Naslovnica Sport Nogomet Za banalno skandiranje ‘Mi, Hrvati’ moga si zaglavit u zatvoru

Za banalno skandiranje ‘Mi, Hrvati’ moga si zaglavit u zatvoru

Foto: Vjeran Zganec Rogulja / Pixell

TORCIDA, VAŠA VIRA – VAŠ SPAS
Donosimo isječak iz knjige koju će svaki navijač pročitati u jednom dahu
Na kioscima u Splitu i okolici je sve do kraja prosinca knjiga ‘Torcida, vaša vira – vaš spas’. Autor Tonći Prlac iz prve ruke opisuje brojne zanimljive događaje iz osamdesetih godina, a ovom prigodom izdvajamo jednu od brojnih zanimljivih navijačkih priča…

‘Da se vratin na najvažnije, a to je uskrsnuće Torce. Može se uzet da je ona službeno obnovljena točno 16. rujna 1981. na utakmici protiv Stuttgarta. Tada smo na Poljud donili prvi transparent ‘Torcida – vaša vira, vaš spas’. Par dana prije utakmice sašija ga je Ušo s Kmana od crveno-plavih zastava koje je ukra Davor Perković – Bosna. Skinija ih je s jarbola na tadašnjem Parku skojevaca di su visile povodon Europskog prvenstva u plivanju i vaterpolu.

Taj prvi transparent meni je ujedno i daleko najlipši. Crveno-plavi na rige, a bilin slovima ispisano je: ‘Torcida – vaša vira, vaš spas’, riči koje će vrimenon uć u povijest. Prije početka utakmice na teren smo uletili Jakov Perković i ja. Tili smo zabit Hajdukovu zastavu na centar Poljuda. U tome nas je spriječija pandur s pason. Skače vučjak na mene ka blesav, a milicajac viče: ‘Di ćete vas dvojica, majku vam jebem blesavu?’ – Idemo zabit zastavu na centar – odgovoran mrtav ladan, ne razmišljajući kako mogu završit u ‘raljama’ pobješnjelog vučjaka.

– Stoj di jesi ili ga odma puštam na vas! – strogo će drug plavi.

Uto je dotrčalo pojačanje, a ovaj mi s pason viče:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Dobit ćeš sad centar, pa ćeš vidit koga si doša zajebavat.

Odvelo nas je u tunel di je ‘maraton’ i, stvarno, dobija san u ‘centar’ moje ludosti u vidu peščurine od koje mi je obraz bridija još uru vrimena. Ha, ha…

Danas ljudi nisu svjesni koje smo probleme imali zbog imena Torcida. Misli se da je Torcida uvik u Splitu bila kult, da je ka danas općeprihvaćena i slavljena, ali to je daleko od istine. Naš prvi transparent ‘Torcida – vaša vira, vaš spas’, nosili smo u Osijek, Rijeku i Zagreb i svugdi je bilo belaja baš zbog tog – Torcida. Tadašnji su političari u tome vidili neku terorističku organizaciju, šta, naravno, nije imalo blage veze s mozgon. Jezgra Torcide iz sedandesetih i osandesetih bila je sastavljena od tadašnjih mladića iz Splita, a ne nikakvih terorista. S druge strane, bili smo nacionalno osviješteni. Uz ljubav prema Hajduku sanjali smo samostalnu hrvatsku državu, šta je komunističkin vlastima dizalo tlak na trista, pa su nas na sve moguće načine maltretirali i stalno provodili represiju nad onima koji su se na bilo koji način isticali po tom pitanju.

Bila su to vrimena kad si i za banalno skandiranje ‘Mi, Hrvati’ ili pivanje ‘Marjane, Marjane’, di se spominje crven-bijeli-plavi, moga zaglavit u zatvoru ili u najbolju ruku doživit verbalno, ako ne i fizičko iživljavanje od strane tadašnjih inspektora i udbaša.

Transparent ‘Torcida – vaša vira, vaš spas’ milicija nan je skinila i oduzela s gornje tribine maksimirskog stadiona na derbiju Dinamo – Hajduk iljadu devesto osandeset i treće godine. Ko zna šta su u imenu Torcida vidili zagrebački politički komesari pa naložili panduriji da nam uzmu prvu Torcidinu relikviju.

Bez tog smo prvog i najjačeg transparenta zamalo ostali i u Rijeci, kad nas je, taman šta smo pristali brodon u luku – sve redon pohapsilo. Neko je provalija u jednu od kabina i ukra novčanik, šta je bija povod da nas ćorkiraju.

U Osijeku smo našu svetinju ‘Torcidu’ čupali isprid hotela iz ruku protivničkih navijača i jedva je spasili.

Posli smo napravili drugu po redu, sličnu prvoj, originalnoj, isto crveno-plavu, ali je na njoj pisalo samo ‘Torcida’. Tu nan je milicija uzela u Splitu uoči finala Kupa 1984. godine, šta nije slučajno. Tad je na djelu bila represija samo takva. Najnormalnije je bilo da ti pandur na ulazu uzme šal ili zastavu bez ikakvog razloga i usput ti prilipi plesku i probije te nogon. Koje udruge za ljudska prava, koji bakrači… Ako je drug milicioner procjenija da je navijač antidržavni element, postupa je na licu mista koristeći sve šta mu je zakon stavlja na raspolaganje: pendrek, lisice, suzavac, a najčešće golu silu, pa se posli žali Bogu Jokinom, koga briga šta nisi bija kriv.