Mjere koje je uveo Nacionalni stožer civilne zaštite najviše su pogodile ugostiteljstvo u Hrvatskoj. Godinama ljetujemo u jednom prekrasnom objektu na Makarskoj rivijeri, pa smo odlučili podijeliti priču ili bolje rečeno vapaj vlasnika. Njegovu priču prenosimo u cijelosti:
Cijeli svoj život radim od jutra do mraka da bih svojoj obitelji osigurao egzistenciju. Vremenom sam uz pomoć članova obitelji, koji su svi uposlenici naše tvrtke podigao mali motel i restoran. Naravno da samo rad nije bio dovoljan nego smo se morali kreditno zadužiti. Znali smo da ćemo svojim radom i kvalitetom uspjeti vraćati rate, ali i zaraditi dovoljno za život. Da se sada ne hvalim znate i sami kakva je usluga kod nas, i mi nismo imali nezadovoljnih gostiju.
Cijela obitelj je bila na usluzi našim gostima, kako u motelu, tako i našem restoranu gdje se često tražio stol više. Sve je to za nas izgledalo kao bajka, a prvi problemi su započeli uoči ljetne sezone kada je našim redovitim gostima iz BiH onemogućeno ljetovanje u Hrvatskoj. Izgubili smo redovite goste zbog za nas nerazumljive odluke Stožera, ali smo ipak zahvaljujući restoranu koliko toliko uspjeli izvući sezonu.
To kao da nije bilo dosta Stožer je donio novu odluku kojom smo morali zatvoriti i restoran. Preko noći smo ostali bez ikakvih prihoda, a valja nam i živjeti, ali i vraćati rate kredite. Računali smo da će se novom odlukom dozvoliti rad ugostiteljskih objekata, ali to se nije dogodilo. Razočarani smo, ne samo ja i moja obitelj, već na stotine i tisuće obitelji koji imaju iste brige kao mi. Sada ne znam što nam je raditi, jer očito ove koji donose odluke ne zanimaju naši problemi. Uzalud su bile molbe i vapaji da nam se dozvoli raditi i živjeti od svoga rada. Ako se ubrzo ne donese odluka da počnemo raditi mi ćemo propasti i od dobro stojeće obitelji mi ćemo postati socijalni slučajevi i sirotinja. Ovaj moj slučaj nije jedinstven i na tisuće je istih širom Hrvatske, i svi mi patimo zbog odluka Stožera.
