Naslovnica Vijesti Bosna i Hercegovina Vidjelica Vicka o Isusovom ukazanju: “To neću nikad zaboravit! Nešto neopisivo!”

Vidjelica Vicka o Isusovom ukazanju: “To neću nikad zaboravit! Nešto neopisivo!”

Fra Janko Bubalo, član Hercegovačke franjevačke provincije i književnik pratio je međugorska ukazanja od njegovih samih početka. Godinama je dolazio u Međugorje ispovijedati i tako stjecao iskustva o međugorskoj duhovnosti. Kao vidljivi ishod takvoga rada bila je njegova knjiga “Tisuću susreta s Gospom u Međugorju” (1985). Doživjela je svjetski uspjeh i bila nagrađena. U knjizi o svojim iskustvima govori vidjelica Vicka. No, uz ovaj razgovor fra Janko je razgovarao o istim stvarima i s drugim vidiocima. Na kraju je objavio samo razgovor s Vickom jer mu se činilo da je ona najsveobuhvatnije odgovorila na njegova pitanja.

Kroz razgovor opisan u knjizi izneseni su mnogi događaji i zgode tijekom tih susreta s Gospom dok se u jednom dijelu spominju i ukazanja Isusa u Međugorju. Prema Vickinom svjedočanstvu koje datira od početaka ukazanja pa do 1985. godine, Isus se ukazao sedam ili osam puta i nikada nije dolazio bez Gospe. Od toga tri puta se ukazao kao dijete a kao odrastao jednom kao božanski lijep, kako kazuje Vicka, dok ga u ostalim ukazanjima opisuje izmučenog i krvavog. Na pitanje fra Janka je li im se Isus direktno obratio, Vicka  potvrdno odgovora.

Razgovor iz knjige-intervjua “Tisuću susreta s Gospom u Međugorju” vam donosimo u cijelosti u kojem Vicka otkriva ono što zanima podjednako i vjernike i znanstvenike – Isusov izgled.

GOSPA S ISUSOM

Fra Janko – A sad, Vicka, nešto o Gospi s Isusom. Možda malo čudno rekoh »o Gospi s Isusom«, ali kako ovdje Gospa igra glavnu vidljivu ulogu, može se to i tako reći. Ja sam mnogo puta pokušavao od vas vidjelaca, od tebe posebno, saznati da li se uz Gospu ikada i Isus pojavljivao. Pa da to i ovdje sada malo pokušamo pretresti?

Vicka – Dobro. A ja mislim da sam ja tebi o tomu već dosta govorila, ali ako ti oćeš opet nešto, pa ja što znadem…

Fra Janko – Dobro, Vicka. A bi li mi mogla reći koliko su se puta Isus i Gospa zajedno ukazali?

Vicka – Ne znam točno. Možda sedam-osam puta.

Fra Janko – Da li se Isus ukazivao kao dijete ili kao odrastao?

Vicka – I tako i tako. Dobro sam upamtila, a to sam ti i govorila da se tri puta ukazao kao dijete.

Fra Janko – A kada i kako je to bilo?

Vicka – Toga se točno sjećam. Prvi put na prvom ukazanju, na Ivanjdan. Drugi put na Malu Gospu, prve godine ukazanja. A treći put na zadnju božićnu večer.

Fra Janko – To na ovu prošloga Božića?

Vicka – Jest, jest. Baš tada! Divno je izgledao. Ma to se ne da opisat! I Gospa je bila neobično radosna. Ko da si u nebu. I šta ću kazat!

Fra Janko – Vicka, dobro, dobro si se sjetila. A kao odrastao?

Vicka – Pa rekla sam, nekoliko puta.

Fra Janko – Kako je tada izgledao?

Vicka – Većinom je strašno izgledao: Krvav, popljuvan, izranjen… strašno! Mi smo jednom svi udarili u plač kad smo ga vidili.

Fra Janko – Ti kažeš »većinom«. Znači da nije uvijek takav bio?

Vicka – Nije. Jednom je bio potpuno čist. Vidio se samo do pasa. Lice božansko, neopisivo… Ali tada je samo malo s nami osta.

 

Fra Janko – Još štogod, Vicka.

Vicka – A ja! Na zadnju Veliku subotu izgledao je isto krvav i popljuvan, ali ispod toga divno, divno lice…

Fra Janko – Dobro. A tko vam je kazivao, da je to Isus?

Vicka – Pa znamo i mi štogod. A i Gospa bi nam to rekla.

Fra Janko – Šta bi vam ona rakla?

Vicka – Govorila nam je da je to njezin Sin, kako je on mnogo trpio, ali da je opet pobijedio, i da je ona tu samo da proslavi svoga Sina… Dosta nam je toga o tomu govorila.

Fra Janko – Dobro, Vicka. A je li vam ikad Isus sam nešto govorio?

Vicka – Jest jednom. Slično ko i Gospa. Koliko je on patio, a opet je pobijedio. Reka nam je: »Samo čvrsto vjerujte. Molite i ne bojte se, anđeli moji. I vi ćete pobijedit… «

Fra Janko – A je li vam se ikada Isus sam ukazivao?

Vicka – Ne, ne! Nije nikada.

Fra Janko – Je li Isus u takvim prigodama dolazio zajedno s Gospom ili…?

Vicka – On je obično dolazio malo kasnije, a malo je prija odlazio.

Fra Janko – A nisi mi rekla kako je Isus onako općenito izgledao.

Vicka – Kako misliš?

Fra Janko – Pa mislim na lice, oči, kosu i…

Vicka – Nije se uvijek moglo sve vidjeti. A imao je: oči ko kafenastocrne, imao je malu bradu, pomalo kovrčavu kosu… I tako.

Fra Janko – I to je sve što bi ti o tomu znala?

Vicka – Tako nekako. Ko će se svega sjetit?

Fra Janko – Dobro. S ovim onda možemo i završiti.

Vicka – A ja! Možda bi mogla reći još ovo: jednom nam je Gospa prikazala jedan divan kraj (što reknu pejsaž). Divne šumice, brigovi i dolinice… Sve puno cvijeća i tica… Po tomu se igra jedan divan dječak. Mi nismo znali šta je to. A onda nam je Gospa rekla da je to njezin Sin dok je rastao i pripremao se za nas.

Fra Janko – A sjećaš se, biva, toga?

Vicka – Ma to neću nikad zaboravit! Nešto neopisivo.

Autor teksta: Blanka Klasić/Medjugorje-info.com