Krenulo je mirno, a malo je reći kako je kasnije eskaliralo. U Banjoj Luci sam gostovao u emisiji pod pokroviteljstvom američke ambasade, a tema je bila put BiH prema NATO-u. Od dekana Župljanina čulo se puno zanimljivog, primjerice, kako je NATO uzrok ruske agresije na Ukrajinu, kako nije siguran je li bolja američka ili bosanskohercegovačka tajna služba, kako NATO postoji kako on ne bi mogao biti otac svom djetetu i kako bi ga morao posvojiti (pri tom, ne znam što je to loše u posvajanju djece, smatram to predivnim altruizmom i ljubavlju te se nadam da ću nekad učiniti upravo to) kao i još dosta sličnih, notornih teza.
Razumijem kako je gospodina Župljanina u žicu pogodila rečenica kako su Hrvatska vojska i HVO pobijedili srpsku upravo oružjem koje su Hrvatima isporučili Rusi dok u nekim trenucima od ostatka svijeta nismo mogli nabaviti ni pištolj na vodu ili petarde. S druge strane, dekan Župljanin brani i predstavlja Ruse kao valjda velike prijatelje srpskog naroda.
Uz velikog gospodina i profesionalca, a i velikog znalca, profesora Sandia Dizdarevića, bilo je lako prokazati takve i slične teze.
P. S. Hvala svima u Banjoj Luci na gostoprimstvu, svaki put nadmaše sami sebe i to je nešto što iznimno cijenim i pamtim.
