljskog teritorija. Znali smo ići i po dva kilometra unutar neprijateljskih linija, pratimo gdje su locirani, kakvo im je naoružanje, gdje je topnička linija. U jednoj od takvih akcija naletjeli smo na kampanjolu u kojoj su se vozili Jovan Vučković, zapovjednik kraljevskoga korpusa, i njegov vozač. Išli su u izviđanje. Presreli smo ih, zapovjednik je poginuo, vozač ranjen pobjegao, a mi smo zaplijenili vozilo. Dovezao sam kampanjolu do Vinkovaca, pa u Županju, gdje smo je prebojili i žutim slovima Vlado Fumić je napisao ime naše postrojbe ‘Žuti mravi’ i ‘Pustinjski štakori’. Od tada je ona postala sinonim naše postrojbe i kao takva je prepoznata.”
Počivao u miru, neka ti je laka Hrvatska zemlja!